Linkovi

San Bernardino: Kako oplakivati žrtve i nastaviti dalje


Provizorni spomenik žrtvama i preživjelima tragedije u San Bernardinu, California, okuplja zajednicu u tuzi, 5.12. 2015.
Provizorni spomenik žrtvama i preživjelima tragedije u San Bernardinu, California, okuplja zajednicu u tuzi, 5.12. 2015.

Temeljem vlastitih tragičnih iskustava, jedan čovjek pomaže preživjelima i onima koji su izgubili svoje voljene u masovnoj pucnjavi u San Bernardinu.

Masovna pucnjava u San Bernardinu u Californiji, koja je odnijela živote 14 osoba, ozbiljan je podsjetnik o broju žrtava oružanog nasilja u Sjedinjenim državama. Kampanja Brady za spriječavanje oružanog nasilja bilježi da svakoga dana u Americi u prosjeku 297 osoba bude pogođeno iz oružja, od kojih 89 umre. Za jednog čovjeka koji nastoji pružiti podršku preživjelima u ovoj nedavnoj tragediji, te brojke predstavljaju više od same statistike.

Diamond Mendez smatra da je važno da pokaže svoju podršku žrtvama masovne pucnjave u San Bernardinu, djelomično i zbog njegove vlastite obiteljske povijesti:

''Otac mi je ubijen u Las Vegasu kad su mi bile tri godine. Odvojili su me od bake. A prije tri godine, mojeg rođaka Keitha Lawrencea i njegovu vjerenicu Monicu Quan ubio je Chris Dorner.''

Potjera 2013. godine za Christopherom Dornerom u južnoj Californiji dominirala je medijskim naslovima. U činu osvete nakon što je otpušten iz policijske uprave Los Angelesa, 33-godišnji Dorner iz zasjede je napao Mendezovog rođaka Lawrencea i njegovu vjerenicu Quan, koja je bila kći umirovljenog zapovjednika losanđeleske policije. Dorner je kasnije ubijen u obračunu s policijom.

Pucnjava u San Bernardinu 2. decembra, prisjeća se Mendez, dogodila se samo dan prije 22. godišnjice provale koja je krenula krivim tokom i nakon koje je preminuo njegov otac, Tracy Lee Lawrence.

''On nije umro zbog metaka, već zbog krvnog ugruška nekoliko tjedana kasnije, na sam Božić. Oni su pokušali ubiti mog oca, ali znao sam da je Bog imao razlog što mu nije dao da umre na licu mjesta, jer se bio pomirio s nama,'' kaže Mendez.

Dok je on na televiziji pratio razvoj događaja u San Bernardinu, počeo se pitati jesu li žrtve imale priliku kakvu je imao njegov otac u posljednjim trenucima svog života:

''Da li su imali vremena za pomirenje? Da li su išli na posao uznemireni? Mnogi ne shvaćaju da bi im baš taj dan mogao biti posljednji.''

Upravo to je dovelo Mendeza ovdje, u sve veći improvizirani spomenik žrtvama i preživjelima tragedije u San Bernardinu. Kaže da je ovdje da sluša i da se moli, ali, što je najvažnije, da onima koji pate da do znanja da on zaista razumije njihovu tugu.

''Kad se dogodi nešto poput toga, kad obitelji izgube svoje voljene, oni to ne osjećaju odmah. Znam da ne. To je kao da vam netko oduzme dah. Onog trenutka kad vam se to slegne, morate istupiti i ne morate biti mirotvorac, ali pokažite da ćete pokušati pronaći vlastiti mir,'' dodaje Mendez.

On kaže da njegov savjet onima koji prolaze kroz intenzivnu bol i tugu nakon ovih napada, dolazi iz sposobnosti da ih razumije:

''Bit će bolje, i to samo zato što se u tugovanju javlja radost. Ne mislim na tamu i svjetlo, već na oplakivanje, na suze...u redu je da ih se sjećamo i da ih žalimo, ali iz toga će se izroditi ljubav i mir.''

Mir za kojim žrtve i zajednica San Bernardina još uvijek tragaju, tjedan dana nakon što je taj tragični događaj promijenio njihovu zajednicu.

San Bernardino: Kako oplakivati žrtve i nastaviti dalje
please wait

No media source currently available

0:00 0:02:53 0:00

XS
SM
MD
LG