Kada će 18. novembra biti dodjeljivane nagrade za najbolja američka muzička ostvarenja, neki od nagrađenih biti će iz potpuno nove kategorije - elektronička plesna muzika. To je zvuk koji se sve više čuje u noćnim klubovima i postaje i značajan dio glavnih muzičkih tokova.
Bas elektrizira... ritmovi su uhu privlačni. Ali, nigdje nećete vidjeti velike setove bubnjeva, niti gitare. Elektronička plesna muzika je svježi zvuk: svatko sa prijenosnim kompjuterom i jednostavnim programom može postati kompozitor i preko noći senzacija.
Upravo to je pomoglo disk-džokeju Denizu Koyu da počne produkciju vlastitih snimaka. „Tehnologija mijenja muziku. To je sada sigurno slučaj i možete mirno reći da je laptop nova gitara.“
Elektronička muzika je punila klubove i na koncu lansirala ovaj zvuk iz anonimnosti u senzaciju glavnih muzičkih tokova.
„Elektronika: ja ju jedem, dišem, živim i volim!,“ kaže jedan ljubitelj, a drugi dodaje: „Jednostavno me tjera da plešem. Volim taj osjećaj muzike i način kako djeluje na moje tijelo.“
Ali, klubovi nisu jedino mjesto gdje se može uživati u elektroničkoj plesnoj muzici. Ogromni festivali privlače desetke tisuća ljudi, a prostori prikladni za koncerte niču posvuda u svijetu. Echostage je otvoren u septembru, a sada je jedan od najvećih koncertnih prostora u Washingtonu. Vlasnik mu je Antonis Karagounis. „To nije klub samo za povlaštene. Nije mjesto sa stolovima. To je čisti doživljaj elektroničke muzike.“
Doživljaj, međutim, može koštati lijepe novce. Sa velikim brojem novih ljubitelja, mjesta poput Echostagea mogu naplaćivati ulaznice od 60 dolara po osobi ako se radi o poznatijem disk-džokeju.
Armin van Buuren se smatra jednim od najvećih imena na tom polju. Proputovao je kroz više od 100 zemalja donoseći ljubiteljima elektroničku plesnu muziku. „Biti na plesnom podiju, vidjeti svjetla, vizualne fekte, cijelu predstavu... treba samo zatvoriti oči i predati se...“
Van Buurenov imperij uključuje muzičke video spotove, njegovu producentsku kuću Armada, kao i radio emisiju sa milijunima slušalaca širom svijeta. Glavne radio stanice su malo okašnjelo prihvatile novi zvuk, ali su pomogle njegovom meteoroskom usponu, kaže on. „To je generiralo jako velik interes za stil, za tu muziku. Mrzi me reći, ali to sam govorio od početka.“
Generiralo je ne samo interes nego i priznanja. Ove godine, disk-džokej Skrillex osvojio je tri Grammyja. Van Buuren to pripisuje, kako ga zove, umijeći disk-džokejstva. „Nije to samo da netko pritišće tipke za play. U centru onoga što radim je masa ljudi ispred mene. Nisam slikar samo zato što hoću slikati, nego slikam za masu; ja imam muzičku paletui i sa njome slikam.“
U muzičkoj industriji, gdje umjetnik može biti pod svjetlima pozornice jedan dan, a izblijedjeti iz sjećanja već slijedeći, budućnost elektroničke plesne glazbe je neizvjesna. Ali, za sada, izgleda da je tu i da će tu i ostati... bar neko vrijeme.
Bas elektrizira... ritmovi su uhu privlačni. Ali, nigdje nećete vidjeti velike setove bubnjeva, niti gitare. Elektronička plesna muzika je svježi zvuk: svatko sa prijenosnim kompjuterom i jednostavnim programom može postati kompozitor i preko noći senzacija.
Upravo to je pomoglo disk-džokeju Denizu Koyu da počne produkciju vlastitih snimaka. „Tehnologija mijenja muziku. To je sada sigurno slučaj i možete mirno reći da je laptop nova gitara.“
Elektronička muzika je punila klubove i na koncu lansirala ovaj zvuk iz anonimnosti u senzaciju glavnih muzičkih tokova.
„Elektronika: ja ju jedem, dišem, živim i volim!,“ kaže jedan ljubitelj, a drugi dodaje: „Jednostavno me tjera da plešem. Volim taj osjećaj muzike i način kako djeluje na moje tijelo.“
Ali, klubovi nisu jedino mjesto gdje se može uživati u elektroničkoj plesnoj muzici. Ogromni festivali privlače desetke tisuća ljudi, a prostori prikladni za koncerte niču posvuda u svijetu. Echostage je otvoren u septembru, a sada je jedan od najvećih koncertnih prostora u Washingtonu. Vlasnik mu je Antonis Karagounis. „To nije klub samo za povlaštene. Nije mjesto sa stolovima. To je čisti doživljaj elektroničke muzike.“
Doživljaj, međutim, može koštati lijepe novce. Sa velikim brojem novih ljubitelja, mjesta poput Echostagea mogu naplaćivati ulaznice od 60 dolara po osobi ako se radi o poznatijem disk-džokeju.
Armin van Buuren se smatra jednim od najvećih imena na tom polju. Proputovao je kroz više od 100 zemalja donoseći ljubiteljima elektroničku plesnu muziku. „Biti na plesnom podiju, vidjeti svjetla, vizualne fekte, cijelu predstavu... treba samo zatvoriti oči i predati se...“
Van Buurenov imperij uključuje muzičke video spotove, njegovu producentsku kuću Armada, kao i radio emisiju sa milijunima slušalaca širom svijeta. Glavne radio stanice su malo okašnjelo prihvatile novi zvuk, ali su pomogle njegovom meteoroskom usponu, kaže on. „To je generiralo jako velik interes za stil, za tu muziku. Mrzi me reći, ali to sam govorio od početka.“
Generiralo je ne samo interes nego i priznanja. Ove godine, disk-džokej Skrillex osvojio je tri Grammyja. Van Buuren to pripisuje, kako ga zove, umijeći disk-džokejstva. „Nije to samo da netko pritišće tipke za play. U centru onoga što radim je masa ljudi ispred mene. Nisam slikar samo zato što hoću slikati, nego slikam za masu; ja imam muzičku paletui i sa njome slikam.“
U muzičkoj industriji, gdje umjetnik može biti pod svjetlima pozornice jedan dan, a izblijedjeti iz sjećanja već slijedeći, budućnost elektroničke plesne glazbe je neizvjesna. Ali, za sada, izgleda da je tu i da će tu i ostati... bar neko vrijeme.
