Izložba u New Yorku proučava naš odnos prema raznim tehnologijama i internetskim platformama, kao i sve veće nestajanjeprivatnosti koje proizilazi iz njih. Počevši od ličnih podataka koje dobrovoljno dajemo o sebi, do softvera za predviđanje crta lica, projekat staklene sobe ili Glass Room project postavlja pitanje: da li je privatnost moguća u digitalnoj eri? Odgovor je potražila novinarka Glasa Amerike, Tina Trinh.
Klasične knjige su neobična pojava na izložbi o tehnologiji, ali su tu u Staklenoj sobi sa određenom namjerom. Kolaborativni projekat neprofitnih tehnoloških kompanija Mozilla i Tactical Tech Collective istražuje različite načine prikupljanja ličnih podataka na internetu.
"Kad govorimo o podacima, obično mislimo na te neopipljive, nematerijalne stvari u oblaku... a ovdje pokušavamo da ih učinimo više visceralnim i opipljivim", kaže Henrik Chulu iz firme Tactical Technology Collective.
Kao što su ove knjige koje sadrže 4,7 miliona lozinki koje su bile ukradene 2012. godine sa socijalne mreže LinkedIn. Ima i fizičkog predstavljanja moći tehnoloških kompanija kao što je koncentracija bogatstva firme Apple u usporedbi sa budžetom SAD... ili mape, koja prikazuje svih 600 kompanija koje je Google otkupio ili u koje je ulagao.
Nisu zaboravili ni na kuću Marka Zuckerberga.
"Kada je kupio ovu kuću, kupio je i sve četiri kuće oko nje da bi mogao zaštitti svoju privatnost", priča Henrik Chulu.
To je lako za tehnološkog milijardera, ali kako da običan građanin zaštiti svoju privatnost na internetu? Glass Room nudi besplatno "Data Detox", skup ideja o zaštiti privatnosti digitalne aktivnosti o čemu gospodin Chulu kaže: "Na ovaj način imaćete bolje informirane odluke o tome koje podatke želite zadržati, koje podatke želite kontrolirati, a koje želite podijeliti sa drugima."
Posjetioci izložbe mogu se oprobati u ulozi hakera koristeći uređaj Newstweek sa kojim mogu promijeniti naslove internetskih vijesti putem javnih Wi-Fi mreža.
Ali i pored uznemiravajućih strana tehnologije ima i potencijalno korisnih aplikacija kao što je Parabon SnapShot koja vrši rekonstrukciju karakteristika lica na osnovu DNK uzoraka kao što su boja kože, očiju, kose i slično.
Forenzičarima i policiji ovaj softver može pomoći u procjeni neidentificiranih ljudskih ostataka.
"Može se primijeniti mašinsko učenje ili umjetna inteligencija, i dodavanjem takvog algoritma ovaj uređaj može lakše otkriti pravi izgled određenog lica", govori Henrik Chulu.
Nema sumnje da će se prikupljanje podataka nastaviti i dalje, ali autori ovog projekta kažu da ima načina da budemo korak ispred.
"Tajna i najveći doprinos je u tome ako znanje proširimo na što veći broj ljudi", dodaje Henrik Chulu.
To znanje će nam pomoći da pitanja digitalne privatnosti i internetske sigurnosti ne budu za javnost zatvorena knjiga .
