Njemačka sutra održava summit o izbjeglicama nakon što se broj onih koji traže azil u toj zemlji udvostručio u godini dana. Samo tokom 2015. vjeruje se da je 30 hiljada migranata prešlo Sredozemnim morem iz Afrike u Evropu, a mnogi od njih odlaze na sjever kontinenta tragajući za boljim programima socijalne pomoći, kao i za poslovima. Za Glas Amerike, Henry Ridgwell je pratio put migranata kroz Evropu i vlakom putovao od Italije do Minhena.
U ekspres vlaku iz Verone za Minhen, prve migrante vidimo kako se ukrcavaju na Brenneru, na planinskoj talijansko-austrijskoj granici. Nervozno, oni sjedaju i čekaju. Prvi policajci dolaze na vlak u Rosenheimu, odmah po prijelazu njemačke granice, i pritvaraju više od 70 migranata. Prema evropskim takozvanim Dublinskim propisima, migranti bi trebali zatražiti azil u zemlji u koju prvu uđu. Stoga oni često odbijaju otkriti svoja imena ili dati otiske prstiju dok ne dođu do svog konačnog odredišta. Put ih često od Sjeverne Afrike vodi preko Mediterana, sjeverno kroz Italiju, sve do Minhena, u južnoj Njemačkoj.
Malo migranata želi ostati u južnoj Evropi, objašnjava Rebecca Kilian-Mason, iz Minhenskog izbjegličkog vijeća. "Baš kao u Grčkoj, tu su ogromni problemi. Nikoga se trenutno ne šalje natrag u Grčku jer je stanje tamo strašno. Još uvijek se dosta ljudi pošalje natrag u Italiju, prema Dublinskim propisima, ali to je dosta problematično jer su mnogi ljudi beskućnici i ne dobivaju nikakvu socijalnu pomoć."
Ali, u Njemačkoj ju dobiju. G. 2014., 173 hiljade ljudi je ovdje zatražilo azil. Stopa se udvostručila 2015.
Među tražiteljima je i James iz Sierra Leonea koji je stupio nogom u Evropu ilegalno ušavši u španjolsku enklavu Melilla, u Sjevernoj Africi. Nada se da će njemačke vlasti biti sklone njegovoj molbi za azil. "Teško mi je kad čujem da će me možda poslati natrag u Španjolsku, nekad mi je stvarno teško. Ne želim na to uopće misliti. Mogu vam reći da je to što sam ovdje, u Njemačkoj bilo vrijedno riskiranja života."
Franziska Fassbinder pruža besplatne savjete ljudima poput Jamesa, putem Minhenške pravne klinike za izbjeglice. Kaže da ogroman broj slučajeva azila znači da su vlasti preplavljene tako da ih tek šačica bude poslana u zemlju u koju su prvu ušli. "Imamo samo kratko vrijeme gdje ih možemo poslati natrag, oko šest mjeseci. A kada izbjeglica dođe u Njemačku, često mu ili joj kažemo da samo čeka."
Mnogi tražitelji azila budu odbijeni s obrazloženjem da su ekonomski migranti, a ne izbjeglice koje bježe od rata. To je teško razlikovanje, kaže Fassbinder. "Pitala bih je li to zaista ekonomski razlog kad se ustvari ne može doći do hrane."
Bogate evropske zemlje, kao što je Njemačka, poznate su po svojim programima socijalne pomoći. Ali, priliv migranata - koji bježe i od rata i od siromaštva - stavlja na kušnju volju vlada i stanovnika širom kontinenta.
