John Quincy Adams je kao ąesti predsjednik izabran u Zastupničkom domu Kongresa. Na Ustavnoj konvenciji osnivači su predloľili da Kongres bira predsjednika, bez glasanja gradjana ili glasova elektora. Medjutim, od takve su ideje odustali jer to naruąava princip odvojenosti izvrąne i zakonodavne vlasti, i zbog moguće dominacije Kongresa nad predsjedniątvom.
Direkno glasanje gradjana bilo je drugi metod biranja predsjednika. Ali, mnogi od očeva američke nacije su se plaąili da gradjani neće moći napraviti mudar izbor, jer malo znaju o potencijalnim liderima. U to vrijeme nije bilo masovnih medija i predstavljanja kanditata kao danas. Uz to, neki od prvih lidera nacije su su vjerovali da najpopularniji kandidati moľda i neće biti najbolji predsjednici.
Nakon sedmica rasprava, prihvaćen je kompromis, na prijedlog Alexandera Hamiltona. To kompromisino rjeąenje uspostavilo je indirektan metod izbora predsjednika nazvan Electoral College. Uz nekoliko izmjena taj sistem je i danas na snazi.
Ustavom je Electoral College definiran u članu 2, Odjeljak 1. Orginalno je propisano da svaka drľava bira elektore po istom metodu kako se biraju članovi Kongresa. Svaka drľava ima onoliko elektora koliko ima senatora i zastupnika u Kongresu.
U vrijeme izbora elektori se sastju u svojoj drľavi i glasaju za dva predsjednička kandidata. To glasanje je elektrosko glasanje. Nije bilo glasanja gradjana tokom prvih izbora američkih predsjednika. Glasovi elektora iz svake drľave se zatim prebrojavaju na zajedničkoj sjednic oba doma Kongresa. Kandidat koji primi većinu glasova elektora je predsjednik. Kandidat koji je drugi po broju glasova je podpredsjednik. U slučaju nerjeąenog rezultata, Zastupnički dom će izabrati predsjednika i podpredsjednika, pri čemu svaka drľava ima po jedan glas.
Kao ąto se i očekivalo, Electoral College je jednoglasno izabrao George Washingtona kao prvog predsjednika SAD - 1789 i 1792. godine. Nakon toga su političke partije počele da igraju vaľnu ulogu u nacionalnim izborima.
Uticaj političkih partija
Do 1800.godine dvije nacionalne partije su bile formirane: Federalisti i Demokratsko-republikanska partija. Svaka partija je nominirala vlastitog kandidata za predsjednika i podpredsjednika. Svaka partija je nominirala i kandidate za elektore u svakoj pojedinoj drľavi.
Na izborima 1800-te, Thomas Jefferson i Aaron Burr su dobili jednak broj glasova i odluku je trebalo donijeti glasanjem u Zastupničkom domu Kongresa. Desilo se da javnost podrľava Jeffersona, ali je Zastupnički dom bio pod većinskom kontrolom Federalista koji su bili većim dijelom za Burra. Rasprave su trajale dan i noć ąest punih dana. 36 puta se glaslo i konačno je Jefferson izabran za predsjednika, a Burr za podpredsjednika. Ti izbori iz 1800-te su jasno ukazali da je potrebna promejna prije sljedećih izbora.
12 amandman na Ustav je dodat 1804.godine kako bi rijeąio te izborne probleme. On zahtijeva da elektori odvojeno glasaju za predsjednika i podpredsjednika, te da u slučaju kada kandidat ne primi većinu elektorskih glasova Zastupnički dom bira izmedju tri kandidata sa najviąe glasova elektora.
1820-te drľave su počele stavljati na glasanje predsjedničke kandidate. Od tada i političke partije počinju birati elektore glasanjem gradjana. Partije su izmjenile i metod nominiranja predsjedničkih kandidata, dajući viąe uticaja biračima.
