Linkovi

Ženska strana

Ženski rukopis u IT industriji

Merima Čišija, software developerka

Globalno postoji "digitalni rodni jaz" zasnovan na stereotipima o muškim i ženskim zanimanjima i predrasudama prema IKT sektoru.

Dječaci igraju video igrice zbog zabave dok djevojčice koriste tehnologiju kako bi učile, nalazi su istraživanja sprovedenog u Americi prošlog mjeseca o digitalnom liderstvu. No, s druge strane, isto istraživanje je pokazalo da iako djevojčice provedu više vremena učeći, dječaci su ti koji će prije povjerovati da su "tehnološki stručnjaci" u svojim porodicama.

Kada je u pitanju globalna zastupljenost žena u sektoru informacionih tehnologija, žene čine tek 30 posto od ukupno zaposlenih. Ako izuzmemo Sheryl Sandberg iz Facebooka ili Marrisu Mayer nekadašnju visokopozicioniranu zaposlenicu Googla i Yahooa, još manji broj žena nalazi se na vodećim tehnološkim pozicijama.

Podaci o broju žena u industriji koja se bavi informacionim tehnologijama ne postoje kao posebna kategorija u Statističkoj agenciji BiH, ali je jasno da veliki broj ukupnog nezaposlenog stanovništva čine žene, odnosno čak 68,6 posto neaktivnost stanovništva su žene. Stopa neaktivnosti i nezaposlenosti žena veća je u odnosu na muškarce, bez obzira na dobnu skupinu.

"Prema posljednjim istraživanjima, u Evropi ima četiri puta više muškaraca nego žena sa diplomom u IKT oblastima. Udio muškaraca koji rade u digitalnoj industriji je 3,1 puta veći od udjela žena. Poslovi u IKT sektoru su jedni od najtraženijih i najplaćenijih na bh. tržištu rada, a omjer muškaraca sa diplomom u ovoj oblasti u odnosu na žene je tri puta veći", navode članice IT Girls inicijative iz Bosne i Hercegovine.

Podržana od strane UNDP, UNICEF i UNWomen agencija i u saradnji sa Bit Alijansom, udruženjem koje okuplja 58 IT kompanija, IT Girls su 2018. godine pokrenule crowdfunding kampanju sa ciljem da učine informatiku u školama interaktivnom i zanimljivom kako za djevojčice tako i za dječake. Kampanja im je omogućila da organizuju radionice za djevojčice u deset osnovnih škola.

​IT Girls inicijativa nastoji da približi ovo zanimanje i djevojčicama, tako su u protekle tri godine održali preko 200 treninga za djevojčice u dobi između 13 i 18 godina.

"Naša najveća motivacija su djevojčice i djevojke koje su prošle naše radionice i njihove reakcije na sav digitalni sadržaj i vještine koje im nudimo, za koje kažu da ne mogu dobiti na časovima informatike", kažu iz ove Inicijative.

Da li je IT 'muški' posao?

Kako navode iz IT Girls inicijative, kada se radi o BiH, statistike o malom broju žena u sektoru informacionih tehnologija, imaju veze sa "rodnim ulogama koje preovladavaju u našem društvu a koje nalažu da je za žene prikladno da prioritiziraju majčinstvo i brigu za djecu i starije prije nego da razvijaju karijeru".

Članice ove inicijative smatraju, a na osnovu istraživanja koje su radili na samom početku njihovog angažmana, da su podaci o učešću žena u IT sektoru u BiH u velikoj mjeri u sladu sa globalnim pokazateljima i da postoji digitalni rodni jaz zasnovan na stereotipima o muškim i ženskim zanimanjima, i predrasudama prema IKT sektoru.

Ali, iako je stopa žena zaposlenih u IT sektoru veoma mala, prisustvo žena u ovoj oblasti nije zanemarivo niti nepostojeće. Možda je omjer muškaraca i žena koje rade u ovoj industriji nesrazmjeran, no iskustva naših sagovornica koje rade unutar sektora IT-a kažu da tehnologija nije rezervisana samo za muškarce. Njihovo iskustvo je da je šansa koja se pruža i jednom u drugom spolu podjednaka.​

Djevojke koje u Sarajevu rade za Softhouse Balkans kompaniju koja je dio švedske Softhouse grupacije smatraju da u ovoj oblasti ne postoji prostor za diskriminaciju i neravnopravnost jer su kompetencije te koje se vrednuju a ne spol.

Merima Čišija, jedna od žena software developera iz ove kompanije, kaže da su u saradnjama sa kolegama iz Švedske dolazile do saznanja da je njihov sarajevski ogranak čak više rodno izbalansiran u odnosu na neke švedske kompanije u kojima na 50 zaposlenika radi jedna zaposlenica.

Njena kolegica Zana Tatar kaže da, iako je bila prva žena developer zaposlena u ovoj kompaniji i da veoma često radi u timovima u kojima je jedina žena, nikada nije dolazila u poziciju da bude diskriminisana.

Njihova iskustva su slična onome koje ima i Hana Ćerimi, suosnivačica Digitalne Škole u Prištini, koja kaže da je veoma često bila jedina žena u razredu ali da nikada nije suočavala sa nekim izazovima samo zato jer nije muškarac. ​

Djevojčicama trebaju heorine

"Način na koji odgajamo djecu od malih nogu i kako usmjeravamo ili sputavamo njihove interese u odnosu na njihov spol, kasnije utiče na izbore koje oni prave u obrazovanju i odabiru zanimanja", smatraju članice IT Girls inicijative.

Ono što, prema njihovom mišljenju, nedostaje da se više djevojčica odluči za budućnost u nekoj od disciplina STEM oblasti (nauka, tehmologija, inžinjerstvo i matematika), jesu uzori, jer u IT sektoru nedostaje žena koje su uspješne a u isto vrijeme i vidljive u javnosti.

Ajda Marić
Ajda Marić

Ajda Marić je liderka tima u NSoftu, mostarskoj kompaniji koja zapošljava preko 200 ljudi a koja je jedna od rijetkih u BiH koja nudi vlastite proizvode za tržišta širom svijeta. Ona kaže da je prve korake u poslovnom svijetu napravila uz jaku mentoricu iz firme u kojoj i danas radi, a čija odlučnost nije ostavljala prostor za znakove slabosti.

"Tako da sam od početka imala stav u kojem na sve gledam ravnopravno, ali očekujem isti tretman zauzvrat. Puno puta sam dobila ovo pitanje, ali sam uporna s odgovorom - ja sam u onom procentu žena koji se nije susreo sa diskriminacijom u IT-u", ističe Ajda.

​Ajdino iskustvo je identično onome koje imaju njene kolegice iz Sarajeva i Prištine, u kojem je važno ono što znaš a ne kojeg si spola.

"Hroničan manjak kadra govori dovoljno o prilikama u IT-u, koje ne poznaju spol. Sve je stvar ličnih preferenci, i koliko se osoba snalazi u nekom poslu. Niti jedan oglas ne traži isključivo muškarce ili isključivo žene, i to je dovoljno da se pojavite i dominirate znanjem i vještinom", kaže Ajda koja također kaže da iako muškarci jesu zastupljeniji u ovoj branši, njen utisak je da se društvo sve brže oslobađa predrasuda i da je pitanje vremena kada će disbalans biti stvar prošlosti.

A za sve djevojčice ili žene koje ne pripadaju brojki od 30 posto uključenih u IT, Ajda navodi da ne trebaju da slušaju one koji kažu da su "kompjuteri za muškarce jer igraju puno igrica na njima".

"Ako ti okolina još ne pruža takve uslove, nije strašno prvi korak napraviti sama. Preuzimanje inicijative sa 12 godina možda zvuči ambiciozno, ali zašto praviti granice gdje ih nema", zaključuje Ajda.

See all News Updates of the Day

SAD: Katarina i Rašeljka inspirirale više od 1.000 osoba da pomognu drugima

SAD: Katarina i Rašeljka inspirirale više od 1.000 osoba da pomognu drugima
please wait

No media source currently available

0:00 0:04:22 0:00

Heroji rata protiv virusa: Jovanka, vozačica kamiona

Jovanka Mišurić

Život bh. vozača kamiona u vrijeme pandemije može se opisati u tri riječi - kamion, put, izolacija. Radni dan na cesti nekad traje i do 35 sati, a iako su neispavani, iscrpljeni i odvojeni od porodice na posao se ne žale. Najviše im, kako kažu, smeta diskriminacija kojoj su izloženi u svom okruženju.

Jovanka Mišurić jedna je od rijetkih žena u BiH kojima je životna profesija vožnja kamiona. Ovaj posao radi četiri godine i stalno je na relaciji Austrija, Njemačka, Belgija, Holandija, Mađarska, Slovačka, Češka,Slovenija i Hrvatska.

Zaista sam zavoljela ovaj posao i radim ga prvenstveno iz ljubavi. Međutim, počela sam da ga radim, jer mi je dosadilo da zarađujem 500 do 600 maraka mjesečno koliko iznosi prosječna plata u BiH. Sada mogu da zaradim mnogo više.
Jovanka Mišurić

Njen radni dan u normalnim uslovima traje i do 15 sati, ali tokom pandemije na putu je znala provesti i do 35 sati. Kako kaže, nakon ukidanja odluke da kroz Hrvatsku prolaze u konvojima uz policijsku pratnju, bh. vozačima kamiona je sada mnogo lakše da obavljaju svoj posao.

“Satima smo prelazili granicu, čekali da se konvoj formira i prolazili kroz Hrvatsku za koju nam inače treba 3-4 sata. Mjere opreza moraju postojati, ali zbog tih zadržavanja ljudi su bili totalno iscrpljeni, nenaspavani i nervozni. Sada mnogo manje čekamo”, objašnjava ona.

Kada konačno stignu u BiH, vozači kamiona dužni su da se jave epidemiologu, nakon čega dobijaju rješenje o kućnoj izolaciji.

“Kad završimo sa istovarom robe idemo u kućnu izolaciju i tu ostajemo sve do ponovnog odlaska na utovar odnosno do ponovnog kretanja na put. Bukvalno živimo na toj relaciji”, kaže Jovanka, koja je tokom boravka u kućnoj izolaciji iz mjera predostrožnosti odvojena od porodice.“Poštujem sve mjere maksimalno i dok ovo bude trajalo nema šanse da se viđamo. Imamo internet, društvene mreže, pa se za sada samo gledamo preko kamere”, kaže ona.

Nakon kućne izolacije Jovanka ponovo kreće na put i vrijeme provodi sama u kabini kamiona. Kaže da joj to ne smeta i da joj nije teško da radi svoj posao u novim okolnostima, ali najteže se nosi s diskriminacijom kojoj su izloženi vozači kamiona u BiH. Na mnogim marketima posebno su istaknuta obavještenja koja se odnose na zabranu ulaska vozačima kamiona, a često su suočeni s verbalnim napadima i negativnim reakcijama u najbližem okruženju.

“Bježe ljudi od nas kao da smo kliconoše. Neke od kolega su vraćali sa auto-praona samo zato što su vozači kamiona. Na tri pumpe sam pokušavala da kupim flašu vode, čim vide da sam izašla iz kamiona, radnici pumpe izađu i kažu mi da pumpa ne radi. U ostalim zemljama ljudi funkcionišu normalno, ali uz pojačane mjere opreza, sa maskama, rukavicama, radi se dezinfekcija ruku i poštuje distanca između ljudi. Samo kod nas su vozači kamiona posebno obilježeni”, priča Jovanka, koja je i u komšiluku doživjela neprijatnu situaciju.

A police officer talks to a truck driver who left a ferry arriving from Italy to Split, Croatia, March 11, 2020. REUTERS/Antonio Bronic
A police officer talks to a truck driver who left a ferry arriving from Italy to Split, Croatia, March 11, 2020. REUTERS/Antonio Bronic

“Po povratku sa puta, otišla sam u kućnu izolaciju, međutim, na ulazu u zgradu komšinica me vidjela i prijavila policiji. Vjerujem da nije znala da imam rješenje da se mogu kretati od firme do stana i obrnuto, ali najviše su me zaboljele njene riječi: ‘Ona je bolesna, ona je vozač, vodite je odavde’”, priča Jovanka svoje iskustvo.

Ona kaže da nije jednostavno tako često putovati kroz zemlje pogođene pandemijom, ali da je roba koju vozači kamiona dostavljaju u uslovima krize neophodna kako bi se život građana odvijao koliko-toliko normalno.

“Mi moramo na put, jer je važno da prevezemo i isporučimo robu. Mislim da oni koji ne moraju da izlaze, treba da ostanu u kući. Moramo da pazimo na sebe, ali i na svoje najbliže”, ističe Jovanka.

Heroji rata protiv virusa: Prodavačica Aida

Aida Akšamija na radnom mjestu

Dok se većina ljudi u Bosni i Hercegovini i drugim zemljama trudi kretati što manje, oni su i dalje u prvim "borbenim" redovima.

Među herojima vanrednog stanja su brojni prodavači i prodavačice u BiH. Jedna od njih je i Aida Akšamija, zaposlena u trgovačkom centru u Sarajevu.

Dolazak na posao u jutarnjim satima i svakodnevna interakcija s kupcima Aidi, kaže, pričinjava zadovoljstvo.

„Ujutro kada dođemo na posao najprije izlažemo robu, pregledamo cijene i kada sve posložimo, počinju stizati mušterije. Uvijek smo u njihovoj blizini, trudimo se pomoći im. Poslije ponovo obilazimo police, popisujemo robu koja nedostaje i donosimo iz magacina. To je proces do kraja smjene i cirkuliše sasvim normalno, kao i ranije“, kaže Akšamija.

Aida Akšamija
Aida Akšamija

Prodavači imaju jednake šanse kao i ljekari da dođu u kontakt s ljudima koji su prenositelji koronavirusa.

Hrabri su svakog dana, jer u vrijeme vanrednog stanja, kada se ništa ne čini uobičajenim, građani mogu nastaviti redovnu rutinu odlaska u prodavnicu.

„Radimo svaki drugi dan, a obim posla je ostao skoro isti. Svako zna svoje zaduženje i sve se odvija ustaljeno. Ako završimo svoj dio posla, priteknemo u pomoć kolegi. Uvijek smo na raspolaganju kupcima kako bismo im osigurali sve što je potrebno“, pojašnjava naša sagovornica.

Iako su svakodnevno u kontaktu sa stotinama ljudi, prodavci u trgovinama ne mogu poslušati savjet da ostanu kući jer o njima, na neki način, ovisi stanovništvo.

Aida kaže da su strpljivost i pojačana higijena pojmovi kojih treba imati na pretek, a kupci su, dodaje, u velikoj mjeri svjesni situacije.

„Zaista se trudimo svakom kupcu pojedinačno biti na usluzi. Prilikom ulaska u trgovinu obavezna je dezinfekcija obuće i ruku i tek tada se može pristupiti kupovini. Naši radnici su opremljeni maskama i rukavicama, a osoblje na kasi i vizirima. Obavezna je udaljenost među kupcima jedan i pol metar“, zaključuje Aida.

Aida Akšamija: Uvijek smo u blizini mušterija
please wait

No media source currently available

0:00 0:02:43 0:00

Heroji rata protiv virusa: Angelina, volonterka call centra

Angelina Dulić

Angelina Dulić, studentica četvrte godine medicine, svoje vrijeme u vanrednoj situaciji stavila je na raspolaganje call centra Instituta za javno zdravstvo RS putem kojeg građani mogu dobiti sve informacije u vezi sa korona virusom.

„U početku smo najviše dobijali pitanja koja se tiču samoizolacije. Građane interesuje i šta znači bliski kontakt, a neki žele da prijave one koji krše izolaciju. Interesuje ih i kome treba da se jave zbog svojih simptoma i epidemioloških podataka“, objašnjava Angelina.

Kao predsjednica volonterske organizacije Komitet za međunarodnu razmjenu studenata medicine RS, kaže da uvijek ima mladih ljudi koji će se javiti i ponuditi svoju pomoć. Trenutno jedni volontiraju u Crvenom krstu ili Republičkoj upravi civilne zaštite, dok drugi rade u call centru.

Ona ističe da je empatija ono što svakog volontera čini posebnim, a to se pokazalo i u ovoj situaciji – u veoma kratkom roku su okupili 45 volontera, koji su prošli obuku i putem tri otvorene linije u call centru odgovaraju na pitanja građanima kojima je potrebna pomoć.

Sudeći po pozivima, ističe, da se građani Banja Luke, ali i ostalih gradova, prilično dobro nose sa novonastalom situacijom.

„Većina je shvatila ozbiljno svoj zadatak u zajednici, a to je da ostanu kod kuće i poštuju pravila. Naravno da nismo svi isti. Dobijemo i pozive osoba koje se osjećaju usamljeno ili čak anksiozno, ali tu je Plavi telefon, na koji rado uputimo građane, gdje potpuno anonimno mogu da dobiju psihološku pomoć“, kaže ona.

Mladima poručuje da jedino volontiranjem i radom od srca mogu jednog dana postati uspješni u svom poslu.

„Meni je volontiranje pomoglo da oslobodim sve svoje ideje, da se usavršim i da svakim danom želim da sve više radimo na unapređenju našeg društva“, objašnjava ona.

Sa kolegama iz call centra apeluje na građane da ostanu u svojim kućama, a ukoliko imaju pitanja potrebno je samo da pozovu broj 080 50 555 i oni će im rado pomoći, jer, kako kažu, njihovo malo nekom znači mnogo, u ovom trenutku više nego ikad.

Očekuje se da Biden za svog potpredsjedničkog kandidata izabere ženu

Očekuje se da Biden za svog potpredsjedničkog kandidata izabere ženu
please wait

No media source currently available

0:00 0:02:15 0:00

Učitajte još

XS
SM
MD
LG