21. januara milijuni žena su izašle na ulice u Sjedinjenim državama i širom svijeta da bi skrenule pažnju na nejednakost u primanjima, diskriminaciju i na druge društvene izazove. Danas, povodom Međunarodnog dana žene, mnoge od njih se nadaju da će moći usmjeriti pažnju na ista pitanja time što će izostati sa posla, u sklopu akcije nazvane "Jedan dan bez žena." Prilog je pripremila dopisnica Glasa Amerike, Aru Pande.
Teško je zaboraviti prizore sa masovnih okupljanja žena kada ih je samo u Washingtonu bilo na stotine hiljada, na istom prostoru gdje se dan ranije odvijala inauguracija predsjednika Donalda Trumpa.
Za Vanessu Cardenas, majku dvoje djece taj marš je predstavljao samo početak zahtjeva za ravnopravni tretman žena.
"Mislim da su žene puno toga postigle u Sjedinjenim državama, ali još uvijek nismo uspjele probiti neke barijere, kao što je, recimo, položaj predsjednika SAD, ili jednaka plata za jednaki rad; zatim kotrola nad soptvenim tijelom, jer se za to i danas moramo boriti", kaže Vanessa Cardenas iz organizacije Emily's List.
I dok su širom svijeta žene ohrabrivane da izostanu sa svojih plaćenih i neplaćenih radnih mjesta i time pokažu svoju ekonomsku moć, Vanessa Cardenas će kupovati stvari u radnjama gdje su vlasnici žene, i time pokazati svoju podršku, ali će ipak otići na posao u organizaciju Emily's List, koja pomaže demokratske kandidatkinje u izborima.
"Više od polovine stanovništva su žene, ali ih je samo 20 % u američkom kongresu, što nije dovoljno, jer ne možemo se izboriti za politiku koja podržava žene i porodice, a istovremeno jača i ekonomiju. Zato ćemo uložiti napora da bude podjednaki broj žena i muškaraca u strukturama vlasti", kaže Rachel Thomas koja također radi u organizaciji Emily's List.
Karin Agness, osnivačica konzervativne ženske grupe Mreža prosvećenih žena ( Network of Enlightened Women) se slaže da je rodna ravnopravnost potrebna. Ali je mišljenja da osmomartovski štrajk isključuje žene kao što je ona i šalje pogrešnu poruku.
"Žene su već puno toga postigle, a za mene kao mladu ženu je frustrirajuće da današnji ženski pokret još uvijek gleda na žene kao žrtve, kao da su klasa žrtava čije probleme treba da rešava država", kaže Karin Agness.
U januaru niko nije mogao predvidjeti takvo masovno učešće žena na skupovima i marševima. Isto tako je teško reći koliko će ih danas biti koje će izostati sa posla i time poslati poruku o potrebi jednakosti.
