Američki ambasador Douglas McElhaney govori o testu pred kojeg je stavljena Bosna i Hercegovina, a zatim o još dvije teme: da li će promjene do kojih dolazi odvajanjem Crne Gore i rješavanjem statusa Kosova, imati utjecaja na ustavnopravni i teritorijalni status BiH, te o doprinosu bosanskih vojnika aktivnostima koalicije u Iraku. No, prvo, još malo o tome zašto je Amerika bila razočarana neusvajanjem ustavnih reformi u bosanskohercegovačkom parlamentu.
McElhaney: Da bili smo zaista krajnje razočarani time. Činjenica da je većina bila za to veoma je važna, a stranke koje su predložile taj paket, zajedno su došle do nas, ima tome već nekoliko mjeseci, i saopštile da žele da još jednom pokušaju da obrazlože i iznesu prijedlog na glasanje. Oni kažu da je paket reformi ustava još uvijek u igri. Ali, dozvolite mi da kažem još nešto: ima dosta ljudi koji kažu - to nije dovoljno, mi želimo da promijenimo ovo i ono, sve je to u redu, ali, kao svjedok svemu tome, mogu vam rei da je veoma teško pregovarati o takvim promjenama i osigurati potrebnu većinu medju političarima. Znam, dakle koliko je to teško bilo i razumijem to.
Nakon izbora će se, dakle, razgovarati o tome i vidjećemo šta će se desiti.
VOA: Spomenuli ste ranije da je sve to bio nekakav test kojeg je američka vlada stavila pred bosanskohercegovačke političare. Šta ste konkretno mislili time - da se vidi da li su spremni za ozbiljne promjene?
McElhaney: Mislim da da je to bio test da se vidi kako će narod i bosanskohercegovački političari reagirati u jednoj takvoj situaciji. Nije to, kao što znate, počelo tek prije nekoliko mjeseci. Već dugo se o tome raspravlja.. I, mi smo pokušali da okupimo što veću grupu ljudi oko toga, da za sto dovedemo sve velike političke stranke i to je, dijelom bio i još je uvijek, test o tome da se vidi da li oni mogu postići konsenzus. Oni mogu sjesti zajedno, i to su učinili. Razgovarali su prelazeći i partijske i nacionalno-konstitutivne linije, prelazeći razlike u ideologijama i oni su ipak uspjeli da dodju do nečega, uspjeli su da dodju do sporazuma. Drugi dio testa je, medjutim, bio da li su oni u stanju da dovedu do usvajanja tog sporazuma kroz parlament, da povedu debatu i da obezbijede glasove da to prodje. I sad je to u pitanju.
VOA: Željeli bismo da vas pitamo o nečemu drugom, što ipak nije suviše daleko od ukupne situacije u BiH. Na Balkanu sada imamo novu državu, Crnu Goru, a u toku su i razgovori o budućem statusu Kosova. Ima, kao što znate, dosta priča o tome da bi to, na ovaj ili onaj način, moglo uticati na Bosnu i njen integritet. Kako biste vi to komentirali, posebno što neki u RS pitaju - zašto i mi ne bi organizovali referendum ako hoćemo da se odvojimo?
McElhaney: Za nas, za Sjedinjene Države, uopšte se ne postavlja pitanje referenduma ovdje u ovoj zemlji. Status Bosne i Hercegovine je odredjen prije deset godina. O tome je postignut sporazum medju narodima unutar ove zemlje. BiH je suverena država i nema govora o tome da se to mijenja. Zašto bi iko želio da se vraća unazad, zašto bi iko želio da dovodi u pitanje stvari koje smo postigli, stvaranjem jedinstvene vojske, stvaranjem centralne vlade i druge stvari koje počinju da funkcioniraju, poput usvajanja zakona i tako dalje. Ja imam osjećaj da su ljudi ovdje počeli da nalaze smisao i pravac, da su počeli da shvataju svrhu svega što su postigli. I mislim da su Kosovo i Crna Gora ustvari sasvim drugačije situacije i da to nema nikakve veze sa BiH. Što se nas tiče, a mi smo bili dio tog procesa, situacije je čista - Bosna i Hercegovina je suverena država.
VOA: I posljednje pitanje, ekselencijo, tiče se bosanskih vojnika u Iraku. Koliko je to važno? Mi znamo da se tu radi o malom broju, medjutim koliko je to važno za odnose Sjedinjenih Država i BiH? I može li Bosna biti još značajniji saveznik u ratu protiv terora?
McElhaney: Bosna i Hercegovina je time pokazala da želi biti aktivan stvaralac sigurnosti, a ne samo korisnik. Sad otkako postoji jedinstveno Ministarstvo odbrane u BiH, i jedinstvena vojna struktura bilo je moguće poslati reprezentativnu grupu Bosanaca u Irak da rade zajedno sa nama i drugim članovima koalicije da bi učinili nešto dobro za nekoga drugog. Mislim da je to krajnje značajna poruka i za narod BiH i za cijeli svijet: to da je zemlja koja je donedavno bila na vatri, uspjela da se izvuče iz nevolja i da je sad u stanju da pošalje svoje ljude da pomognu nekome drugom. Čuo sam da se BiH sprema da se u odredjenom broju pridruži i NATO-ovom kontingentu u Afghanistanu, da i njima pomogne… To jeste brojno mali doprinos, ali, ne samo da neke druge zemlje iz regiona daju tamo još manji doprinos, nego je važno to da Bosna i Hercegovina pokazuje svoju brigu i spremnost da učestvuje i pomogne, a pokazuje, kao što ste napomenuli, i brigu po ukupnom pitanju borbe protiv terorizma u svijetu.
