Izgradnja naftovoda koji će od Turske voditi preko Balkana jedno je od pitanja o kojem se već duže vrijeme lome koplja. Prema jednom prijedlogu, naftovod bi trebao ići preko Bugarske do Albanije, drugim rješenjem zagovara se izgradnja preko Bugarske do grčke obale, a treća - najduža ruta - podrazumijevala bi naftovod od Turske, preko Rumunije do Italije. Novinar Glasa Amerike Baryy Wood pripremio je izvještaj o sadašnjem trenutku vrlo neizvjesnog nadmetanja za izgradnju tog naftovoda.
Prezauzete turske luke nisu u stanju prihvatiti nove tankere, izvoz nafte iz Kazahstana raste, a oni koji podržavaju izgradnju novog naftovoda žele ostvariti određene prednosti.
Ted Ferguson, prvi čovjek konzorcija koji želi graditi naftovod preko Bugarske i Makedonije do obala Albanije, dugačak 850 kilometara, kaže: Imamo, rekao bih, 6 mjeseci do godinu i po vremena da sve stvari stavimo na pravo mjesto i počnemo izgradnju.
S druge strane, bankar i investitor iz New Yorka Ichard Ennis zagovara izgradnju naftovoda drugim, rumunskim pravcem. Projekat je nazvan Panevropski naftovod i bio bi dug hiljadu 300 kilometara. Išao bi preko Rumunije, Srbije, Hrvatske i Slovenije do Italije. Naravno, koštao bi više od prve i kraće varijante, ali bi Panevropskim naftovodom bilo transportirano dvostruko više nafte. Gospodin Ennis je svjestan činjenice da samo jedan naftovod može biti izgrađen.
”Projekat koji bude prvi usvojen biće i realiziran. Neke alternative mogu biti manjkave u odnosu na pravac Panevropskog naftovoda, ali alternativa koja bude usvojena biće dobitnička.“
Gligor Tošković, makedonski ministar zadužen za strane investicije i bivši zvaničkin konzorcija za izgradnju naftovoda pravcem preko Makedonije je ubijeđen da će projekat pravcem Bugarska-Makedonija-Albanija biti pobjednik te žestoke utrke. Ono što po riječima gospodina Toškovića sada nedostaje da projekat bude zaokružen je finansijka obaveza jedne jake naftne kompanije.
”Naš prijedlog zahtijeva sudjelovanje jedne snažne naftne kompanije. Za sada toga nema, unatoč medijskim špekulacijama. Ipak, ovaj projekat biće prvi.“
Međutim, i treći naftovodni pravac - jeftiniji i najkraći - preko Bugarske i Grčke, vjerojatno je u završnoj fazi zatvaranja finasijske konstrukcije. Taj 280 kilometara dugi pravac podržava, osim Grčke i Rusija koja bi kroz Gasprom, bila vlasnik 51 procenta naftovoda. Bugarski ministar vanjskih poslova Ivailo Kalfin kaže da da su oba naftovoda - i preko Grčke i preko Albanije - potrebna.
”Mislim da su oba pravca apsolutno potrebna i izvodiva. Oba su vrlo bitna za Bugarsku i mi na na tome žestoko radimo.“
Frank Verrastro, jedan od bivših direktora naftnih kompanija, ukazuje na činjenicu da su naftovodi sami po sebi rijetko kada profitabilni. Zbog toga je teško osigurati potreban novac i izgraditi ih, pogotovo u slučajevima kada se preotežu preko više zemalja, ističe gospodin Verrastro.
”Što je više investitora i zemalja uključeno, utoliko je teže napraviti projekat i realizirati ga. Potrebno je mnogo više vremena i srtpljenja.“
Kako sada stvari stoje, najmanje jedan naftovod će od Turske preko balkanskih zemalja biti izgrađen. Pitanje pobjednika te utrke je još uvijek neizvjesno.
