Jeste li se ikad zapitali kako se uspijete fokusirati na ono što govori jedna osoba u sobi punoj ljudi koji govore istovremeno? Naučnici Univerziteta Kalifornije u San Franciscu došli su do zapanjujućeg otkrića o sposobnosti mozga da selektivno interpretira zvukove.
U gužvi, razgovor može postati prilično izazovna stvar, međutim, mi se nekako ipak uspijevamo fokusirati na samo jednog govornika. Vjerojatno nam se čini normalnim da možemo izdvojiti taj jedan glas u gomili, ali to nije mali pothvat. Naš mozak ima sposobnost filtriranja zvukova i omogućuje nam da slušamo točno ono što želimo čuti.
Neurolozi na Univerzitetu Kalifornije u San Franciscu istražuju kako mozak procesuira zvuk. "Jedna od stvari koje smo uspjeli pokazati jeste kako nam mozak omogućuje da slušamo u kontekstu stvarno bučne okoline u kojoj smo gotovo stalno. A posebno kada govori više ljudi istovremeno... recimo na nekoj zabavi," kaže neurokirurg Edward Chang.
Njegov tim je koristio snimke visoke rezolucije moždane aktivnosti pacijenata koji su slušali snimku dvoje ljudi dok govore istovremeno. Pokazalo se da je mozak reagirao samo na onog govornika na kojeg je pacijent obratio pažnju, a odbacivao je neželjeni govor druge osobe. Naučnici su zaključili da mozak inteligentno filtrira ulaznu informaciju i procesuira ju tako da simultano odbacuje zvuk koji ne želimo čuti.
"U osnovi, ono što smo otkrili jeste da, usprkos činjenici da je zvuk dvoje govornika ulazio u uši slušaoca, mozak je obrađivao samo jedan od glasova, kao da je kompletno ignorirao drugi," kaže dr. Chang.
Naučnici vide brojne primjene njihovog nalaza. Razumijevanje načina na koji nam mozak omogućuje da čujemo specifične riječi moglo bi pomoći u razumijevanju misli i nakana paraliziranih pacijenata koji ne mogu govoriti. Isto tako, slušni aparati bi mogli biti poboljšani, kao i tehnologija kompjuterskog prepoznavanja govora.
Audiolog dr. Milica Kovijanić kaže da postoji nekoliko raznih procesa koji nam pomažu da se koncentriramo na zvukove koji nas najviše zanimaju, uključujući i vidne signale, kao i korištenje oba uha za precizniju lokaciju izvora zvuka. "Kad uđemo u bučnu okolinu, koristimo se vidnim informacijama istovremeno kad i ušima i mozak obrađuje jedno uz pomoć drugoga. Većina ljudi gleda onoga koga želi čuti i to pomaže. Jedno uho je fokusirano na željenog govornika, a drugo je monitor za uspoređivanje onoga što je pozadinska galama s onim što želimo slušati. Zato je važno imati dva dobra uha," kaže dr. Kovijanić.
Za slušaoca je također lakše razlikovati glasove koji su različite visine i tona, recimo muški i ženski. Kada se ne bismo mogli koristiti svim tim pomagalima u obradi slušnih informacija, kažu naučnici, komunikacija bi praktički bila nemoguća u bilo kojem bučnom okruženju.
U gužvi, razgovor može postati prilično izazovna stvar, međutim, mi se nekako ipak uspijevamo fokusirati na samo jednog govornika. Vjerojatno nam se čini normalnim da možemo izdvojiti taj jedan glas u gomili, ali to nije mali pothvat. Naš mozak ima sposobnost filtriranja zvukova i omogućuje nam da slušamo točno ono što želimo čuti.
Neurolozi na Univerzitetu Kalifornije u San Franciscu istražuju kako mozak procesuira zvuk. "Jedna od stvari koje smo uspjeli pokazati jeste kako nam mozak omogućuje da slušamo u kontekstu stvarno bučne okoline u kojoj smo gotovo stalno. A posebno kada govori više ljudi istovremeno... recimo na nekoj zabavi," kaže neurokirurg Edward Chang.
Njegov tim je koristio snimke visoke rezolucije moždane aktivnosti pacijenata koji su slušali snimku dvoje ljudi dok govore istovremeno. Pokazalo se da je mozak reagirao samo na onog govornika na kojeg je pacijent obratio pažnju, a odbacivao je neželjeni govor druge osobe. Naučnici su zaključili da mozak inteligentno filtrira ulaznu informaciju i procesuira ju tako da simultano odbacuje zvuk koji ne želimo čuti.
"U osnovi, ono što smo otkrili jeste da, usprkos činjenici da je zvuk dvoje govornika ulazio u uši slušaoca, mozak je obrađivao samo jedan od glasova, kao da je kompletno ignorirao drugi," kaže dr. Chang.
Naučnici vide brojne primjene njihovog nalaza. Razumijevanje načina na koji nam mozak omogućuje da čujemo specifične riječi moglo bi pomoći u razumijevanju misli i nakana paraliziranih pacijenata koji ne mogu govoriti. Isto tako, slušni aparati bi mogli biti poboljšani, kao i tehnologija kompjuterskog prepoznavanja govora.
Audiolog dr. Milica Kovijanić kaže da postoji nekoliko raznih procesa koji nam pomažu da se koncentriramo na zvukove koji nas najviše zanimaju, uključujući i vidne signale, kao i korištenje oba uha za precizniju lokaciju izvora zvuka. "Kad uđemo u bučnu okolinu, koristimo se vidnim informacijama istovremeno kad i ušima i mozak obrađuje jedno uz pomoć drugoga. Većina ljudi gleda onoga koga želi čuti i to pomaže. Jedno uho je fokusirano na željenog govornika, a drugo je monitor za uspoređivanje onoga što je pozadinska galama s onim što želimo slušati. Zato je važno imati dva dobra uha," kaže dr. Kovijanić.
Za slušaoca je također lakše razlikovati glasove koji su različite visine i tona, recimo muški i ženski. Kada se ne bismo mogli koristiti svim tim pomagalima u obradi slušnih informacija, kažu naučnici, komunikacija bi praktički bila nemoguća u bilo kojem bučnom okruženju.
