Njihovi napori su ometeni američkom restriktivnom imigracionom politikom, birokratijom i izbijanjem Drugog svjetskog rata.
Kuća Ane Frank u Amsterdamu je danas saopštila da dokumenti ukazuju kao je Anin otac Oto dva puta pokušao da nabavi porodici potrebna dokumenta da ide u SAD, a kasnije je podnio zahtjev za kubansku vizu.
Pokušaji da pobjegnu od nacista bili su uzaludni i porodica se potom sakrila u Amsterdamu 6.jula 1942, tačno prije 76 godina.
"Primoran sam da tražim iseljenje i koliko vidim SAD je jedina zemlja u koju bi mogli da odemo", napisao Oto Frank na engleskom jeziku prijatelju u SAD 1941. godine.
Njegovi napori da odvede porodicu iz Holandije u SAD izgleda su počeli još 1938. godine, kada je nacistička Njemačka anektirala Austriju i dio Čehoslovačke.
Dokumenti i molba za vizu uništeni su prilikom njemačkog bombardovanja američkog konzulata u Roterdamu dvije godine kasnije.
Čak i da se to nije desilo, useljenje u SAD bilo bi teško jer je hiljade ljudi tražilo tamo utočište svake godine. Kada je rat izbio 1939. Washington je godišnje izdavao manje od 30.000 viza.
Kasniji pokušaj 1941. nije uspio jer su svi američki konzulati u Evropi od okupacijske Njemačke bili zatvoreni, uključujući Holandiju.
Porodica se skrivala više od dvije godine za vrijeme rata i tada je Ana napisala dnevniik.
U avgustu 1944. je otkrivena i deportovana u Aušvic.
Samo je Oto Frank preživio rat, a Ana i njena sestra su umrle u logoru Bergen-Belzen. Ana imala 15 godina. Njen otac je poslije rata objavio dnevnik koji je postao simbol nade i preveden je na desetine jezika.
