Entitet RS: Novinarska solidarnost pod političkim pritiskom

Povodom ovogodišnjeg Dana slobode medija iz Udruženja „BH novinari“ su upozorili da su političari bili veoma aktivni u pokušajima da kontrolišu uređivačke politike i kreiraju medijske sadržaje.

Ovakve negativne uticaje prepoznale su i organizacije poput „Reportera bez granica“. U njihovom izvještaju za 2021. istaknuta je „manipulacija medijima u političke svrhe, posebno u javnim emiterima“.

U izvještaju pod nazivom Zemlje u tranziciji – Od slabljenja demokratije do autoritarne agresije nevladina organizacija „Freedom House“ navodi da „javni emiteri u oba entiteta, i na nivou kantona, često djeluju kao stranačke platforme, a ovo je posebno izraženo kod entitetskog emitera u RS, Radio-televizije Republike Srpske (RTRS), čije pokrivanje je u interesu SNSD-a“.

Etiketiranje kolega

Vanja Stokić, novinarka iz Banja Luke, koja je posebno fokusirana na izvještavanje o ljudskim pravima, često je izložena vrijeđanju, prijetnjama i napadima, a posljednjih par godina, kako kaže, konstantno ima otvoren barem jedan slučaj u policiji ili tužilaštvu.

Snažnu podršku od gotovo svih kolega dobila je kad joj je prije dvije godine prijećeno smrću, ali i kada joj je policija prijetila prekršajnom prijavom i privođenjem, spriječavajući je da obavlja svoj posao na Trgu dok je izvještavala o Pravdi za Davida.

Novinari su tada okupljeni kod Hrama stali ispred policije, uperili kamere u njih i poslali poruku da ne tolerišu takvo ponašanje. Međutim, samo nekoliko dana kasnije etiketirana je od strane nekolicine kolega.

„Udruženje novinara Republike Srpske, koje čine novinari RTRS-a i Frontala.rs, organizovalo je događaj sa namjerom da opravdaju ponašanje policije prema meni. Javno su pozvali sve ljude da se ograde od mene. Željeli su da pošalju poruku da ja nisam novinarka i da meni napadi odgovaraju, da ih zapravo namjerno provociram kako bih mogla svojim donatorima da govorim da sam ugrožena i da na osnovu toga izvlačim novac“, objašnjava Stokić.

„Etiketirali su nas kao strane agente, koji rade po nečijoj tuđoj direktivi. Iza tog saopštenja stoje novinari RTRS-a. Ukoliko treba da pričamo o nekom ko piše po nečijoj direktivi onda je to RTRS“, ističe novinarka Stokić.

Njena iskustva dijeli i Vladimir Kovačević, novinar iz Banja Luke, koji je 2018. godine preživio premlaćivanje i pokušaj ubistva.

POGLEDAJTE JOŠ:

Četiri godine za pokušaj ubistva novinara Vladimira Kovačevića

„Bio sam poprilično pozitivno iznenađen reakcijom kolega u čitavoj BiH. Svi su se solidarisali i stali u moju odbranu. Tražili su da se slučaj ispita i da se pohapse počinioci. Održano je nekoliko skupova“, priča Kovačević.

Međutim, svega nekoliko dana nakon napada, RTRS i ATV su na svojim portalima prenijeli vijest beogradskog tabloida „Informer“ pod nazivom „Puzajući državni udar u Republici Srpskoj. Ne žele izbore, ruše vlast na ulici“.

„U tim tekstovima sam indirektno proglašen stranim plaćenikom, koji je uzeo 80.000 dolara za svoj portal, odnosno za kreiranje nekakvog državnog udara“, objašnjava Kovačević u izjavi za Glas Amerike, ističući da da su mu pojedine kolege iz tih medija prethodno pružile podršku.

„To su kolege koje znam sa terena i ne mogu o njima ništa loše da kažem, ali je krajnje licemjerno od njihovih TV kuća da su svega nakon nekoliko dana od napada prenijeli takve nebulozne tekstove. Niko me, naravno, nije kontaktirao i pitao da li je to istina“, kaže Kovačević.

Novinarstvo u zarobljenoj državi

Vanja Stokić kaže da radi više poslova istovremeno, nikad ne zna da li će narednih par mjeseci imati posla i podstanarka je 14 godina, ali joj nikad nije palo na pamet da odustane od svojih novinarskih principa.

„To je neka cijena koju sam ja spremna da platim, ali čini mi se da ljudi sa javnih servisa nisu spremni da se odreknu komfora. Kako će se sistemski riješiti da javni servis ne bude više privatni servis jedne stranke i jednog čovjeka? To mogu da promijene samo ljudi iz javnog servisa“, smatra novinarka Stokić, koja naglašava da na RTRS-u radi mnogo kvalitetnih novinara.

„Gostovala sam kod jedne koleginice u emisiji o seksualnom uznemiravanju i ona je savršeno odradila svoj posao. Ali ako vi imate uređivačku politiku koja potpuno površno postavila stvari i koja se zapravo bavi propagandom i spinovanjem, a ne sa realnim stanjem, onda je sve to džaba“, smatra Stokić.

Vladimir Kovačević smatra da novinarska solidarnost postoji u krugu onih ljudi koji zaista jesu novinari.

On ističe da novinarskim udruženjima donekle zamjeri jer ne prave razliku između novinara profesionalaca i ljudi koji se samo lažno predstavljaju ko novinari.

„Novinarska udruženja moraju voditi računa u čiju zaštitu kao novinara staju. Ne možete stati u odbranu nekih ljudi koji su sve manje novinari, a sve više portparoli vladajućih stranaka i režima, a njihove medijske kuće su sve manje medijske kuće i rade isključivo u interesu vladajućih stranaka i politika“, smatra Kovačević.

Milkica Milojević, novinarka iz Banja Luke, s druge strane, ističe da ne voli poistovjećivati novinare i novinarke sa medijskim kućama, jer je novinarstvo posao koji nosi puno individualnog pečata i odgovornosti.

„Nemalo puta sam rekla da nešto neću, jer naprosto smatram da na to imam pravo. Ono što uradim i potpišem odražava mene, ne samo medijsku kuću koja to objavljuje. Tako da smatram da svaki ozbiljan novinar i novinarka treba da ima svoju ličnu uređivačku politiku“, objašnjava novinarka Milojević.

Ona smatra da je u entitetu Republika Srpska jako malo medijskih kuća koja su donekle slobodne, a mnogo medijskih sadržaja koji su na liniji onog što žele vlasti ili odgovara glavnim oglašivačima i finansijskim centrima moći.

U takvim okolnostima ističe da je komplikovano razlučiti „šta je politički, a šta finansijski uticaj u jednoj državi koja je apsolutno zarobljena i gdje korumpirane vlasti donose zakone onako kako njima odgovara“.

„Teško je razlučiti gdje prestaje politika, a počinje biznis koji je pretežno nakačen na budžet kao na infuziju posredstvom namještenih tendera. Zatim gdje se biznis i politika nastavljaju na tajkuniju, gdje tajkunija postaje mafija, a gdje mafija postaje podzemlje“, objašnjava Milojević u razgovoru za Glas Amerike.

Radna prava novinara

Novinari širom BiH suočeni su sa nepoštovanjem radnih prava, što je za mnoge jedan od osnovnih razloga za solidarnost i udruživanje.

Godišnje istraživanje„Indikatori nivoa medijskih sloboda i sigurnosti novinara u BiH“, rađeno u okviru regionalne mreže novinarskih udruženja Zapadnog Balkana „Safejournalists“ navodi da brojni poslodavci ne poštuju radna prava novinara – isplaćuju im neredovne i minimalne plate, kasne sa doprinosima za penziono i zdravstveno osiguranje i odbijaju im dati ugovore na neodređeno vrijeme.

"U takvom ambijentu, novinarima je teško zadržati nezavisnost i objektivnost u izvještavanju, što predstavlja sve izraženiji problem kako na javnim servisima tako i u medijima koji su u privatnom vlasništvu“, stoji u izvještaju.

Izvještaj Evropske komisije, takođe, ukazaje da „novinarstvo u Bosni i Hercegovini ostaje nesigurna profesija“.

„Radna prava se slabo poštuju, nivo sindikalnog udruživanja je nizak, a ne postoje ni granski kolektivni ugovori za medijske radnike“, stoji u ovom izvještaju.

Milkica Milojević rješenje vidi upravo u jakom sindikalnom organizovanju medijskih radnika.

„Organizovani ljudi su otporniji na sve vrste pritisaka“, kaže ona, ističući da mnogi neopravdano sindikate smatraju recidivom socijalizma.

„Savez sindikata u Njemačkoj ima web stranicu na kojoj savjetuju i strane radnike kako da zaštite svoje prava i to objavljuju na šest stranih jezika. Sličnu situaciju imate i u Sloveniji, gdje je građanska inicijativa donijela promjene na izborima. Dio građanskog pokreta je i sindikalni radnički pokret. Socijalna prava su, takođe, ljudska prava“, smatra Milojević.

Za sada, u oblasti ljudskih prava malo je vidljivog napretka u BiH, navodi se u izvještaju organizacije Human Rights Watch koji naglašava da su javni zvaničnici izazivali ksenofobiju, nisu se uspjeli pozabaviti diskriminacijom, kao i da su vršili pritisak na novinare.