Kada se neko nađe u novoj zemlji bez prijatelja i obitelji, čak i najmanja bolest postaje veliki problem. Eliya Hammad i sama poznaje to osjećanje.
"I sama sam u ovoj zemlji bez svoje obitelji. Imala sam kamen u bubregu, kirurški zahvat je trajao samo jedan dan, ipak su mi moji nedostajali. A takvih ljudi kao ja ima puno", priča studentica Eliya Hammad, koordinator programa.
Tako je Eliya došla na ideju posjećivanja pacijenata u bolnicama. Stupila je u kontakt sa džamijom Darul Hijra u mjestu Falls Church u Virginiji koja je upravo planirala jedan sličan program, pa je Eliya Hammad dobila zaduženje da vodi program posjete pacijentima. Program je krenuo 2009. godine, a već prve godine postojanja je privukao tridesetak volontera.
Velečasni Graham Bardsley je kapelan u Bolničkom centru Virginije.
"Posjetioci iz džamije nose sličan bedž kao što i ja imam. Bedž ima sliku, i oznaku da je osoba testirana za tuberkulozu, jer testiranje se mora ponoviti godišnje, radi zaštite pacijenata", kaže kapelan Bolničkog centra Virginia, Graham Bardsley.
Surraya Hussain i Lyali Khalaf su volonteri ovog programa.
"Pristupila sam programu u januaru. Dnevno posjetim 3 do 4 pacijenta što je, dakle, 12 do 15 pacijenata sedmično", kaže volonterka Lyali Khalaf.
I Surraya Hussain volontira redovno: "Dolazim najmanje jednom sedmično. Ponekad dolazim sama, a pošto imam djece, dešava se da dolazim i noću, izvan vremena za posjetioce. I razgovaram sa pacijentima."
Imam Johri Abdul Malik je direktor rada sa zajednicom u Islamskom centru Darul Hijra.
"Ljudi koji posjećuju pacijente u bolnicama zaista nešto i pružaju tim bolesnim ljudima. Oni znaju da je to nešto što je između tebe i Allaha. To što posjećuješ osobu koja pati od bolesti ili ženu koja se tek porodila, to je pravi poklon, samim tim što si uz njih u nuždi", kaže John Abdul Malik, imam u džamiji Darul Hijra.
Hammad kaže da nije lako naći dovoljan broj volontera ali je ona sa svojom grupom odlučna da nastavi sa ovim programom, koja toliko znači i za bolesnike, ali i za volontere.
