Ima gotovo petnaest godina od kada su Sjedinjene države pokrenule program da pomognu da se obezbijedi najveća nuklearna zaliha u svijetu - u Rusiji. Ali, upozorili su analitičari, napori na poboljšanju sigurnosti tih zaliha odvijali u se izuzetno sporo. Amerikanci kažu da pitanje obezbjedjenja ruskog nuklearnog arsenala počinje da isčezava sa dnevnog reda dviju zemalja - što ostavlja više od polovine tog opasnog oružja lakše dostupnim mogućim terorističkim napadima. Iz Moskve za Glas Amerike izviještaj, Aya Ardayeva.
Stručnjaci su se složili, da je danas jedna od najozbiljnijih prijetnji sigurnosti u svijetu da teroristi aktivirijau nuklearnu napravu u jednom velikom gradu. Moderna Rusija posjeduje 16 hiljada nuklearnih bojevih glava i 600 tona nuklearnog materijala i vjeruje se da je najvjerovatniji izvor materijala za jednu takvu napravu.
Potrebna je samo mala količina tog materijala da se sastavi takozvana prljava bomba. Najmanje nekoliko desetina slučajeva, sumnjivih krijumčarenja nuklearnih i radioloških materijala prijavljeno je u Rusiji tokom poslednjih nekoliko godina- uprkos svim medjunarodnim naporima da se osigura ruski nuklearni arsenal.
Robert Berls, viši savjetnik za Ruske programe pri Inicijativi nuklearne prijetnje je izjavio da je samo dio ruskog nuklearnog arsenala bio obezbijedjen.
ROBERT BERLS: Rusija ima najveću zalihu za oružje upotrjebljivog materijala, dovoljno da se, po nekim procjenama, napravi od četrdeset do osamdeset hiljada nuklearnih bombi. Dakle to je mnogo materijala i dosta toga je bilo obezbjedjeno, ali samo oko pedeset procenata.
Sjedinjene države potroše oko pola milijarde dolara godišnje na programe smanjenja-opasnosti. Od početka devedesetih godina Sjedinjene države i Rusija su radile na uništavanju ili deaktiviranju ruskog nuklearnog arsenala projektila, strateških bombrdera, podmornica.
Ali ruski istraživački reaktori su takodjer u opasnosti- mnogi od njih su slabo čuvani i nisu u mogućnosti da se odbrane od mogućih terorističkih napada.
ROBERT BERLS: To je problem širom svijeta. Ima otprilike 128 istraživačkih reaktora po svijetu, ovo su relativno mali reaktori, veoma često smješteni na univerzitetima ili naučnim institutima koji imaju relativno malu količinu visoko-obogaćenog urana. Ali ovaj visoko-obogaćeni uran može veoma lako biti upotrijebljen za izradu nuklearnog naoružanja isto kao što može biti iz glavnog skladišnog postrojenja u Rusiji ili na nekom drugom mjestu. I problem sa ovim istrazivačkim reaktorima je da su oni u većini slučajeva veoma slabo obezbjedjeni.
2002. god. kada je nekih četrdeset naoružanih muškaraca okupiralo pozorište Dubrovka u Moskvi sa nekih 800 ljudi unutar zgrade, bilo je otkriveno da su oni takodjer planirali da u ruskom glavnom gradu okupiraju istraživački institut Kurchatov koji ima nekoliko istraživačkih nuklearnih reaktora.
Ali uprkos postojećoj opasnosti, čini se da je ruska vojska sve više protiv toga da Amerikanci budu isuviše umiješani u obezbjedjivanje ruskih nuklearnih postrojenja- plašeći se da bi takve inspekcije mogle dati Sjedinjenim državama vrijedan uvid u rusku tehnologiju naoružanja.
U prošlosti ruski zvaničnici su izjavili da nikome stranom pristup neće nikada biti omogućen u najmanje dva postrojenja- velikim ruskim fabrikama za izradu oružja koje skladište četvrtinu ruskog visoko-obogaćenog urana i plutonijuma.
Rose Goethemuller iz zaklade Carnegie za Medjunarodni mir je izjavila da su se u poslednjih pet godina Rusija i Sjedinjene države bile udaljile od dijaloga o reduciranju nuklearnog bogatstva kojega su nekada vodile.
ROSE GOETHEMULLER: Mi smo nastavili da našim oružjem ciljamo na Ruse i Rusi su nanišanili svoje oružje na nas. Dakle imamo razmještanje nuklearnih snaga Hladnoga rata čak ako mi i ne smtramo da više postoji opasnost i mi ne mislimo da su Rusi naš daljni neprijatelji na način na koji smo to činili u prošlosti. Ja mislim da je veoma važno da naprosto slučajno ili zbog nebrige, da zato što su oni još uvijek u ovoj vrsti veoma osjetljivog razvijanja u borbeni poredak jedni protiv drugih da ne završimo sa nuklearnom katastrofom.
Analitičari su izjavili da ako se sadašnji nivo napora na demontiranju ruskog nuklearnog arsenala nastavi trebaće do 14 godina da se posao okonča- ali pošto niko ne zna koliko je tačno velik ruski arsenal, to bi čak moglo biti i duže.
