Jedna od glavnih ideja pokreta žena u Sjedinjenim Državama je da bi one mogle i trebale biti u stanju 'imati sve'. Dakle, i uspješnu karijeru i zadovoljavajući obiteljski život. Ali, ideja je opet meta diskusije, izazvane jednim nedavnim novinskim člankom, dok se i žene i muškarci muče da bi uspostavili balans između posla i porodice, još i više sada kada su svi pogođeni posljedicama ekonomske krize.
Za Jenn i njezinu obitelj ovo je tipična večer. Večera malo kasni, ali to se događa u zaposlenom kućanstvu. "Netko bi trebao biti kod kuće da obavi sve što treba napraviti," kaže ona.
Jenn radi kao konzultant u jednoj firmi u Washingtonu. Živi u predgrađu, sa suprugom i dvije kćeri školske dobi. Oboje roditelja usklađuju potrebe čuvanja djece - i prijevoza na razne vanškolske aktivnosti! - sa zahtjevima posla.
"Ponekad mislim da bih htjela biti uključena u neke velike pregovore ili aktivno djelovati po nekom pitanju. Ali, nije mi žao, jer ovako dođem kući i vidim svoju djecu."
Jenn govori o odluci koju je donijela prije nekoliko godina da ostavi posao u jednom senatskom komitetu i radi kao konzultant.
"Washington je mjesto visoke energije i velikog pritiska i ako radite visoko u vladi ili na nekim drugim poslovima, onda je jako teško odvojiti vrijeme za vlastitu obitelj i uz to i napredovati. To uopće nije fleksibilan grad."
Isto to je zamijetila i profesorica Anne-Marie Slaughter, kad aje došla u Washington sa Univerziteta Princeton, 2009., da bi preuzela visoko rangirani posao u State Departmentu. Napustila je taj posao 2011. i nedavno u jednom magazinu objavila članak o tome, naslovljen "Zašto žene još uvijek ne mogu 'imati sve'?" Ona kaže da su potrebne velike promjene u fleksibilnosti radnih mjesta.
"Naše radno mjesto još uvijek funkcionira pod pretpostavkom da tu radi netko tko se, u isto vrijeme, ne brine o djeci. Promjene u tome, koje ne bi bilo teško napraviti, rezultirale bi ogromnom razlikom za roditelje, i muškarce i žene."
Neera Tanden, predsjednica Centra za američki napredak, ne slaže se sa stavom profesorice Slaughter, za koji kaže da je previše negativan. Premda priznaje da većinu njenih kolega na poslu ili na polju istraživanja čine muškarci, ona kaže da bi žene trebale biti ponosne na napredak koji su dosad ostvarile.
"Imamo sve više i više žena na liderskim mjestima i ono na čemu moramo raditi su: veća jednakost na radnom mjestu, jednaka plaća za žene kao za muškarce, vrednovanje rada i obitelji. Na tome treba raditi."
A, u njezinom domu u predgrađu Chevy Chase, Jenn kaže da se smatra sretnicom koja ima fleksibilnost na poslu, a zahvaljujući tehnologiji može raditi bilo gdje. "Mislim da bih bez mog Blackberryja, bez sposobnosti da u svako vrijeme provjerim svoj email, vjerojatno provodila u mom uredu daleko više vremena."
Već je kasno i Jenn provjerava jesu li njene kćerke završile svoje zadaće. Nada se da će nakon toga malo sjesti i čitati, možda i završiti neke nezavršene poslove, prije nego što ode spavati, malo prije ponoći. Dan je bio dug... a teško je reći koliko je bio balansiran.
Za Jenn i njezinu obitelj ovo je tipična večer. Večera malo kasni, ali to se događa u zaposlenom kućanstvu. "Netko bi trebao biti kod kuće da obavi sve što treba napraviti," kaže ona.
Jenn radi kao konzultant u jednoj firmi u Washingtonu. Živi u predgrađu, sa suprugom i dvije kćeri školske dobi. Oboje roditelja usklađuju potrebe čuvanja djece - i prijevoza na razne vanškolske aktivnosti! - sa zahtjevima posla.
"Ponekad mislim da bih htjela biti uključena u neke velike pregovore ili aktivno djelovati po nekom pitanju. Ali, nije mi žao, jer ovako dođem kući i vidim svoju djecu."
Jenn govori o odluci koju je donijela prije nekoliko godina da ostavi posao u jednom senatskom komitetu i radi kao konzultant.
"Washington je mjesto visoke energije i velikog pritiska i ako radite visoko u vladi ili na nekim drugim poslovima, onda je jako teško odvojiti vrijeme za vlastitu obitelj i uz to i napredovati. To uopće nije fleksibilan grad."
Isto to je zamijetila i profesorica Anne-Marie Slaughter, kad aje došla u Washington sa Univerziteta Princeton, 2009., da bi preuzela visoko rangirani posao u State Departmentu. Napustila je taj posao 2011. i nedavno u jednom magazinu objavila članak o tome, naslovljen "Zašto žene još uvijek ne mogu 'imati sve'?" Ona kaže da su potrebne velike promjene u fleksibilnosti radnih mjesta.
"Naše radno mjesto još uvijek funkcionira pod pretpostavkom da tu radi netko tko se, u isto vrijeme, ne brine o djeci. Promjene u tome, koje ne bi bilo teško napraviti, rezultirale bi ogromnom razlikom za roditelje, i muškarce i žene."
Neera Tanden, predsjednica Centra za američki napredak, ne slaže se sa stavom profesorice Slaughter, za koji kaže da je previše negativan. Premda priznaje da većinu njenih kolega na poslu ili na polju istraživanja čine muškarci, ona kaže da bi žene trebale biti ponosne na napredak koji su dosad ostvarile.
"Imamo sve više i više žena na liderskim mjestima i ono na čemu moramo raditi su: veća jednakost na radnom mjestu, jednaka plaća za žene kao za muškarce, vrednovanje rada i obitelji. Na tome treba raditi."
A, u njezinom domu u predgrađu Chevy Chase, Jenn kaže da se smatra sretnicom koja ima fleksibilnost na poslu, a zahvaljujući tehnologiji može raditi bilo gdje. "Mislim da bih bez mog Blackberryja, bez sposobnosti da u svako vrijeme provjerim svoj email, vjerojatno provodila u mom uredu daleko više vremena."
Već je kasno i Jenn provjerava jesu li njene kćerke završile svoje zadaće. Nada se da će nakon toga malo sjesti i čitati, možda i završiti neke nezavršene poslove, prije nego što ode spavati, malo prije ponoći. Dan je bio dug... a teško je reći koliko je bio balansiran.
