Ovakav razvoj događaja je utoliko značajniji zbog činjenice da su prije manje od godinu dana Putin i Biden izdali izjavu na samitu u Ženevi koja se činila kao da je u skladu s idejom da je prijetnja nuklearnim ratom ostatak iz hladnog rata.
"Nuklearni rat se ne može dobiti i nikada ne smije biti vođen", usaglasili su se.
Putin je u nedjelju rekao svojim najvišim odbrambenim i vojnim zvaničnicima da nuklearne snage stave u "poseban režim vojne dužnosti“, ali nije bilo odmah jasno kako bi to moglo promijeniti status ruskih nuklearnih snaga i da li će uopšte doći do promjene.
Sjedinjene Države drže svoje interkontinentalne balističke rakete na kopnu, ili ICBM, u visokom stanju pripravnosti u svakom momentu, a vjeruje se da su ruske nuklearne rakete na podmornicama, poput američkih, namještene na sličan način.
Putin je ukazao da odgovara na ekonomske sankcije koje su Sjedinjene Države i druge zapadne zemlje uvele proteklih dana zbog njegove invazije na Ukrajinu, kao i na "agresivne izjave vodećih članica NATO-a u vezi sa našom zemljom", koje nije dalje objasnio.
Bidenova administracija je procjenjivala Putinov potez, za koji su rekli da je nepotrebna eskalacija ionako opasnog sukoba. Zapravo, Putinove riječi predstavljaju prijetnju koja se rijetko čuje čak i tokom perioda hladnog rata, kada su znatno veći nuklearni arsenali Sjedinjenih Država i bivšeg Sovjetskog Saveza prijetili svijetu nuklearnim Armagedonom, navodi AP.
Kako ovo mijenja rizik od nuklearnog rata?
Američki zvaničnici, iako uznemireni Putinovim riječima, naveli su da ne znaju šta namjerava. No, toliko je rijetko da američki ili ruski vođa iznese impliciranu nuklearnu prijetnju, posebno u trenutnom kontekstu rata u Ukrajini, da se rizik od toga da rat postane nuklearni ne može odbaciti. U Rusiji, kao i u Sjedinjenim Državama, predsjednik ima isključivu ovlast da naredi nuklearni napad.
Sjedinjene Države i Rusija imaju dva daleko najveća nuklearna arsenala na svijetu. Oni uključuju oružje koje se može lansirana avionima, podmornicama i balističkim projektilima na kopnu.
Jedini put u historiji da je nuklearno oružje korišteno u borbi bilo je kada su Sjedinjene Države dva puta bombardovale Japan u augustu 1945. godine. Tada su SAD imale globalni monopol na nuklearno oružje. Sovjetski Savez je uspješno testirao svoju prvu bombu 1949. godine.
Daryl Kimball, izvršni direktor Udruženja za kontrolu naoružanja, rekao je da je za žaljenje Putinova naredba da svoje nuklearne snage stavi u stanje pripravnosti, ali ne i potpuno iznenađenje s obzirom na njegove prethodne implicirane prijetnje bilo kojoj naciji koja ga pokuša zaustaviti u Ukrajini.
"Ubacivanje nuklearnog oružja u ukrajinsku ratnu jednačinu u ovom trenutku je izuzetno opasno, a Sjedinjene Države, predsjednik Biden i NATO moraju djelovati krajnje suzdržano" i ne odgovoriti istom mjerom, rekao je Kimball. “Ovo je vrlo opasan trenutak u ovoj krizi i moramo potaknuti naše lidere da se vrate s nuklearnog ruba.”
Šta znači staviti nuklearno oružje u stanje pripravnosti?
Prema američkoj nuklearnoj doktrini, nivo pripravnosti oružja ključan je za njihovu ulogu u odvraćanju napada. Ideja je da spremnost da odgovori u kratkom roku smanjuje vjerovatnoću da će neprijatelj napasti i rizikovati odmazdu koja bi napravila neprocjenjivu štetu.
Protuargument je da držanje ICBM-a, koje Pentagon naziva najosjetljivijim dijelom svog nuklearnog arsenala, u stanju visoke pripravnosti tokom krize suzbija predsjednički prostor za donošenje odluka i ostavlja otvorenom mogućnost da se naredi njihovo lansiranje kao odgovor na lažnu uzbunu. Stalno je spremno 400 američkih ICBM-ova.
Pojedini stručnjaci za kontrolu naoružanja su se zalagali za skidanje ICBM-a iz stanja visoke pripravnosti odvajanjem projektila od njihovih nuklearnih bojevih glava. Ali u krizi, možda poput one koju implicira Putinova naredba za uzbunu u nedjelju, odluka o ponovnom naoružavanju projektila bila bi shvaćena kao eskalacijski potez koji bi mogao dodatno pogoršati krizu.
Tokom hladnog rata, američko i rusko oružje bilo je ne samo brojnije nego i u većoj pripravnosti. Američki predsjednik George H. W. Bush je 1991. poduzeo historijski korak i naredio američkim strateškim bombarderima sposobnim za nuklearno oružje da budu van pripravnosti kao dio šireg poteza da se preokrene trka u nuklearnom naoružanju. Bombaši su od tada van pripravnosti.
Kako su Sjedinjene Države do sada reagovale na Putina?
Nema dokaza da je Bidenova administracija na bilo koji način uzvratila na Putinovu najavu da je svojim nuklearnim snagama naredio „poseban režim vojne dužnosti”, možda dijelom zato što je bilo nejasno šta to znači u praksi.
Niti je bilo riječi iz Washingtona o dokazima da je Putin poduzeo zabrinjavajuće korake poput ukrcavanja nuklearnog oružja na cijelu ili dio ruske nuklearne zračne flote ili slanje dodatnih podmornica s balističkim projektilima na more.
Pored svojih strateških nuklearnih snaga, Putin ima najmanje nekoliko hiljada takozvanog nestrateškog nuklearnog oružja, poput balističkih i krstarećih projektila kraćeg dometa. Nazivaju se nestrateškim jer ne mogu doći do teritorije Sjedinjenih Država. Ali to je mala utjeha za zemlje u Evropi koje jesu u dometu tog oružja. Sjedinjene Države imaju oko 200 nestrateških oružja u Evropi, to su bombe koje bi bile dostavljene evropskim avionima.
Godinama su neki američki zvaničnici zabrinuti da bi Putin, ako se suoči s izgledom da izgubi rat u Evropi, mogao pribjeći upotrebi nestrateškog nuklearnog oružja, misleći da će to brzo dovesti do kraja sukoba pod njegovim uvjetima.
