Oči tih, iza žice zatvorenih, životinja pokazuju dvije stvari. Strah i ljubav.
Čovjekove najbolje prijatelje lokalne sarajevske vlasti već pet godina ubijaju i zatvaraju u nehumane logore gdje im se gubi svaki trag.
Jedan od takvih logora je legalni azil u Prači. Kadrovi snimljeni u novembru 2016. pokazali su svakodnevnu patnju životinja. Iako državni Zakon o zaštiti i dobrobiti životinja te Ugovor o osnivanju azila izričito propisuju da se sa životinjama mora postupati humano i u skladu sa zakonima i standardima.
Nakon reportaže, u skladu sa Zakonom o pristupu informacijama, od kantonalnih vlasti te firme Murai koja vodi azil, Glas Amerike je tražio da se javnosti omogući pristup informacijama o poslovanju i okolnostima rada azila u Prači.
Odgovori koje smo dobili i nedavna vijest o ubistvu više od 20 zdravih pasa kroje sliku i hororu koji već pet godina na ulicama Sarajeva proživljavaju najbolji čovjekovi prijatelji.
KAKO JE POČELO?
Državni zakon koji je ukinuo kafilerije usvojen je 2009. godine. Uporedo sa zabranom ubijanja pasa u kafilerijama lokane, općinske vlasti, zadužene su da naprave humana skloništa gdje će boraviti životinje sa ulice.
U narednim godinama, populacija pasa na ulicama se višestruko povećala a Općine nisu ispoštovale Zakon i za njih izgradile skloništa.
Tokom tih godina slučajeve agresivnih uličnih pasa mediji, uglavnom javni lokalni, su predstavljali prenapuhano i u javnosti proizvodili osjećaj ugroženosti od uličnih pasa iako to nije odgovaralo činjenicama.
2011. godine lokalne vlasti odlučuju da problem riješe u tzv. javno-privatnom partnerstvu sa privatnom firmom Murai, građevinskom kompanijom koja u portfoliju do tada nije imala iskustvo sa viđenjem azila za životinje.
Predzadnjeg radnog dana 2011. načelnici devet općina, predstavnici dva ministarstva Kantona te grada potpisuju sporazum kojim se obavezuju da će za zbrinjavanje životinja u 2012. planirati skoro milion maraka.
Prema dokumentima koje Glas Amerike posjeduje institucije Kantona Sarajevo azilu u Prači su 2012. godine uplatile 174 000 KM.
Murai komerc azil gradi, u drugom kantonu. Goraždanskom. Time se značajno povećavaju troškovi transporta iz sarajevskih općina. Dio skloništa je izgrađen na nagibu zbog čega se voda slijeva u životinjske kućice te je boksove skoro nemoguće propisno očistiti. Sklonište nije priznato jer nije ispunilo standarde. Životinje su gladne i bez veterinarske skrbi.
Glas Amerike dogovorio je intervju sa direktorom azila, Hamdom Alićem. Na zakazani intervju, u 8 sati ujutro, Alić bez obrazloženja, nije došao.
Ni zahtjev za pristup informacijama firmi Murai komerc, nije urodio plodom.
Pitanja koja su u zahtjevu navedena su: koliko je pasa smješteno u azilu od osnivanja, koliko je njih udomljeno van azila te koliko ih je ubijeno u tom periodu.
U odgovoru stoji da će Murai komerc o ovome komunicirati samo sa nadležnim institucijama.
U godinama nakon 2012. o psima u Prači uglavnom se brinu zaštitari, koji im jednom semično donose hranu. Jedna od zaštitarki Dalida Kozlić zbog kršenja zakona o zaštiti životinja u Prači obratila se Tužilaštvu Kantona Sarajevo.
Taj slučaj do danas nije dobio sudski epilog.
U proteklim godinama javnost su povremeno zapljuskivale vijesti o lošem tretmanu pasa u Prači. Zaštitari su više puta upozoravali na bespotrebno ubijanje i lošu brigu o životinjama na tom mjestu.
Pokrenuti sudski proces trebao bi odgovoriti na pitanjao broju bespotrebno ubijenih sarajevskih pasa. Informaciju da su psi na naročito nehuman način ubijani u Veterinarskoj stanici, nam nisu željeli potvrditi. Napisali su da je dio dokumentacije o brojevima ubijenih pasa izuzelo Tužilaštvo.
Pet godina od početka rada azila u Prači, javnost nema informacije o količini novca, glavnim akterima te što je najvažnije o navodima za nehumano postupanje prema psima i njihovo bespotrebno ubijanje.
Azil je već godinama predmet rada Tužilaštva Kantona a nesreća uhvaćenih uličnih pasa se nastavlja.
Općine su se okrenule sopstvenim rješenjima a u Novom gradu osnovano je preduzeće Lokom koje je također obuhvaćeno optužbom za bespotrebno ubijanje pasa i nehumano postupanje prema njima.
Nevladina organizacija Dog trust je projektom sterilizacije uspjela smanjiti populaciju napuštenih pasa ali kada se već rode, njihovo preživljavanje na sarajevskim ulicama ni danas nije lako. U skloništima je, sa izuzetkom skloništa u Gladnom polju, još gore.
Informacije zaštitara govore o značajnoj količini novca koji mijenja vlasnike dok se patnje životinja u Sarajevu nastavljaju.
O bogatstvu stečenom na patnji i smrti najboljih čovjekovih prijatelja.
