Linkovi

Aktuelno

BIRN BiH: Vojislav Šešelj - od komuniste, nacionalnog fanatika do četničkog vojvode

Vojislav Šešelj govori tokom konferencije za novinare u Beogradu, decembar 2017.

Srpskom političaru, četničkom vojvodi, bivšem potpredsjedniku Vlade Srbije, predsjedniku Srpske radikalne stranke (SRS) Vojislavu Šešelju, po optužnici ratnom huškaču, pred Mehanizmom za međunarodne krivične tribunale u Haagu će 11. aprila biti izrečena drugostepena presuda.

Piše: Admir Muslimović, BIRN BiH

Šešelju, koji je prvostepenom presudom od 31. marta 2016. oslobođen krivice po tri tačke optužnice za zločin protiv čovječnosti i po šest za kršenje zakona i običaja ratovanja na području Bosne i Hercegovine i Hrvatske, konačnu presudu izreći će sudac Theodor Meron, predsjednik Žalbenog vijeća, te sudije Lee G. Muthoga iz Kenije, Florence Rita Arrey iz Kameruna, Ben Emmerson iz Velike Britanije i Ivo Nelson de Caires Batista Rosa iz Portugala.

Početkom 80-ih godina, niko od Šešeljevih poznanika nije se mogao nadati da će ovaj nacionalistički fanatik, koji je sanjao ideju “Velike Srbije”, završiti na klupi Haškog tribunala.

Rođen je 1954. godine u prijestolnici BiH, gradu Sarajevu. Za tri godine diplomirao je kao vrhunski student te postao jedan od najmlađih asistenata na Fakultetu političkih nauka Univerziteta u Sarajevu. Generacije s početka 70-ih kažu da nije bilo studenta koji nije poznavao “Voju” Šešelja.

“Uvijek je hodao nekako usplahireno, kao da je premjeravao fakultet krupnim koracima. Izgledao je dosta agresivno u svemu što radi”, kazao je Boro Kontić, bivši Šešeljev kolega s fakulteta, u izjavi za Balkansku istraživačku mrežu Bosne i Hercegovine (BIRN BiH).

Boro Kontić, direktor Mediacentra Sarajevo
Boro Kontić, direktor Mediacentra Sarajevo

“Vojo žirafa”

Prve političke korake imao je sa 17 godina, kada je postao član Saveza komunista Jugoslavije (SKJ), a na Pravnom fakultetu u Sarajevu ujedno je bio i prvi student-prodekan.

Paralelno uz to njegovo ideološko, tada čisto komunističko uvjerenje, išla je i svijest o potrebi društvenog angažmana. Uz učešće u SKJ-u vrlo aktivan je bio i u organizaciji saveza studenata.

“I tada je, s pokrićem ili bez njega, očigledno imao u sebi – a kasniji tok događaja će to pokazati – neke samoprojektovane atribute vođe ili mesije. Bio je autoritaran, bučan, čovjek koji je htio da dominira i da se njegova sluša. Zbog izuzetne visine i kratkih pantalona koje je često nosio, valjda zbog dugih nogu, zvali su ga ‘Vojo žirafa’. Odozgo je nekako dominirao, marširao kroz fakultet, pa je i dobio taj nadimak”, rekao je profesor Zdravko Grebo, tadašnji asistent na Pravnom fakultetu, kojeg je pohađao Šešelj.

Profesor Zdravko Grebo
Profesor Zdravko Grebo

Profesor Grebo prisjetio se i jedne anegdote koja odslikava Šešeljevu upornost i odlučnost da sve što zamisli i uradi.

Sredinom 70-ih Grebo je otišao na služenje vojnog roka. Šešelj je tada još bio student.

“Bio sam na obuci, vježbali smo strojev korak i zakletvu, i poznato je da tada mjesec dana vojnik nema pravo na posjete i napuštanje kasarne. Jedan dan, tada je neki dežurni s kapije došao i rekao: ‘Grebo, imaš posjetu.’ Na kapiji sam sreo Šešelja. Nisam se ni majci tada nadao jer su posjete bile zabranjene. Od komandanta kasarne dobio je dozvolu da me izvede u grad. Dao mi je tada jednu bombonjeru da počastim drugove. Otišao sam u paviljon, a kada sam otvorio bombonjeru, u njoj je bila flaša rakije”, prisjetio se Grebo.

Sklonosti lidera pokazivao je još i u Prvoj gimnaziji, gdje ga mnogi pamte kao đačkog šefa. Bio je predsjednik Zajednice učenika škole (ZUŠ) i omladinske organizacije (SSO), odlikaš, i najmlađi član SKJ-a u školi.

Drugovi iz škole pamte ga kao gimnazijskog “supermana”, mada ga je malo ko volio. Poznanici iz srednjoškolskih dana kažu da je djelovao kao izliven od metala, nesklon svakoj šali i običnoj riječi. Bio je, kako kažu, “uskogruda komunjara s dna kace”.

“A bio je jako inteligentan, mada ne i pametan. Svaka mu riječ na mjestu, a, opet, sve skupa bezukusno kao splačine. Ima takvih ljudi, poput planinskog potoka – bistri ali plitki! Do bola je Šešelj bio tvrdoglav i jednostran, kao programiran. Svaka riječ od njega se odbijala kao da je blindiran. Fanatik od glave do pete”, prisjetio se Vlastimir Mijović, dugogodišnji novinar i urednik dnevnog lista “Oslobođenje” i Šešeljev školski drug iz gimnazijskih dana.

Prve afere i problemi s “partijom” su za Šešelja počeli nakon što je magistrirao. Magistarski rad Brane Miljuša, dugogodišnjeg predsjednika omladine BiH, potom i sekretara Gradskog komiteta Saveza komunista Sarajeva, koji mu je ujedno bio i suparnik za mjesto asistenta na Pravnom fakultetu, Šešelju se učinio kao plagijat.

“Ode crnom đavolu”

Uskoro je i dokazao da je Miljuš isprepisivao svoj rad, potvrdilo je to i Nastavno-naučno vijeće Fakulteta političkih nauka, ali je direktiva iz SKJ-a bila “ne talasati u javnosti”.

“Hamdija Pozderac, glavna komunistička faca u BiH, bio je recenzent tog plagijata koji je Miljuš pretvorio u knjigu. Život je trebalo da se nastavi kao da se ništa nije desilo. A desit će se, pošto Vojo nije položio oružje, da na kraju od njega postane ultranacionalista, mrzitelj komunizma, dehumanizirani galamdžija riješen da sa zemljom sravni sve što mu se ne dopada. I onda Vojo, tjerajući svoju pravicu i kapric, sve više gubeći kompas, polako ode ka crnome đavolu. Napakovaše mu i nacionalizam i antikomunizam, dok u njemu toga još nije ni bilo. I djevojka mu je čak bila muslimanka”, rekao je Mijović.

Vlastimir Mijović
Vlastimir Mijović

Ranih 1980-ih godina politički se aktivirao kao disident, odnosno oporba komunističkom režimu. Tada se u Beogradu družio s disidentskom elitom, koju su činili Vuk Drašković, Lazar Stojanović, Kosta Čavoški, Rajko Petrov Nogo, Brana Crnčević, udarna ekipa Dobrice Ćosića.

“S njima i Vojo poče tikve da sadi. I svi skupa ubrzo odjezdiše u karavan za raznošenje velikosrpskih ideja”, kazao je Mijović.

Zbog nacionalističkih izjava 1984. bio je i osuđen te je odležao dvogodišnju zatvorsku kaznu, da bi se potom preselio u Beograd, gdje se počeo uklapati u srpske nacionalističke krugove koji su se suprotstavili jugoslavenskom komunističkom režimu.

Počeo je gravitirati idejama četnika, sljedbenicima Draže Mihailovića iz Drugog svjetskog rata. Čak je i osnovao vlastiti srpski četnički pokret, zbog čega je po drugi put uhapšen i zatvoren, 1990. godine. Iste godine pokušao je oštetiti Kuću cvijeća, mauzolej dugogodišnjeg komunističkog vođe Jugoslavije, Josipa Broza Tita.

Dok je bio u zatvoru, bio je kandidat za predsjednika na prvim višestranačkim izborima u bivšoj Jugoslaviji. Dobio je oko 90.000 glasova, što nije bilo dovoljno za pobjedu, ali to ga nije spriječilo da ostvari svoj cilj i postane glavna figura u srbijanskom političkom životu.

Godine 1991. osnovao je Srpsku radikalnu stranku. Iste godine postaje zastupnik u Narodnoj skupštini Srbije.

Na početku 90-ih došlo je i do raspada Jugoslavije. Oružani sukobi koji su započeli u Sloveniji širili su se u Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu.

Šešelj je tada formirao dobrovoljnu paravojnu jedinicu, koja je dobila nadimak “šešeljevci” i koja je zajedno s drugim oružanim jedinicama sudjelovala u sukobima na srpskoj strani.

Tvrdio je da je dobijao pomoć, oružje i novac od srpske države, dok su Slobodan Milošević i njegovi saradnici, u vojsci i u državnom aparatu, odbijali bilo kakve veze s tadašnjim paravojnim jedinicama u ratom zahvaćenim zemljama Jugoslavije.

Ismijavanje suda

Vojislav Šešelj u sudnici Haškog tribunala, 6.mart 2009.
Vojislav Šešelj u sudnici Haškog tribunala, 6.mart 2009.

Tokom ratova postao je poznat po svojoj ekstremnoj retorici, kojom je mobilizirao Srbe diljem regije.

Javno se zalagao za stvaranje pojedinih jednonacionalnih područja etničkim čišćenjem. U tom razdoblju oblikovao je ideju o “Velikoj Srbiji”. Prema Šešelju, princip je bio – “tamo gdje postoje srpski grobovi, treba postojati i srpska zemlja”.

Njegova “Velika Srbija” uključivala je cijelu današnju Srbiju i Kosovo, uz Makedoniju, Bosnu i Crnu Goru, kao i većinu Hrvatske.

Zbog aktivnosti tokom rata na području bivše Jugoslavije, u januaru 2003. optužnicom Haškog tribunala na teret mu je stavljena odgovornost za deportaciju desetina hiljada nesrba i ubistvo najmanje 905 Bošnjaka i Hrvata. Mjesec dana kasnije, dobrovoljno je otišao u Haag, gdje se izjasnio da nije kriv, i to mu je bilo treće suđenje u životu.

Suđenje Šešelju je počelo 7. novembra 2007., nakon niza zastoja i prepreka, uključujući štrajk glađu zbog nametanja advokata. Odbijao je pravnu pomoć od suda UN-a i ismijavao ponudu da dobije advokata.

“Lažno predstavljate ovog čovjeka s ptičjim gnijezdima na glavi kao mog advokata. Nikad neće biti moj branitelj. Ovdje ste doveli glumce da djeluju kao advokati, ali nikad neće biti moji branitelji. Oni su vaši špijuni”, rekao je sudu.

Tokom pritvora u Haagu, Šešelj je objavio mnoštvo knjiga, među kojima je “Rimokatolički zločinački projekat veštačke hrvatske nacije”.

Pozivao je sud da ga, zbog njegove nacionalističke ideologije, osudi na najveću moguću kaznu, uz poruku da njegovoj “besmrtnoj duši ne mogu ništa” i da će “ako umre, najvjerojatnije umrijeti od smijeha”.

“Ja bih najviše volio da me osudite na smrt. To bi bio idealan završetak moje političke i pravne karijere”, govorio je Šešelj.

Smatrao je da je sud plod urote, najprije pape i Vatikana, zatim Njemačke, a prema potrebi, i Velike Britanije i Sjedinjenih Američkih Država (SAD). Suđenje je nazvao “pravnim skandalom bez presedana u novijoj pravnoj istoriji”, uz napomenu da tako nisu sudili ni Hitler ni Staljin.

Tokom suđenja, na pozive suca da ustane, Šešelj je odgovorio: “Ja vama da ustanem? Pa vi niste normalni. Vi ste belosvetski ološ. Kako ja vama mogu da ustanem? Ja sam četnički vojvoda.”

Zbog lošeg zdravstvenog stanja, Haški sud odlučio je pustiti Šešelja na privremenu slobodu, a u Beograd se vratio 2014. godine.

U martu 2016. godine, prvostepenom presudom oslobođen je svih optužbi. Tri puta mu je suđeno za nepoštivanje suda i to većinom zbog izjava kojima je omalovažavao i ismijavao rad suda. Osuđen je na četiri godine i devet mjeseci za nepoštivanje suda.

Nakon prijevremenog izlaska na slobodu zbog bolesti, Šešelj je ponovno postao čarobnjak u političkom životu u Srbiji. Održavao je skupove, držao govore i davao intervjue pune retorike iz 1990-ih, vrijeđajući žrtve rata.

Iako njegovi medijski istupi i dalje privlače pažnju, njegova politička zvijezda ipak je izblijedila. Broj zastupnika Šešeljeve stranke danas u Vladi Srbije je zanemariv u odnosu na 1992., kada su u parlamentu imali 101 mjesto od ukupno 250.

See all News Updates of the Day

BiH Statistike za 2019: Pao izvoz, povećan uvoz

ilustracija

Izvoz iz BiH za devet mjeseci 2019. u poređenju sa prošlogodišnjim u padu je. Također, uvoz je u toj usporedbi u porastu, govore podaci Vanjsko-trgovinske komore Bosne i Hercegovine.

Uzrok povećanja uvoza prema mišljenju Nihada Bajramovića iz vanjsko-trgovinske komore je rezultat privredne aktivnosti u zemlji tj. povećanog obima domaće potrošnje.

Vanjsko-trgovinski deficit povećan je za 8.9 % i dostiže 6 milijadi KM.

Početak 2019. pokazao je pozitivan razvoj u Italiji koja je izašla iz recesije dok su ekonomije Francuske i Španije ostvarile rast, 0.3 i 0.7 %.

Što se tiče BiH zbog neprovođenja sporazuma o slobodnoj trgovoni smanjen je izvoz u Tursku a zbog trgovinskog rata za više od 90 % opao izvoz na Kosovo.

Glavni vanjsko-trgovinski partner BiH je Evropska Unija a unutar nje Hrvatska. Što se tiče ekonomskih odnosa sa Srbijom, po prvi put je dosegnut stepen pokrivenosti uvoza izvozom od 50 %. To jedina zemlja iz sporazuma CEFTA sa kojom BiH ne ostvaruje suficit.

Opao je i izvoz hrane, za oko 5% i iznosi 615 miliona KM. Zemlje u koje BiH najviše izvozi agroindustrijske proizvode su Njemačka, Hrvatska, Italija, Srbija, Slovenija, Austrija i Crna Gora.

Globalne političke tenzije, rast protekcionizma, američko-kineski trgovinski rat, daju negativne konotacije trgovini, što za posljedicu ima smanjenje prognoze rasta eurozone, usporavanje ekonomske aktivnosti i opreznije investiranje, što se odražava i na BiH kao izvozno orijentisanu zemlju, stav je iz Vanjsko-trgovinske komore Bosne i Hercegovine.

Ambasador SAD za vjerske slobode u posjeti Potočarima: Vjera treba da okuplja ljude

U.S. Ambassador-at-Large for International Religious Freedom Sam Brownback presents the 2018 International Religious Freedom Report at the State Department in Washington, June 21, 2019.

Ambasador Sjedinjenih Država za međunarodne vjerske slobode Sam Brownback posjetio je u utorak Memorijalni centar Potočari kod Srebrenice.

„Ovdje se desilo nešto strašno. Došlo je do brutalnog ubijanja. Hiljade ljudi su ovdje brutalno ubijeni. Zbog onoga što jesu, zbog njihove vjere. To je tragedija“, kazao je Brownback.

On je rekao i kako vjera treba da okuplja ljude zajedno.

Prethodno je iz State Departmenta saopšteno da će Sam Brownback boraviti od 10. do 20.novembra u Srbiji, Bosni i Hercegovini, Kosovu, Crnoj Gori, Albaniji i Holandiji.

Nakon posjete Srebrenici i Sarajevu, ambasador će otputovati u Prištinu 14. novembra, gdje će govoriti na događaju koji organizuje ambasada SAD na Kosovu, na temu vjerskog pluralizma mladih iz različitih vjerskih zajednica. Ambasador Braunbek će se takođe sastati sa vjerskim liderima", stoji u saopštenju.

Takođe, 15. novembra ambasador će posjetiti i Podgoricu kako bi se sastao sa lokalnim vjerskim liderima.

Od 18. do 19. novembra, ambasador Brownback će biti u Tirani u Albaniji, gdje će govoriti na konferenciji "Religija kao instrument mira".

Albanija je domaćin ove regionalne konferencije koja za cilj ima unaprijeđenje vjerskih sloboda u regionu.

Putovanje će završiti u Hagu u Holandiji, gdje će učestvovati na sastanku Međunarodne kontakt skupine za vjersku slobodu na kojem će razgovarati o Međunarodnom savezu vjerske slobode s istomišljenicima, zaključuje se u saopštenju.

State Religious Freedom
State Religious Freedom

Komšić "uhvatio" Macrona na crvenom tepihu. Dogovoreno da trebaju razgovarati o BiH

Komšić "uhvatio" Macrona na crvenom tepihu. Dogovoreno da trebaju razgovarati o BiH
please wait

No media source currently available

0:00 0:01:13 0:00

Zašto Amerikanci žive u sve većim kućama?

Amerikance oduvijek privlače veliki, otvoreni prostori tako da, možda, nije iznenađujuće što kuće koje se grade u Sjedinjenim Državama spadaju u neke od najprostranijih na planeti. A postaju - sve veće.

Prosječna američka kuća danas je više nego dvostruko veća u odnosu na one građene 1950-ih. Prosječna veličina nove, porodične kuće 2019. iznosila je 240 kvadratnih metara, prema podacima Nacionalnog udruženja građevinara.

Snažna osjećanja Amerikanaca prema posjedovanju sopstvene kuće vjerovatno imaju korjene u prošlosti pionira "divljeg zapada" koji su sticali vlasništvo nad zemljom od vlade, pod uslovom da je obrađuju.

“Privlačnost porodične kuće za Amerikance, još od početka 20. vijeka, je što je označavala autonomiju. Svaka kuća je - zamak", kaže Luis Hajman, istoričar i asistent na univerzitetu Kornel. “Zato one označavaju nečiju nezavisnost i dostignuće."

Prosečna američka kuća ima 240 kvadratnih metara.
Prosečna američka kuća ima 240 kvadratnih metara.

Federalna vlada snažno je podržavala ideju da je američki ideal - nacija kućevlasnika. Kada je 1934. otvorena Federalna uprava za stambena pitanja (FHA), to je unijelo revoluciju u proces kupovine kuća. Uspostavljanjem federalnog sistema kredita za kuće, koji Amerikanci koriste i danas, FHA je olakšala kupovinu kuće milionima ljudi. U to vrijeme, većina Amerikanaca je živjela u iznajmljenom prostoru a 40% su bili vlasnici kuća. Do 2001, ta cifra je porasla na 68 procenata.

1940-ih, predsjednik Frenklin Ruzvelt je vlasništvo nad kućom poistovjetio sa državljanstvom, navodeći da je "nacija kućevlasnika, ljudi koji imaju stvaran udio u svojoj sopstvenoj zemlji, nepobjediva."

Danas, broj kućevlasnika u Americi stoji na oko 65 procenata. Kod mnogih Amerikanaca, mogućnost da investiraju u kupovinu kuće pomogla je da se zamaskira ekonomska stagnacija. Iako je stopa nezaposlenosti rekordno niska, realne plate američkih radnika - broj robe i usluga koje mogu da se kupe zarađenim novcem, decenijama se nisu promijenile.

Dok Amerikanci vide da njihove plate stagniraju poslije 1970-ih, mogu da zarade novac investiranjem u kuće", ističe Hajman. "Kuće su postale način za prosječne Amerikance da profitiraju. Ne postoji drugi način za Amerikance da steknu dodatni prihod mimo svojih kuća. Ako ste obična osoba, ne možete da to ostvarite na berzi, tako da je to način da se, praktično, bavite špekulacijama na stambenom tržištu.

Za neke Amerikance, posjedovanje velike kuće je statusni simbol, fizički dokaz da su uspjeli u životu.

Klasični primjer velike kuće u predgrađu je već decenijama veoma moćan simbol", kaže istoričar arhitekture Vilijam Ričards. "Ljudi ponekad žele da određene sobe imaju specifičnu namjenu - da imaju veliko predsoblje na ulazu u kuću sa mjestom za cipele i kapute, posebne spavaće sobe za svako dijete i goste, poseban vešeraj."

A prostrane kuće se danas mogu lakše kupiti nego nekada. "U dizajnu i izgradnji postoji veća efikasnost iz raznih razloga, zbog čega je danas manje skupo sagraditi veliku kuću", kaže Ričards.

Ali da li velike kuće čine ljude srećnijim? Ne - prema nedavnom post-doktorskom istraživanju koje je obavio Klement Bele, profesor pri Evropskoj školi biznisa INSEAD.

“Iako su porodične kuće sve luksuznije od 1980, zadovoljstvo kućevlasnika je ostalo na istom nivou u američkim predgrađima", napisao je Bele.

Ljudi koji žive u većim kućama su, međutim, zadovoljniji svojom imovinom ali to zadovoljstvo opada kad se u blizini sagrade još veće kuće.

Trump: Saslušanja o opozivu su "sramotna"

Predsjednik Donald Trump pred novinarima na Južnom travnjaku Bijele kuće u Vašingtonu, 8. novembra 2019.

Predsjednik SAD Donald Trump ponovo je u nedelju napao prošlonedeljna saslušanja o opozivu koja su ciljala njega, nazivajući ih "sramotnim" i prigovarajući da demokrate blokiraju svjedoke koje republikanci žele da saslušaju.

On je rekao da "korumpiran političar" Adam Šif, predsjedavajući Odborom Predstavničkog doma za obavještajne službe, koji predvodi aktivnosti u vezi sa istragom o opozivu, i predsjedavajuća Predstavničkim domom Nensi Pelosi, žele da zvaničnici Bijele kuće svjedoče u "sramotnom lovu na vještice".

Trump je na Tviteru napisao da Šiv "neće da dopusti advokata Bijele kuće, niti će dozvoliti BILO KOGA od svjedoka koje smo zahtjevali". To je, nastavio je, po prvi put u ovom procesu i istoriji Kongresa.

Pod pravilima saslušanja o opozivu, koje je usvojio Predstavnički dom pod kontrolom demokrata, Trumpu će biti dozvoljeno da ima pravnika koji ga predstavlja kad Odbor za pravosuđe zaokruži moguće dokumente o opozivu protiv njega u narednim nedeljama i, ukoliko ga Predstavnički dom u punom sastavu opozove, na suđenju u Senatu u kome većinu imaju republikanci.

Ali, pravila ne zahtjevaju pravno zastupanje Trumpa na saslušanjima pred Komitetom Predstavničkog doma za obavještajne službe koja počinju u srijedu.

Dvojica zvaničnika američkog State Departmenta, Viljem Tejlor i Džordž Kent, spremni su da svjedoče da je Trump tražio od ukrajinskog predsjednika Vladimira Zelenskog da otvori istragu kako bi politički profitirao u trenutku kada je Ukrajini uskratio 391 milion dolara američke vojne pomoći koju je Kijev očajniči želio kao pomoć u borbi protiv proruskih separatista na istoku zemlje.

"Poziv ukrajinskom predsjedniku bio je SAVRŠEN", napisao je Trump na Tviteru. "Pročitajte transkript! NIJE rečeno ništa što na bilo koji način nije u redu. Republikanci, nemojte da vas uhvate u zamku za budale govoreći da nije savršen, već da je za opoziv. Ne, mnogo je jači od toga. NIŠTA LOŠE NIJE URAĐENO!"

Trump je nedeljama negirao da je Zelenskom krajem jula uputio "quid pro quo" (usluga za uslugu) poziv - vojna pomoć u zamjenu za istragu o jednom od njegovih glavnih demokratskih izazivača 2020. godine, bivšeg potpredsjednika Džoa Bajdena, rad njegovog sina Hantera za ukrajinsku gasnu kompaniju - i odbacio teorije o ukrajinskoj umiješanosti u izbore u SAD 2016. na kojima je Trump pobijedio.

Trump je odobrio vojnu pomoć Ukrajini u septembru, iako Kijev nije započeo istragu.

Šif je pozvao republikance da dostave spisak svjedoka koje žele da ispituju, ali je odbio svjedočenje dvije najistaknutije ličnosti sa republikanske liste želja: Hantera Bajdena i neimenovanog uzbnjivača koji je isprovocirao napore demokrata za opoziv, iznoseći zabrinutost po pitanju Trumpovog zahtjeva Zelenskom u julu.

Prema američkom zakonu, identiteti uzbunjivača koji dolaze iz unutrašnjih strutura vlasti zaštićeni su od otkrivanja.

Međutim, Trump je zatražio da uzbunjivač bude imenovan i rekao da bi trebalo da mu bude omogućeno da se konfrontira sa osobom koja ga optužuje.

Demokrate su izrazile zabrinutost po pitanju zaštite bezbjednosti uzbunjivača i napomenule da su veliki dio onoga što je on naveo potvrdili vladini zvaničnici koji su čuli Trumpov poziv, ili kojima je bilo naloženo da traže od Ukrajine istragu protiv Bajdenovih. Uz to, u grubom transkriptu Trumpovog razgovora sa Zelenskim, koji je objavila Bijela kuća, citira se Trumpa kako traži "uslugu".

Šif je rekao da bi pozivanje uzbunjivača na svjedočenje bilo "suvišno i nepotrebno".

"Odbor ... neće olakšavati napore predsjednika Trumpa i njegovih saveznika u Kongresu da prijete, zastrašuju i svete se uzbunjivaču koji je hrabro podigao inicijalnu uzbunu", rekao je Šif u pismu lideru republikanaca u Odboru za obaveštajne službe, kongresmenu Devinu Nansu. "...Uzbunjivač ima pravo prema zakonima koje podržava ovaj odbor da ostane anoniman i da bude zaštićen od štete."

Šif je rekao da je nakon nekoliko nedjelja svjedočenja iza zatvorenih vrata njegova istraga "prikupila sve veći broj dokaza - od svjedoka i dokumenata, uključujući i riječi predsjednika u njegovom pozivu od 25. jula - koji ne samo da potvrđuju, već i daleko prevazilaze početne informacije u pritužbi uzbunjivača... U svjetlu predsjednikovih prijetnji, nastup tog pojedinca pred nama samo bi bi dovelo u ozbijan rizik njegovu (uzbunjivačevu) ličnu bezbjednost".

Šif je rekao da javna saslušanja o opozivu "neće služiti kao sredstvo" za ono što je nazvao "lažnom istragom protiv Bajdenovih ili opovrgavanjem zavjera o miješanju u američke izbore 2016, koje je predsjednik Trump pritisnuo na Ukrajinu da sprovede u njegovu ličnu političku korist".

Učitajte još

XS
SM
MD
LG