Bivša sutkinja Vrhovnog suda Sandra Day O'Connor, nepokolebljivi glas umjerenog konzervativizma i prva žena koja je služila u najvišem sudu u zemlji umrla je u 94. godini.
Sud je saopštio da je umrla u Phoenixu petak od komplikacija povezanih sa uznapredovalom demencijom i respiratornom bolešću.
Ona je 2018. objavila da joj je dijagnostikovana „početna faza demencije, vjerovatno Alchajmerova bolest”. Njen suprug umro je od komplikacija od Alchajmerove bolesti 2009.
Nominacija O'Connor 1981, u vrijeme predsjedničke administracije Ronalda Reagana i naknadna potvrda Senata, okončala je 191 godinu dug period u kojem su samo muškarci bili članovi Vrhovnog suda.
Rodom iz Arizone, odrasla je na prostranom porodičnom ranču, O'Connor je gubila brzo gradila reputaciju vrijedne radnice koja je imala značajan politički uticaj u devetočlanom sudu.
Unuka pionira koji je putovao zapadno od Vermonta i osnovao porodični ranč tri decenije prije nego što je Arizona postala država, O'Connor je imala uporan, nezavisan duh. Dok je odrastala u zabačenom kraju, rano je naučila da jaše konje, skuplja stoku i vozi kamione i traktore.
„Nisam radila sve stvari koje su radili dječaci, ali sam popravljala vjetrenjače i ograde”, rekla je u intervjuu za časopis Time 1981.
U sudu, njen uticaj se najbolje mogao vidjeti, a njeno pravno razmišljanje pomnije ispitano, u presudama o abortusu, možda i najspornijem pitanju sa kojim su se sudije suočile. O'Connor je odbila da dozvoli državama da zabrani većinu abortusa.
Ona je 1989. odbila da se pridruži grupi od četiri sudije koje su bile spremne da ponište značajnu odluku Roe protiv Wadea iz 1973. u kojoj se navodi da žene imaju ustavno pravo na abortus.
Zatim, 1992. godine je pomogla da se stvori i većina od pet sudija koja je potvrdila suštinski stav presude iz 1973. „Neki od nas kao pojedinaca smatraju da je abortus uvredljiv za naše najosnovnije principe morala, ali to ne može da kontroliše našu odluku”, rekla je O'Connor na sudu, čitajući zaključak odluke u predmetu Planirano roditeljstvo protiv Caseyja. „Naša obaveza je da definišemo slobodu svih, a ne da nalažemo sopstveni moralni kodeks”.
Trideset godina poslije te odluke, konzervativniji sastav suda jeste poništio presude Roe i Casey, a mišljenje je napisao čovjek koji je zauzeo njeno mjesto u Vrhovnog suda, Semuel Alito. On je izabran u sud 2006. Na prijedlog predsjednika Georgea Busha mlađeg, a prethodno se O'Connor penzionisala.
Godine 2000, O'Connor je bila dio većine od 5:4 koja je efikasno riješila sporne predsjedničke izbore 2000. u korist Busha, u odnosu na demokratu Ala Gorea.
O'Connor su mnoge njene kolege smatrale veoma dragom osobom. Kada je otišla u penziju, sudija Clarence Thomas, dosljedni konzervativac, nazvao ju je „izvanrednom koleginicom, dostojanstvenom u neslaganju i milostivom kada je u većini”.
Ona je umjela da iznese vlastite stavove na veoma oštar način. U jednoj od njenih posljednjih postupaka, neslaganju sa presudom 5:4 kojom se dozvoljava lokalnim vlastima da osude i zaplijene ličnu imovinu kako bi se omogućilo privatnim investitorima da grade trgovačke centre, poslovne zgrade i druge objekte, ona je upozorila da je većina nerazumno ustupila još više snage moćnicima.
„Sablast presude visi nad svom imovinom”, napisala je O'Connor. „Ništa ne sprečava državu da... bilo koji dom zamijeni tržnim centrom, ili bilo koju farmu fabrikom”.
O'Connor, koju su komentatori nekada nazivali najmoćnijom ženom nacije, ostala je jedina sutkinja Vrhovnog suda sve do 1993, kada je, na njeno zadovoljstvo i olakšanje, predsjednik Bill Clinton nominovao sudiju Ruth Bader Ginsburg. U sadašnjem sastavu suda su četiri žene.
