Naučnici u CERN-u, Evropskom centru za nuklearna istraživanja u Švajcarskoj, kako smo vas juče izvijestili, objavili su svijetu otkriće subatomske čestice, koja sasvim odgovara teorijskom pojmu Higgs boson, popularnije poznatom kao “božja čestica”. Objavu ovog istorijskog otkrića sa ponosom su dočekali i američki naučnici iz Fermi National Accelerator Laboratory, FERMILAB, u predgradju Chicaga.
Oko 200 naučnika i saradnika okupilo se u prostorijama Fermilaba, u dva sata ujutru, da bi zajedno gledali saopštenje iz Ženeve. Mnogi medju njima itekako su povezani sa eksperimentom u CERN-u i sa korištenjem Velikog hadronskog sudarača za slamanje atoma. Medju njima je i Patricia McBride: “Mnoge tehnike i metodi korišteni tamo, u CERN-u, prvo su isprobane ovdje. Mnogi ljudi iz CERN-a obučavani su upravo ovdje.”
Naučnici su utrošili stotine miliona dolara stvarajući tehnološki unaprijedjene uredjaje koji mogu smrviti atome i na hiljade sati rada i glavobolja češljajući dobijene podatke. I sada vjeruju da su pronašli nešto što sasvim izgleda kao subatomska čestica poznata kao Higgsov boson.
“To je jedna od ključnih nedostajućih veza za naše razumijevanje kako je zaista nastao univerzum,” kaže naučnik u Fermilabu, Robert Roser, te objašnjava da je Higgsov boson, po teoriji, čestica koja privlači druge čestice i to je objašnjenje kako materija ima masu. To daje neku ideju o tome kako su nastale planete i, na kraju, i sam život.
Roser, medjutim, ukazuje da su njegove kolege u CERN-u bile oprezne, rekavši da su pronašli objekat koji je isti kao Higgsov boson, ali ne tvrde da je to upravo Higgsov boson: “Radi se o veoma suptilnoj definiciji i ono što će oni raditi u mnogo narednih godina je da ispituju sve osobine te čestice, i da utvrde, da kažemo tako, da li se ponaša tako, miriše tako i takvog je ukusa kakvog oni očekuju da bude.”
U Fermilab-u je bio izgradjen i donedavno je radio prethodnik akceleratora u Švajcarskoj, nazvan Tevatron accelerator. Završni nalazi Tevatrona, kaže Roser, u potpunosti se poklapaju sa nalazima dobijenim u CERN-u. I svi su znali da nastupaju dramatične promjene za naučnike. “Ovo otkriće će način na koji nauka posmatra svijet izmijeniti trenutačno. I, za razliku od generalne publike koja to možda neće ni primijetiti, moj posao će se itekako promijeniti,” kaže Roser.
Iako još nije jasno kuda sve vodi ovo otkriće, McBride-ova i Roser podsjećaju da je tehnologija, razvijena kako bi se pronašao Higgsov boson, i na drugim poljima dala značajne rezultate - na primjer: virtualna digitalna arhiva zvana “oblak”, koja se koristi za kompjutere i u mobilnoj telefoniji.
Ali to je tek početak, kaže Roser: “Nije čak ni fer danas me pitati kakve su praktične koristi od Higgsovog bosona. Saznaćemo to tokom vremena. Ono što je važno, čovječanstvo je uvijek postavljalo to veliko pitanje “zašto smo tu?” i mo smo još jedan korak bliže tom odgovoru.”
Nužan sljedeći korak, zaključuje on, jeste da se potvrdi, izvan svake naučne rezerve, da ono za šta vjerujemo da je Higgsov boson - to zaista i jeste.
Oko 200 naučnika i saradnika okupilo se u prostorijama Fermilaba, u dva sata ujutru, da bi zajedno gledali saopštenje iz Ženeve. Mnogi medju njima itekako su povezani sa eksperimentom u CERN-u i sa korištenjem Velikog hadronskog sudarača za slamanje atoma. Medju njima je i Patricia McBride: “Mnoge tehnike i metodi korišteni tamo, u CERN-u, prvo su isprobane ovdje. Mnogi ljudi iz CERN-a obučavani su upravo ovdje.”
Naučnici su utrošili stotine miliona dolara stvarajući tehnološki unaprijedjene uredjaje koji mogu smrviti atome i na hiljade sati rada i glavobolja češljajući dobijene podatke. I sada vjeruju da su pronašli nešto što sasvim izgleda kao subatomska čestica poznata kao Higgsov boson.
“To je jedna od ključnih nedostajućih veza za naše razumijevanje kako je zaista nastao univerzum,” kaže naučnik u Fermilabu, Robert Roser, te objašnjava da je Higgsov boson, po teoriji, čestica koja privlači druge čestice i to je objašnjenje kako materija ima masu. To daje neku ideju o tome kako su nastale planete i, na kraju, i sam život.
Roser, medjutim, ukazuje da su njegove kolege u CERN-u bile oprezne, rekavši da su pronašli objekat koji je isti kao Higgsov boson, ali ne tvrde da je to upravo Higgsov boson: “Radi se o veoma suptilnoj definiciji i ono što će oni raditi u mnogo narednih godina je da ispituju sve osobine te čestice, i da utvrde, da kažemo tako, da li se ponaša tako, miriše tako i takvog je ukusa kakvog oni očekuju da bude.”
U Fermilab-u je bio izgradjen i donedavno je radio prethodnik akceleratora u Švajcarskoj, nazvan Tevatron accelerator. Završni nalazi Tevatrona, kaže Roser, u potpunosti se poklapaju sa nalazima dobijenim u CERN-u. I svi su znali da nastupaju dramatične promjene za naučnike. “Ovo otkriće će način na koji nauka posmatra svijet izmijeniti trenutačno. I, za razliku od generalne publike koja to možda neće ni primijetiti, moj posao će se itekako promijeniti,” kaže Roser.
Iako još nije jasno kuda sve vodi ovo otkriće, McBride-ova i Roser podsjećaju da je tehnologija, razvijena kako bi se pronašao Higgsov boson, i na drugim poljima dala značajne rezultate - na primjer: virtualna digitalna arhiva zvana “oblak”, koja se koristi za kompjutere i u mobilnoj telefoniji.
Ali to je tek početak, kaže Roser: “Nije čak ni fer danas me pitati kakve su praktične koristi od Higgsovog bosona. Saznaćemo to tokom vremena. Ono što je važno, čovječanstvo je uvijek postavljalo to veliko pitanje “zašto smo tu?” i mo smo još jedan korak bliže tom odgovoru.”
Nužan sljedeći korak, zaključuje on, jeste da se potvrdi, izvan svake naučne rezerve, da ono za šta vjerujemo da je Higgsov boson - to zaista i jeste.
