Zlatna groznica koja je zahvatila svijet pedesetih godina 19. stoljeća privukla je u Kaliforniju na stotine hiljada onih koji su se nadali bogatstvu preko noći. Za razliku od kalifornijske, o teksaškoj zlatnoj groznici znalo se i tada, a i sada mnogo manje. Jedan od rijetkih dokumenata o snovima da se u Teksasu nađe bogata zlatna žila je dnevnik u kojem je Wiiliam Huff zabilježio svoja lutanja Teksasom.
U ova moderna vremena i mladi i stari, željni avantura, prolaze stazama i bogazama kojima je nekada prolazio William Huff, bezmalo na potpuno isti način.
Moja majka nazvala je to putovanje ”jednom u životu“.... a za mene....to je vrlo izazovno putovanje, kaže Ronnie Zaragoza, učenica iz Kalifornije. Ona i 13 njezinih školskih drugova prešli su oko hiljadu kilometara teksaškog bespuća od El Pasa do Houstona u kolima istovjetnim onim iz kaubojskih vremena. Taj put je kruna istraživanja koje je trajalo 18 godina. Istraživanje, planiranje putovanja i usputnu logistiku obavio je Bill Coate, nastavnik istorije škole koju pohađa Ronnie.
Za mene je oduvijek bio san povesti učenike na ovakav put, omogućiti im da osjete, da vide, kaže nastavnik Ronnie.
Dnevnik Williama Huffa je jedan od svega nekoliko sačuvanih dokumenta o zlatnoj groznici u Teksasu. Učenici iz Kalifornije su prošli stazama kojima je prošao Huff tragajući za zlatom i njegove opservacije upotređivali sa vlastitim koje su bilježili u svojim dnevnicima.
Huff je u svom dveniku vrlo vjerno opisao ono što vidimo sada, zapisao je Ali Spina, učenik.
Tokom više od tri tjedna dugog putovanja, učenici su živjeli životom na način Williama Huffa, bez suvremenog komfora i zabave.
Nedostajao mi je restoran brze hrane, toplo tuširanje, moj krevet, kompjuter, internet...sve, kaže učenica, Ronnie Zaragoza.
Neke roditelje brinulo je to skoro jednomjesečno putovanje.
Jedan od njih, John Gambon kaže: Rekao sam kćerki, ne bi trebala ići od kuće na čitav mjesec. Međutim, njoj je drago da je krenula, da je putovala, i učinila bi to ponovo. Uradimo to sutra opet.
Učenicima se pri ruci našao i dobar poznavalac divljine, Karl Cloninger, čuvar i vodič u teksaškim parkovima divljine
”Učenici su živjeli kao nekada, nisu sjedili u učionici. Iskustvo koje su stekli brinući se o sebi, osobna odgovornost, saznanja o nekim osnovnim geografskim, naučnim i povijesnim činjenicama ... to je ono što je sada utkano u njih.“
Tokom dugačkog i uzbudljivog putovanja učenicima iz Kalifornije pridružili su se i vršnjaci iz Teksasa. A u jednom trenutku sve učesnike karavane pozdravili su i najviši zvaničnici Teksasa.
Na groblju u kojem je sahranjen William Huff, našao se i David ”Bud“ Stewart, praunuk Williama Huffa
”Ovakva vrsta putovanja daje posebno upečatljiv osjećaj - biti tamo gdje je moj pradjed bio. I ja sam pio vodu sa istih onih izvora koje je i on u pustinji nalazio.
Na kraju putovanja, upravo kod groba Williama Huffa, učenici su njegovim nasljednicima vratili Huffov dnevnik. Bilo je i onih koji nisu krili oduševljenje, kao Ken Pollard, direktor za projekte u teksaškim parkovima divljine
”Hej, uradili smo to. Zaista proputovali. Kao što sam učenicima rekao na groblju, to je za njih nešto novo i sada je vrijeme da iskustva i poruke ovog putovanja ponesu u Kaliforniju.
A učenici će po povratku kući napisati i objaviti jednu knjigu o tom neobičnom, nimalo lakom, ali dragocjenom putovanju.