Linkovi

Mrtva zona Meksičkog zaljeva veća nego što je predviđano ove godine


A NOAA map of the dead zone in the Gulf of Mexico. Runoff from farms and cities drains into the Mississippi River.
A NOAA map of the dead zone in the Gulf of Mexico. Runoff from farms and cities drains into the Mississippi River.

Početkom avgusta, naučnici iz Nacionalne oceanske i atmosferske administracije (National Oceanic and Atmospheric Administration, NOAA) objavili su podatke o stanju mrtve zone u Meksičkom zaljevu. Novi podaci pokazuju da je ova godine ta mrtva zona veća nego što je predviđano.

Radi se o ekološki praktično mrtvom području Atlantskog oceana s vrlo malo kisika, što onemogućava život. Mrtve zone su ekološki termin za hipoksična područja u morima, oceanima i jezerima što znači da su tu nivoi kisika veoma mali. Praktično, svi organizmi, osim anaerobnih bakterija u zahvaćenom području ugibaju.

Naučnici koji sarađuju s NOAA izvijestili su da je ove godina mrtva zona u Meksičkom zaljevu veća od prvobitno predviđene, i prostire se na više od 16.000 kvadratnih kilometara. Bilo je predviđeno da će se ove godine prostirati na oko 12 600 kvadratnih kilometara.

Sedamdesetih godina prošlog vijeka, naučnici su počeli primjećivati pojavu ovih zona uz jako naseljene obale. Pojava "mrtvih zona" vezana je za zagađenje usljed povećane koncentracije nutrijenata tj. đubriva koji sa poljoprivrednih površina dospijevaju u rijeke. U slučaju Meksičkog zaljeva, ove tvari dospijevaju u rijeku Misisipi, a odatle u ocean. Porast koncentracije hranljivih tvari, u prvom redu dušika i fosfora, dovodi do cvjetanja algi, koje naposlijetku umiru i tonu na dno oceana. Međutim, u procesu raspadanja, ova ogromna količina organske materije praktično iz oceana isiše kisik.

Rezultirajuća niska razina kisika blizu dna Meksičkog zaljeva ne može podržati većinu morskog života. Ribe, škampi i drugi rakovi često otplivaju iz tog područja, ali životinje koje ne mogu plivati ili se odmaknuti su pod stresom ili umiru zbog nedostatka kisika. Mrtva zona Meksičkog zaljeva javlja se svakog ljeta.

Godišnje istraživanje hipoksičnih zona proveli su na istraživačkom brodu R/V Pelican od 25. jula do 1. avgusta naučnici s Univerziteta Louisiana State i pomorskog konzorcija Univerziteta Louisiani. Prikupili podatke o lokaciji mrtve zone, kao i o razini kisika i saliniteta. Naučnici s ovog pomorskog konzorcija već godinama prate stanje mrtve zove u Meksičkom zaljevu.

Ovi su podaci su vitalni NOAA da poboljša svoje modele i prouči kako smanjiti veličinu hipoksičnog područja.

Mrtva zona Meksičkog zaljeva nije jedina mrtva zona u svijetu: procjenjuje se da na našoj planeti postoji 146 ovakvih zona, od kojih su neke veoma male i zauzimaju površinu od svega jednog kvadratnog kilometra, dok neke iznose čudovišnih 70 000 km2.

Mrtva zona Baltičkog mora već oko 40 godina iznosi u prosjeku 49 000 kvadratnih kilometara, a treba spomenuti i ušća rijeka Elizabeth (savezna država Virginija), Saint-Laurent, Cape Perpetua područje oregonske obale te jezero Erie.

S obzirom na zagađenje i klimatske promjene, ovaj broj mrtvih zona bi se mogao povećavati, što je alarmantno.

  • 16x9 Image

    Jelena Kalinić

    Biolog, dopisnik Glasa Amerike za nauku, i dobitnica EurekaAlert (AAAS) Felowship 2020. za naučne novinare. Vodi blog Quantum of Science od 2015.

XS
SM
MD
LG