Nacionalna Umjetnička Galerija u Washingtonu, upravo ovih dana se oprašta od velike izložbe posvećene revolucionarnom umjetničkom pokretu DADA, sa početka prošlog stoljeća. Slike, skulpture, filmovi, fotografije, kolaži i takozvani svakodnevni objekti, sakupljeni iz Ciriha, Berlina, Hanovera, Kelna, Pariza i New Yorka, čine izložbu koju je galerija domaćin nazvala najpotpunijom izložbom dadaističke umjetnosti koja je ikad prikazana u Sjedinjenim Državama.
Pokret DADA osnovali su 1916. godine, njemački umjetnici koji su se od užasa Prvog svjetskog rata sklonili u Švajcarsku. Za ime je uzeta riječ, onomatopeja dječijeg tepanja, riječ koja ne znači ništa, a pošto je najbliža neiskvarenoj dječijoj svijesti - može da znači i sve.
Izložba stoga počinje nijemim dokumentarnim filmom iz doba Prvog svjetskog rata.
LEAH DICKERMAN, KUSTOS IZLOŽBE:Nova strategija ratovanja dovela je i do nove, užasne efikasnosti u ubijanju. Za Dadaiste i za mnoge njihove savremenike, zaista je logično bilo postaviti pitanje da li se uopšte može govoriti o razumnoj evropskoj civilizaciji.
Medju Dadaistima su bili umjetnici veoma različitih izražajnih stilova i interesa. Od Georgea Grosza do Macela Duchampa, Hansa Arpa, Sofie Taeuber i Mana Raya. Gdje god da se širio, pokret Dada je odbacivao umjetničke klasične konvencije i proizvodio ljutitu, često političku umjetnost, apstraktne forme, svakodnevne objekte proglašavao umjetničkim radovima.
Uz to, po prvi put je vizuelna umjetnost kombinovana sa zvukom. U svakom mediju, od zvuka do skulpture, umjetnost DADE je bila provokativna, suprotstavljena, skandalozna. Marcel Duchamp je šarao po reprodukciji Mona Lise i izlagao pravi pisoar kao skulpturu. Kustos Lea Dicheman, medjutim, insistira na tome da je Dadaizam uvijek bio angažirana umjetnost.
DICKERMAN:Mislim, radi se o ljudima koji su željeli da razumiju trenutak istorije u kojem su živjeli, da ga analiziraju i željeli su da ta potraga za smislom u besmislenom svijetu, kakvim se činio, bude što vidljivija za gledaoce, za široku publiku. Oni su nastojali da šokiranju ljuder kako bi ih prebacili u drugačije razumijevanje njihove savremenosti, da ih šokom izvade iz kulturne i civilizacijske amnezije ili somnambulizma.
Nacionalna Galerija u Washingtonu pripremila je ovu izložbu od materijala jedne još opsežnije izložbe u Parizu. Idućeg mjeseca, u Muzeju Moderne Umjetnosti u New Yorku, biće otvorena nova i sasvim, u duhu DADE, drugačije koncipirana izložba o istom tom pokretu.
