Svake dvije godine bira se puni saziv Zastupničkog doma, koji ima 435 člana, te trećina – odnosno 33 člana – Senata. Da bi od opozicije postali većina, demokrati u Zastupničkom domu trebaju osvojiti dodatnih 15 mjesta. U Senatu, za većinu im je potrebno osvojiti još šest mjesta.
Demokrati osjećaju da su glasači spremni za promjene – to pokazuju i ankete. Karlyn Bowman iz Instituta American Enterprise u Washingtonu objašnjava raspoloženje glasačkog tijela. "Amerikanci su dosta pesimistični. Rat u Iraku zasjenjuje druge teme – to je očito i na područjima poput ekonomije koja nije izravno vezana uz taj sukob. Građani su pesimistični i u vezi s ekonomijom, iako je ekonomska situacija zapravo vrlo dobra".
Politički analitičar Stuart Rothenberg kaže da će Irak ove godine najviše utjecati na ishod izbora. "Ovo neće biti klasično izjašnjavanje glasača, o određenim političkim temama. Ovi će izbori biti izraz raspoloženja – želite li promjene ili da stvari ostanu onakve kakve jesu. Dosta je onih koji žele promjene – u vezi s Irakom, u vezi s pitanjem ilegalne imigracije ili pak promjene u vezi sa kongresnim skandalima. Međutim, ne postoji jedno specifično pitanje, poput recimo poreza, koje će odlučiti o pobjedniku".
Republikanska stranka priznaje da je javnost uznemirena situacijom u Iraku no tvrdi da je jedina alternativa – ustrajati do pobjede. Predsjednik George Bush često naglašava da je Irak središte rata protiv globalnog terorizma. "U ovom su sukobu na jednoj strani ekstremisti i radikali, a s druge strane – umjereni ljudi koji žele miran život. Amerika mora odlučiti – hoće li pomoći umjerenim snagama. To će pitanje biti od temeljne važnosti i kada završi moj predsjednički mandat".
Iako nemaju jedinstven stav o Iraku, demokrati kritiziraju vladinu politiku. Oni zamjeraju svojim protivnicima, republikancima što izbornu raspru žele preusmjeriti na takozvani rat protiv terorizma, a što više ignorirati Irak – zato što je to pitanje u Americi sve nepopularnije.
Demokratska senatorica Hillary Clinton smatra se ozbiljnom kandidatkinjom za predsjedničku nominaciju svoje stranke na izborima za Bijelu kuću, 2008. godine. "Republikanci možda nemaju plan za uspješno okončanje iračke misije, no vrlo dobro znaju kako se pobjeđuje na izborima. Međutim, ulozi na ovim izborima vrlo su visoki i ne smije im se dopustiti da pobijede, na tako nizak način".
Ankete pokazuju da američki glasači sada imaju veće povjerenje u demokrate, i to ne samo kada je u pitanju Irak već i reforma zdravstvenog osiguranja, te ekonomija. Norman Ornstein, analitičar je u Institutu American Enterprise. "Ankete pokazuju ono što je već neko vrijeme očito: vjetar puše demokratima u leđa. Povijesno gledano, nakon šest godina mandata jednog predsjednika, opoziciona stranka u pravilu ostvaruje dobar rezultat na izborima za Kongres".
U većini anketa, u odgovoru na pitanje koja je stranka bolja u obrani zemlje od terorizma, građani daju neznatnu prednost republikancima. To je ovoj stranci i pomoglo na izborima 2002. i 2004. – kaže Karlyn Bowman. "Kako se čini, Amerikanci nisu zadovoljni republikancima, a niti Kongresom u cjelini. No, u isto vrijeme, nisu baš sigurni da će demokrati bolje obaviti posao".
No, ako demokrati i zadobiju većinu na Capitol Hillu, predsjednik Bush ostaje u Bijeloj kući još dvije godine. Kako kaže Norman Ornstein, 'u tom slučaju, politička - a posebno zakonodavna scena - bit će posve blokirana'. Tome bi pridonijela i činjenica što će demokrati vjerojatno u Kongresu – ako postanu većina - inicirati istragu vladine politike na nizu područja – od Iraka, pa do humanitarne krize nakon uragana Katrina, i rasta cijene benzina – prognozira Norman Ornstein.
