Ako lideri u Srbiji misle da Rusija štiti njihove interese, treba da razmisle ponovo, ocijenio je za Glas Amerike član američke Helsinške komisije Robert Hand, dan nakon susreta srpskog i ruskog predsjednika u Moskvi. Hand ocjenjuje da ne postoji rok za riješavanje pitanja Kosova, ali da i Beograd i Priština treba da prestanu da se “ponašaju kao djeca”. Najnoviji napad na istraživačku novinarku Oliveru Lakić u Podgorici nazvao “gnusnim incidentom” i izrazio solidarnost Helsinške komisije sa istraživačkim novinarima u regionu.
Glas Amerike: Šta napad na novinarku Oliveru Lakić govori o slobodi medija u Crnoj Gori?
"Napad sam po sebi ne govori mnogo, ali ako uzmete u obzir da novinarka Lakić nije napadnuta prvi put, to već nešto govori. Ovo nije prvi napad ili prijetnja nasiljem istraživačkim novinarima u Crnoj Gori, bio je slučaj u Bijelom Polju. Dakle, ovo nije izolovan problem već trend kojim se treba pozabaviti. Rekao bih da napad možda ne govori toliko o slobodi medija u Crnoj Gori, već o organizovanom kriminalu i korupciji. Jedna od glavnih poruka sa skupa u Helsinškoj komisiji je da se spriječavanjem novinara da objavljuju ove činjenice zapravo krši pravo javnosti da za te činjenice sazna"
Glas Amerike: Reporteri bez granica i Freedom House su jedino u Srbiji, od svih zemalja u regionu, primjetili pad slobode medija zbog pritiska vlade na medije, napada prorežimskih tabloida na nezavisne novinare i nekažnjavanja napada na novinare. Vlada istovremeno negira bilo kakve pritiske. Kako se onda pomjeriti s te tačke?
"Jedna od stvari koje Helsinška komisija radi je skretanje pažnje na ovaj problem. To je ono što međunarodna zajednica može da uradi. Ali ključ je u ljudima koji moraju da se zapitaju: kako sve to utiče na njih? Ljudi treba da brane svoje pravo da znaju istinu. Vidjeli smo u Crnoj Gori proteste zbog napada na novinarku, ljudi su pokazali solidarnost i to je dobar znak. Mislim da toga treba da bude više. Građani Srbije treba da shvate da se to tiče i njih i da nešto preduzmu. Bilo je i previše intervencija međunarodne zajednice i ljudi su na to navikli. Ono što me frustrira u Srbiji je to što se neki mediji i organizacije civilnog društva smatraju izdajnicima. A zapravo, civilno društvo je srce demokratije, to nisu izbori. I ljudi u regionu to treba da shvate."
Glas Amerike: Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić se sastao sa ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom i nalgasio bliske veze Srbije i Rusije. S druge strane, često u Americi slušamo o "malignom" ruskom uticaju na Balkanu. Treba li ovaj susret Vučića i Putina da brine SAD?
"Nisam iznenađen susretom, ali sam veoma razočaran. Čak i ako je riječ o bliskosti dvije zemlje i naroda, pitanje je da li treba da idete na inauguraciju predsjednika čiji izbor ni legalno ni politički nije kontrolisan, gde je svaka kritika ugušena? Otići na inauguraciju sa tim saznanjem, po meni, nema mnogo veze sa rusko-srpskim odnosima, već sa povezivanjem sa Putinovim režimom kako biste ostvarili neku korist. Šta god Vučić vidio kao korist, ima i mnogo opasnosti. SAD i Evropa poštuju samostalne odluke Srbije, ali preispitujemo njihovu promišljenost. Srbija je na evropskom putu, mi to podržavamo, poštujemo i odluku Srbije da bude vojno neutralna i da se ne priključi NATO-u. Ali, ako lideri u Beogradu misle da Rusija štiti njihove interese, treba da razmisle ponovo. Interes Rusije nije u njegovanju prijateljstva, nego ometanju integracija u EU i NATO. Srbija treba još jednom da razmisli u kom pravcu ide, i jednom će morati da donese konačnu odluku – zbog ulaska u EU, riješavanja pitanja Kosova."
Glas Amerike: Vučić je pitao Putina da mu pomogne u riješavanju pitanja Kosova, ali smo čuli i da Rusija neće direktno učestovati u dijalogu Beograda i Prištine. Čini se da dijalog u Briselu ne funkcioniše. Da li će SAD nešto učiniti da se situacija promijeni?
"Mislim da dijalog i dalje treba da vodi EU. SAD mogu, iza kulisa, da podržavaju i ohrabruju određene poteze Srbije i Kosova. Ja često savjetujem onima koji u SAD donose odluke da ne mora sve da bude predmet dijaloga: poput Specijalnog suda za ratne zločine koji mora da riješi Priština ili ubistva braće Bitići koje mora da riješi Beograd. Vidjeli smo mnogo odluka „milo za drago“. Obje strane treba da shvate da ustupci nisu znak slabosti. Bez namjere da umanjujem ozbiljnost situacije, moram da kažem da se ponekad ponašaju kao djeca. Lideri obje strane moraju da pokažu zrelost i preokrenu momentum. Ne mislim da treba da postoji rok za riješavanje pitanja Kosova, ali što prije to bolje. Razumijem da je stvar kompleksna, postoji otpor javnosti i u Srbiji i na Kosovu. Neka su koraci mali, bitno je da se ide naprijed."
Glas Amerike: Freedom House je u novom izvještaju upozorio na eroziju institucija, centralizaciju i personalizaciju moći u Srbiji. Šta Vam to govori o stanju demokratije?
„Da je u opasnosti. I moramo da prihvatimo tu činjenicu. Vjerujem da, pored toga što želite da imate stabilnost ili riješite pitanje Kosova, ne treba sve ostalo da zapostavite. Ohrabrio bih State Department i vlade evropskih zemalja da ostanu fokusirane na realnost – opadanje demokratskih normi u Srbiji. Situacija je slična u Crnoj Gori i mnogim drugim zemljama u regionu."
Glas Amerike: Na šta ukazuje to što je u Crnoj Gori Milo Đukanović na vlasti skoro 30 godina?
"Kada je riječ o izboru Mila Đukanovića za predsjednika, ja bih se kao Amerikanac vratio jednom od naših očeva osnivača, Džordžu Vašingtonu. Nije mu bio potreban ustavni amandman niti zakoni: kada je bio general, sišao je sa pozicije predsjednika, bio je predsednik u dva mandata i potom sišao s vlasti. Dakle, on je bio presedan, a presedani određuju demokratiju isto kao i ustav. Kao osnivač nezavisne Crne Gore, Đukanović treba da vidi šta još može dobro da uradi za Crnu Goru. Možda je to u nekom trenutku i da kaže: „Možete i bez mene, nisam vam više potreban“.
