Linkovi

BiH

„JADRANKO PRLIĆ I DRUGI”: Zaključci prvostepene presude


Sa lijeve strane: Jadranko Prlić, Bruno Stojić, Slobodna Praljak, Milivoj Petković i Valentin Ćorić, 29. maj 2013. godine.
Sa lijeve strane: Jadranko Prlić, Bruno Stojić, Slobodna Praljak, Milivoj Petković i Valentin Ćorić, 29. maj 2013. godine.

Prvostepenom presudom iz 2013. godine, Tribunal u Hagu je osudio Jadranka Prlića, Brunu Stojića, Slobodana Praljka, Milivoja Petkovića, Valentinu Ćorića i Berislava Pušića na 111 godine zatvor

Prvostepeno vijeće Tribunala u Hagu je zaključilo da je Republika Hrvatska imala opštu kontrolu nad oružanim snagama i civilnim vlastima najprije Hrvatske zajednice, a potom Herceg-Bosne.

Za sudije nema sumnje da je postojao udruženi zločinački poduhvat kojeg su činili najviši funkcioneri Hrvatske i Herceg – Bosne. Cilj formiranog udruženog zločinačkog poduhvata je bio stvaranje hrvatskog entiteta, djelimično u granicama Hrvatske banovine iz 1939. godine, utvrdile su sudije.

Krajnja namjera je bila pripojiti entitet Hrvatskoj nakon eventualno raspada BiH ili da postane nezavisna država u BiH, usko vezana sa Hrvatskom, jedan je od nalaza presude.

„Već u decembru 1991. godine članovi rukovodstva Hrvatske zajednice Herceg-Bosne (među kojima je Mate Boban, predsjednik Hrvatske zajednice, a potom Hrvatske Republike Herceg-Bosne) i čelnici Hrvatske (među kojima je Franjo Tuđman, predsjednik Hrvatske) ocijenili da je za ostvarivanje krajnjeg cilja neophodno promijeniti nacionalni sastav stanovništva na teritorijama za koje se tvrdilo da pripadaju Hrvatskog zajednici Herceg-Bosni”, uvjerenja su sudije.

Tužilački dokaz u postupku protiv Prlića i drugih
Tužilački dokaz u postupku protiv Prlića i drugih

Govoreći o ulozi optužene „hrvatske šestorke”, sudije su stekle uvjerenje da su Prlić, Stojić, Petković i Praljak za takav plan znali „u najmanju ruku” od oktobra 1992. godine.

Obrazlažući počinjene zločine, Sudsko vijeće je stvorilo sliku da je postojao očigledan obrazac ponašanja i da nije riječ o sačici nedisciplinovanih vojnika odgovornih za strahote.

„Naprotiv, zločini su bili ishod plana koji su pripremili učesnici u udruženog zločinačkog poduhvata kako bi otjerali muslimansko stanovništvo iz Herceg-Bosne”, zaključak je sudija.

U presudi su se, između ostalih, osvrnuli na zločine u Prozoru, Gornjem Vakufu, Jablanici, Mostaru, selu Stupni Do.

U infografici možete pogledati podatke o optuženima i kompletno izricanje prvostepene presude.

​Odgovornost optuženih:

  • „Jadranko Prlić je znao za brojne zločine koje su počinili pripadnici oružanih snaga Hrvatske zajednice (kasnije Republike) Herceg-Bosne. Također je znao i za teške uslove u kojima su Muslimani, uhapšeni od strane HVO-a, držani u zatočeništvu u zatvorima u Dretelju, Gabeli i na Heliodromu. Unatoč tome, opravdavao je zatočavanje muslimanskih civila i poricao stvarnost njihovog položaja.”
  • „Bruno Stojić je bio informisan o zločinima koje je HVO počinio tokom vojnih operacija u Gornjem Vakufu u januaru 1993. godine i Jablanici u aprilu 1993. godine, o deložiranju muslimanskog stanovništva u julu 1993. u Ĉapljini, o granatiranju i napadima na članove međunarodnih organizacija, kao i o lošim žvotnim uslovima muslimanskog stanovništva u istočnom Mostaru. Takođe, bio je informisan o činjenici da Muslimani zatočeni od strane HVO-a u zatvorima u Ljubuškom, Dretelju, Gabeli i na Heliodromu nisu držani u uslovima u skladu s međunarodnim pravom. Pored toga, nije ulagao ozbiljnije napore da se stane u kraj činjenju zloĉina, iako je imao potrebne ovlasti i to mu je bila dužnost.”
  • „Slobodan Praljak je bio informisan o tome da pripadnici oružanih snaga HVO-a premještaju i zatočavaju muslimansko stanovništvo Prozora u periodu od jula do avgusta 1993. godine. Znao je da će u opštini Mostar biti počinjeni zločini, konkretno, znao je za ubistva, rušenje zgrada u istočnom Mostaru (uključujući džamije i Stari most), i za ranjavanje i napade na ĉlanove međunarodnih organizacija. On je omogućio ubistva Muslimana koji nisu pripadali nikakvim oružanim snagama, kao i uništavanje imovine u Stupnom Dolu u oktobru 1993. godine. Nije ulagao nikakve ozbiljnije napore da se stane u kraj zločinima koje su činile oružane snage HVO-a.”
  • „Milivoj Petković je planirao i omogućio vojne operacije u opštini Gornji Vakuf u januaru 1993. godine. On je planirao i rukovodio vojnim operacijama u opštini Jablanica u aprilu 1993. godine, onemogućio međunarodnim posmatraĉima pristup selima Sovići i Doljani, i potom koordinirao preseljenje civila u Gornji Vakuf. Rukovodio je vojnim operacijama u opštini Prozor u aprilu i junu 1993. godine i planirao operacije u julu i avgustu 1993. godine. Učestvovao je u planiranju granatiranja istočnog Mostara, blokirao pristup humanitarnim konvojima za muslimansko stanovništvo istočnog Mostara, planirao vojnu ofanzivu na stari dio grada Mostara, uključujući i onu od 8. novembra 1993. godine koja je dovela do rušenja Starog mosta u Mostaru.”
  • „Valentin Ćorić je do 10. novembra 1993. igrao ključnu ulogu u funkcionisanju mreže zatočeničkih centara HVO-a. Doprinio je držanju hiljada Muslimana u zatočeništvu pod teškim uslovima, tokom kojeg su ti ljudi premlaćivani, zlostavljani i ponižavani.”
  • „Berislav Pušić je znao za masovna hapšenja Muslimana u Herceg-Bosni, i to od aprila 1993. godine kada su hapšenja krenula u opštini Jablanica. Znao je za vrlo teške uslove u kojima su Muslimani bili zatoĉeni - u školi u Sovićima i u zatvorima u Dretelju, Gabeli i Ljubuškom - kao i za zlostavljanja zatočenika na Heliodromu i u zatočeničkom objektu Vojno. Ipak, on nikada nije preduzeo potrebne mjere kako bi se ti uslovi popravili ili zlostavljanja prekinula.”

Žalba na presudu i zahtjev Hrvatske

Žalbu na presudu u martu ove godine iznijela je Odbrana, negirajući ove zaključke Sudskog vijeća. Branilac Prlića, Michael Karnavas, je članovima Žalbenog vijeća poručio da prvostepenu presudu „trebaju uzeti i baciti u smeće”.

„To su greške koje čovjek ne bi očekivao od jednog pretresnog vijeća na međunarodnom nivou”, rekao je Karnavas.

Prlić je u izlaganju kazao da Sudsko vijeće nije razmatralo dokaze prema kojima je Herceg-Bosna bila protiv prekrajanja granica i za saradnju sa muslimanima: „Vijeće je pogrešno utvrdilo kriminaliziranu namjeru Herceg-Bosne.”

Sa druge strane, Tužilaštvo traži veće kazne, tačnije 220 godina zatvora.

Tribunal u Hagu odbio je zahtjev Hrvatske da se uključi u žalbeni postupak sa namjerom da pokuša osporiti zaključak koji se odnosi na udruženi zločinački poduhvat i odgovornost čelnika Hrvatske.

Facebook Forum

XS
SM
MD
LG