Cijene nafte jučer su lagano pale, izgubivši prošlotjedno povećanje zbog trajne zabrinutosti oko ekonomske krize u Evropi i općenito posustalog ekonomskog rasta širom svijeta. Sa smanjenjem potrošnje nafte i bujanjem zaliha, neki stručnjaci vjeruju da će cijene nafte i dalje ići nadolje. Što bi to značilo za proizvođače nafte, a što za potrošače?
Američki potrošači mogu malo odahnuti oko cijena banzina. Ali to svejedno ne ublažava strahovanja oko stanja globalne ekonomije. Rayola Dougher, ekonomski savjetnik u Američkom institutu za naftu, kaže da se bazično radi o očekivanju niže potražnje: "Slabost u Evropi. Financijska zabrinutost oko ekonomskog rasta u Sjedinjenim Državama, pa čak i u brzorastućim područjima poput Kine, koji bi mogao biti ne tako brz kako je svatko predviđao."
Polaganiji rast širom svijeta znači - manju potrošnju. A, u ekonomijama čiji prihod ovisi o izvozu nafte svaki dolar za koji padne cijena barela nafte može značiti milijarde u izgubljenom prihodu. Većina stručnjaka se slaže da sve dok cijena ne padne ispod 84 dolara, ona ostaje profitabilna.
Neki, međutim, vjeruju da će pasti ispod te granice. Među njima i Matt Nesto, urednik na Yahoo! Finance: "Gledamo na cijenu od sedamdeset-i-nešto dolara. Vjerujemo da bi se to lako moglo dogoditi... ponovno. Nije stvar u temeljima, nego u ekonomskim strahovanjima."
Još jedan faktor koji tjera cijene nafte nadolje je odnos između eura i dolara - kako je cijena nafte u dolarima, što je jači dolar to je niža cijena. Ali Dougher kaže da bi neki drugi faktori mogli potjerati cijene nafte naviše: "Toliko je mnogo nesigurnosti. Ne znamo kako će ići sa sezonom uragana, što će ona učiniti. Kako će Iran odgovoriti na sankcije koje su mu postavljene? Što će to značiti za tržišta?"
Nesigurnost oko opskrbe jedan je od razloga da američka naftna industrija forsira projekt naftovoda, vrijedan 13 milijardi dolara, koji bi dovozio gotovo milion barela kanadske sirove nafte u američke rafinerije.
Kako kaže Dougher, uz nova radna mjesta, naftovod TransCanada bi smanjio o američku ovisnost o srednjoistočnoj nafti i pomogao u stabilizaciji cijena: "Imali bismo veću opskrbu iz pouzdanih područja, a to bi dugoročno moglo utjecati na cijene za sve. Što više nafte možete izvući iz područja koja imaju takvu političku stabilnost, to će bolje biti svjetskom tržištu."
Neki kažu da je rizik po okolinu prevelik za koristi od naftovoda. Umjesto više bušenja za naftom, ekološke grupe traže više energetskih alternativa, nešto za što kritičari kažu da nije vjerojatno da će se dogoditi u ovoj izbornoj godini.
Dodajmo tome da se energetske navike mijenjaju. Stručnjaci kažu da bi se povećana potrošnja iz brzorastućih ekonomija, poput Kine, mogla usporiti jer smanjena potrošnja na Zapadu dovodi do manje izvoza, pa tako i do smanjenja proizvodnje u Aziji.
Unatoč očekivanom smanjenju potražnje, prognostičari kažu da svijet još uvijek konzumira preko milion barela nafte dnevno više nego prošle godine.
Američki potrošači mogu malo odahnuti oko cijena banzina. Ali to svejedno ne ublažava strahovanja oko stanja globalne ekonomije. Rayola Dougher, ekonomski savjetnik u Američkom institutu za naftu, kaže da se bazično radi o očekivanju niže potražnje: "Slabost u Evropi. Financijska zabrinutost oko ekonomskog rasta u Sjedinjenim Državama, pa čak i u brzorastućim područjima poput Kine, koji bi mogao biti ne tako brz kako je svatko predviđao."
Polaganiji rast širom svijeta znači - manju potrošnju. A, u ekonomijama čiji prihod ovisi o izvozu nafte svaki dolar za koji padne cijena barela nafte može značiti milijarde u izgubljenom prihodu. Većina stručnjaka se slaže da sve dok cijena ne padne ispod 84 dolara, ona ostaje profitabilna.
Neki, međutim, vjeruju da će pasti ispod te granice. Među njima i Matt Nesto, urednik na Yahoo! Finance: "Gledamo na cijenu od sedamdeset-i-nešto dolara. Vjerujemo da bi se to lako moglo dogoditi... ponovno. Nije stvar u temeljima, nego u ekonomskim strahovanjima."
Još jedan faktor koji tjera cijene nafte nadolje je odnos između eura i dolara - kako je cijena nafte u dolarima, što je jači dolar to je niža cijena. Ali Dougher kaže da bi neki drugi faktori mogli potjerati cijene nafte naviše: "Toliko je mnogo nesigurnosti. Ne znamo kako će ići sa sezonom uragana, što će ona učiniti. Kako će Iran odgovoriti na sankcije koje su mu postavljene? Što će to značiti za tržišta?"
Nesigurnost oko opskrbe jedan je od razloga da američka naftna industrija forsira projekt naftovoda, vrijedan 13 milijardi dolara, koji bi dovozio gotovo milion barela kanadske sirove nafte u američke rafinerije.
Kako kaže Dougher, uz nova radna mjesta, naftovod TransCanada bi smanjio o američku ovisnost o srednjoistočnoj nafti i pomogao u stabilizaciji cijena: "Imali bismo veću opskrbu iz pouzdanih područja, a to bi dugoročno moglo utjecati na cijene za sve. Što više nafte možete izvući iz područja koja imaju takvu političku stabilnost, to će bolje biti svjetskom tržištu."
Neki kažu da je rizik po okolinu prevelik za koristi od naftovoda. Umjesto više bušenja za naftom, ekološke grupe traže više energetskih alternativa, nešto za što kritičari kažu da nije vjerojatno da će se dogoditi u ovoj izbornoj godini.
Dodajmo tome da se energetske navike mijenjaju. Stručnjaci kažu da bi se povećana potrošnja iz brzorastućih ekonomija, poput Kine, mogla usporiti jer smanjena potrošnja na Zapadu dovodi do manje izvoza, pa tako i do smanjenja proizvodnje u Aziji.
Unatoč očekivanom smanjenju potražnje, prognostičari kažu da svijet još uvijek konzumira preko milion barela nafte dnevno više nego prošle godine.
