Linkovi

Ženska strana

Žene u manjini u kulturi sjećanja Sarajeva

Od preko 1.300 ulica u Kantonu Sarajevo, samo 18 je imenovano po ženama.

Odnos od 18 ulica koje nose ženska imena naspram više od 500 koje nose muška svjedoči o nedostatku žena u memorijalnoj kulturi Sarajeva.

Piše: Maša Durkalić

Od preko 1.300 ulica u Kantonu Sarajevo, koje postoje u registru Zavoda za planiranje Kantona Sarajevo, samo 18 je imenovano po ženama, ili njihovi nazivi imaju veze sa ženama. Istovremeno, od istog broja ulica, preko 500 je imenovano ili po muškarcima, ili po prezimenima iskazanim u muškom rodu. Iako u Kantonu Sarajevo postoji nekoliko škola, trgova i mostova koji su također imenovani po ženama, odnos od 18 ulica koje nose ženska imena naspram više od 500 ulica koje nose muška imena jasno svjedoči o nedostatku žena u memorijalnoj kulturi Sarajeva.

Ovaj je problem za Radio Slobodna Evropa (RSE) prokomentirao Damir Nikšić, predsjednik Komisije za obilježavanje, čuvanje i njegovanje historijskih događaja i ličnosti pri Skupštini Kantona Sarajevo.

„Grad je tijesan za previše ideologija koje u njemu postoje, i previše je želja. U našem društvu je stalno prisutan militantni mačo duh, kao duh zvanične kulture življenja pokorenog naroda. Tu, u suštini, kulturološki nema mjesta za žene, jer nema svijesti, solidarnosti i osviještenosti u smislu feminizma“, kaže Nikšić.

On predlaže dvije aktivnosti koje bi potencijalno mogle povećati prisustvo žena u memorijalnoj kulturi grada: prva je dodjeljivanje tzv. počasnih ulica, a druga je fond imena koji bi sadržavao jednak omjer muških i ženskih imena, koji je ideja u nastanku.

Jasmina Mršo, članica Naše stranke i vijećnica u Općini Stari Grad, također je i vanjska članica spomenute Komisije. Ona je početkom godine pokrenula inicijativu da se na rodnoj kući Umihane Čuvidine, bh. pjesnikinje i jedine žene koja je stvarala na alhamijado jeziku (po kojoj naziv nosi jedna ulica u Sokolović Koloniji, te škola u Općini Novi Grad), postavi spomen-ploča koja bi podsjećala da je Umihana tu rođena, živjela i stvarala.

Za spomenike, spomen-ploče i spomen-parkove nisu nadležne općine, nego Grad Sarajevo, te je Jasminina inicijativa za spomen-ploču na Hridu prebačena na ovaj administrativni nivo. Grad Sarajevo svake godine prikuplja nove informacije za strateški plan u vezi sa imenovanjem spomenika, spomen-ploča i spomen-parkova. Iako se na odgovor još uvijek čeka, ova je inicijativa jedina nakon dugo vremena u centar pažnje stavila obilježavanje ili imenovanje nekog javnog prostora po historijski značajnoj ženi.

Fond imena kao moguće rješenje

Inicijative za (pre)imenovanje ulice mogu podnositi općinski vijećnici ili grupe/udruženja građana/ki, a procedura je prilično komplicirana. Inicijativa treba sadržavati informacije o ulici koju se želi (pre)imenovati, nakon čega zahtjev ide na nadležnu opštinu, a potom na mjesnu zajednicu. Slijedi provođenje javne rasprave među građanima/kama koji/e žive u toj ulici (ako je ulica naseljena). Kada stanovnici/e ulice budu saglasni/e sa promjenom imena, inicijativa se vraća na nadležno općinsko vijeće, potom nazad na Komisiju, koja je šalje na Skupštinu Kantona Sarajevo (KS). Nakon što Skupština KS donese odluku, zahtjev za promjenu imena šalje se Zavodu za planiranje Kantona Sarajevo.

Imenovanje se i dalje vrši u skladu sa Odlukom o imenovanju ulica, trgova i mostova iz 1997. godine. Mršo ističe da je postalo teško raditi prema ovoj odluci, te da bi se na dnevnom redu Komisije uskoro trebala naći nova odluka, čiji je prednacrt ona napravila.

„Glavne izmjene se sastoje iz pomnijeg definisanja komplicirane procedure, ali najveća izmjena je fond imena (po uzoru na onaj koji postoji u Zagrebu) koji bi bio javno dostupan, a imena bi predlagali građani i građanke. Postojali bi kriteriji prema kojima bi se imena rangirala, a na osnovu rangiranja bi se kreirala lista imena koja bi imala prednost pri imenovanju novih ulica, ili preimenovanju starih. Rodna ravnopravnost je među prvim kriterijima zato što žene nisu zastupljene u memorijalnoj kulturi. 18 ulica imenovanih po ženama uopće ne oslikava doprinos žena ovom gradu, našoj zemlji i svijetu. Ako bi se fond imena realizirao, sigurno bi se u prvih pet imena trebale naći žene“, kaže Jasmina Mršo.

Fondacija CURE je 2013. godine napravila prvu Žensku mapu grada Sarajeva, a istraživanje ove fondacije je tada pokazalo da od 1.037 ulica u Sarajevu samo 17 nosi imena žena, kao i da su nazivi 16 ulica koje su imale ženska imena preimenovane ili u muška imena, ili u opće nazive nakon posljednjeg rata. U ovom procesu najviše su stradale partizanke i učesnice Narodnooslobodilačke borbe, poput Dragice Pravice, Marije Bursać, Radojke Lakić, ali i revolucionarke poput Rose Luxemburg i Clare Zetkin.

„I dalje je prisutna diskriminacija u kontekstu nejednakog priznavanja ženskog doprinosa, vidljivosti i rada“, kaže Jadranka Miličević, izvršna direktorica Fondacije CURE, dodajući da je potrebno sistematski pristupiti lobiranju za veći broj ulica koje će nositi imena žena.

I dalje je prisutna diskriminacija u kontekstu nejednakog priznavanja ženskog doprinosa, vidljivosti i rada: Jadranka Miličević
I dalje je prisutna diskriminacija u kontekstu nejednakog priznavanja ženskog doprinosa, vidljivosti i rada: Jadranka Miličević

Fondacija CURE je nedavno predstavila i mobilnu aplikaciju „HERStory“, napravljenu uz podršku Turističke zajednice Kantona Sarajevo, koja sadrži mapu gradskih lokacija vezanih za rad i djelovanje deset žena, poput spisateljice Nafije Sarajlić, matematičarke Vere Šnajder, kiparice Ive Despić Simonović i drugih.

Spisateljice, doktorice, borkinje

Kojih je to 18 ulica u Sarajevu imenovano po ženama? Pored već spomenute ulice Umihane Čuvidine, koja se nalazi u Sokolović Koloniji, u ovom naselju još tri ulice nose nazive po ženama: ulica Bademe Sokolović, imenovana po poznatoj operskoj pjevačici iz Sarajeva, koja je bila primadona zagrebačke Opere; ulica Sestara Elčić, imenovana po Mevlidi i Samiri Elčić iz Dervente, borkinjama Armije BiH koje su poginule u bici za igmansko Golo Brdo; te ulica Marice Uherka, žrtve koncentracionog logora Jasenovac (o kojoj nije poznato više od ovog šturog biografskog podatka).

Jedna ulica na Ilidži nosi ime po pjesnikinji i spisateljici Nasihi Kapidžić Hadžić iz Banje Luke, koja je pisala pjesme i priče za djecu. U naselju Kvadrant C5 na Dobrinji nalaze se dvije ulice imenovane po ženama: ulica Habibe Stočević, pjesnikinje porijeklom iz Stoca koja je stvarala na turskom jeziku; i ulica Nadežde Petrović, najznačajnije srpske slikarke s početka 20. stoljeća.

Na Dobrinji se nalazi i ulica Vahide Maglajlić, imenovana po partizanki iz Banje Luke i jedinoj muslimanki koja je proglašena Narodnim herojem Jugoslavije. Na Vratniku se nalazi ulica imenovana po Nafiji Sarajlić, spisateljici, učiteljici i jednoj od prvih obrazovanih muslimanki u Sarajevu, a u blizini je i ulica Nevjestina, za koju nije poznato odakle potiče njen naziv.

Ulica Kraljice Jelene, imenovana po bosanskoj kraljici, supruzi kralja Dabiše koja je nakon njegove smrti vladala samostalno od 1395. do 1398. godine, nalazi se u naselju Otoka. U Švrakinom Selu jedna ulica nosi ime Atife Karalić, medicinske sestre iz Maglaja, pripadnice Armije BiH, koja je poginula 1993. godine pružajući pomoć ranjenim vojnicima kod Gornjeg Vakufa.

Dvije ulice imenovane su po liječnicama – prva je ulica Dr. Ševale Zildžić Iblizović, prve liječnice muslimanke u BiH i na Balkanu (a vjerovatno i u Evropi), koja se nalazi na Stupu, a druga je ulica Dr. Silve Rizvanbegović, specijalistice urgentne medicine, koja je poginula tokom opsade Sarajeva, i koja se nalazi u Nedžarićima. Doktorica je bila i Aziza Šaćirbegović, ginekologinja i članica Mladih muslimana, koja je nakon Drugog svjetskog rata zbog političkih pritisaka emigrirala u SAD, a po njoj je nazvana ulica u naselju Hrasno (iako bez doktorske titule u nazivu).

Samo se tri ulice nalaze u centru Sarajeva: Mis Irbina, imenovana po čuvenoj humanitarki i prosvjetiteljici Adeline Paulini Irby, koja je u Sarajevu otvorila drugu po redu školu za djevojčice; ulica Mice Todorović, slikarice koja je pripadala prvoj generaciji obrazovanih bh. likovnih umjetnika, koja se nalazi na Gorici, gdje je Mica Todorović i živjela; te ulica Velika avlija Laure Papo Bohorete u kojoj se nalazi Muzej Jevreja BiH, imenovana po jevrejskoj spisateljici i prevoditeljici koja se smatra prvom bh. feministkinjom.

Gdje je prostor za žene?

U odnosu na ukupan broj ulica, prilično je jasno da su žene u manjini.

„Sada se otvara mnogo novih trgova, ulica, mostova... Zašto se tu ženama ne dadne prostor? Evo, nećemo brisati historiju, ali zašto nemamo jednaka prava ili mogućnosti? To je političko pitanje. Politika je najveća prepreka u ostvarivanju vidljivosti žena i ženskog rada u svim segmentima bh. društva“, ističe Jadranka Miličević.

Damir Nikšić smatra da sarajevske ulice zaslužuju više ženskih imena.

„Naravno da bi imenovanje ulica po ženama bilo pozitivno. Sve što razbija hegemoniju i jednostranost je pozitivno.“ Međutim, on također skreće pažnju i na manjak inicijativa u samoj Skupštini Kantona Sarajevo da se ovo pitanje pokrene, kao i na politička prepucavanja koja često prate (pre)imenovanje ulica.

„Mislim da bi bilo dobro stvoriti mrežu zastupnica na različitim nivoima vlasti, prvenstveno u kantonalnim skupštinama i općinskim vijećima, žena koje će se baviti očuvanjem ženske historije kroz svoje inicijative i djelovanje. Ako bismo imali/e više primjera žena u memorijalnoj kulturi, koji pokazuju da su žene uspjele ostvariti svoje ciljeve, djevojčice bi se imale na koga ugledati, što još uvijek nije slučaj“, kaže za kraj Jasmina Mršo.

See all News Updates of the Day

Četvrti Ženski marš: Kritika Trumpove politike, jednakost polova i prava žena

"Stop prisilnim deportacijama" i "Ovako izgleda demokratija", neke su od poruka koje su uputili učesnici četvrtog po redu "Ženskog marša" na ulicama glavnog grada Sjedinjenih Država - Vašingtona.

Građansko okupljanje odvijalo se u sklopu tradicionalne manifestacije, prvi put održane 2017, dan pošto je aktuelni predsjednik SAD-a Donald Trump, položio zakletvu i preuzeo dužnost.

Istovjetni skupovi, na kojima se okupljaju hiljade učesnika, održali su se širom Sjedinjenih Američkih Država. Zalažu se za jednakost među polovima i veća prava za žene - ukazujući na manjkavosti zvanične politike koju vodi aktuelni predsjednik države. Takođe, iskazuju podršku reformama u imigracionoj sferi, zdravstvu, ukazali su i na značaj zaštitite životne sredine. Traže i veća prava LGBTQ zajednice, jednakost među rasama i slobodu vjeroispovijesti.

“Ovo je posljednji marš prije predsjedničkih izbora 2020. godine”, izjavila je, uoči okupljanja, jedna od organizatorki manifestacije Isa Nojola.

“2020. godine imamo šansu da dovršimo ono što smo započeli prije tri godine i smijenimo Trumpa sa dužnosti", rekla je Nojola.

Zaštitni znak manifestacije, koja se održala četvrtu godinu zaredom, su heklane ljubičaste kape koje učesnici nose protestujući protiv politike i vrijednosti za koje se zalaže i sprovodi predsjednik Donald Trump.

Nakon prvog marša – politička pitanja nastavila su da budu centralna tema okupljanja narednih godina: 2018. u Nevadi fokus je bio na registraciji birača. 2019. tema je bila izbor 102 žene u Predstavnički dom na kongresnim izborima – što nikada ranije nije zabilježeno.

Više demokratskih pretendenata za predsjedničku nominaciju na izborima 2020. prisustvovali su na manifestacijama u više američkih gradova.

Suđenje Weinsteinu kao prekretnica pokreta MeToo

Optužbe protiv filmskog producenta Harvija Vajnstina (Harvey Weinstein) za seksualne zločine ušle su u sudsku fazu više od dvije godine pošto su prvi navodi o njegovim nasrtajima pokrenuli pokret MeToo u borbi za pravdu žrtava seksualnog nasilja, pišu svjetski mediji uz ocjenu da ishod suđenja nadilazi sudbinu osramoćenog filmskog mogula.

Prvi dan suđenja

Na sudu u Njujorku u ponedeljak je počelo suđenje koje bi moglo završiti doživotnim zatvorom za nekada moćnog producenta, navodi agencija Frans pres (Agence France-Presse) uz ocjenu da bi osuđujuća presuda Vajnstinu mogla biti prekretnica u borbi pokreta MeToo protiv seksualnog uznemiravanja i zloupotrebe moći u Holivudu, ali i drugdje.

Osramoćeni filmski mogul ušao je u sudnicu više od dvije godine pošto je niz optužbi protiv njega pokrenuo talas gnjeva zbog sveprisutnih seksualnih napada na radnom mestu, što je dovelo do pada desetine moćnih muškaraca, navodi AFP. Ispred sudnice su se okupili demonstranti predvođeni glumicama Rouz Megovan (Rose McGowan) i Rozanom Arket (Rosanna Arquette) – koje su među najpoznatijim ženama koje su optužile Vajnstina.

Iako je skoro 90 žena optužilo Vajnstina za nedozvoljeno seksualno ponašanje, proces je zasnovan na slučaju samo dvije žene što, kako ukazuje AFP, ističe poteškoće formiranja slučaja u vezi sa incidentima koji su se desili godinama ranije. Bivša asistentkinja produkcije Mimi Hejli (Haley) optužila je producenta da je na silu izveo oralni seks nad njom u njegovom stanu u Njujorku 2006. Druga žena, čiji identitet nije poznat, kaže da ju je Vajnstin silovao u njujorškoj hotelskoj sobi u martu 2013.

Na sudu će takođe svjedočiti glumica Anabela Šjora (Annabella Scioria) koja bi trebalo da iznese dokaze za koje se tužilaštvo nada da će uvjeriti porotu da kod Vajnstina postoji obrazac predatorskog seksualnog ponašanja.

Vajnstin tvrdi da je seksualne odnose uvijek imao uz saglasnost i njegova odbrana će pokušati da pobije optužbe SMS porukama i imejlovima koji bi trebalo da pokažu da je ostao u prijateljskim odnosima s navodnim žrtvama i mjesecima kasnije, navodi AFP.

Na dan kada je počelo suđenje Vajnstinu u Njujorku, u Los Anđelesu su najavljene dvije zasebne optužbe protiv bivšeg holivudskog mogula, prenosi Los Anđeles tajms (The Los Angeles Times).

Okružni sud u Los Anđelesu je, prema navodima lista iz tog grada, podnio optužnice za silovanje, prisilni oralni seks, seks iz upotrebu sile i seksualno dodirivanje. Optužnice potiču iz istrage koja je pokrenuta 2017. godine.

Prvi dan suđenja u Njujorku je bio uglavnom tehničke prirode i najavljeno je da u utorak počinje proces izbora porotnika, navodi Rojters (Reuters), ukazujući na ocjene stručnjaka da će pronalaženje nepristrasnih porotnika biti izazov i za odbranu i tužioce usljed medijske buke oko Vajnstinovog slučaja.

Sud je poslao upitnike za oko 2.000 potencijalnih porotnika. Advokati će, navodi Rojters, vjerovatno ispitivati potencijalne porotnike o njihovom znanju i mišljenju o Vajnstinovom slučaju, kao i njihovoj radnoj istoriji i da li su bili žrtve seksualnog uznemiravanja ili napada.

Optužbe protiv Vajnstina su se prvi put pojavile u oktobru 2017. u Njujork tajmsu (The New York Times) i Njujorkeru (The New Yorker). Poslije nekoliko dana američka Akademija filmske umetnosti i nauka, koja bira dobitnike Oskara, izbacila je Vajnstina, a 15. oktobra glumica Alisa Milano (Alyssa ) je na Tviteru (Twitter) napisala "Ako ste ikada bili seksualno uznemiravani ili napadnuti napišite 'i ja' (me too) u odgovoru na ovaj tvit".

MeToo je postao jedan od najkorištenijih hashtagova, ukazuje Rojters, dodajući da je prema podacima kompanije za Brendvoč (Brandwatch) u 2019. pregledan 42 milijarde puta.

Kritično poglavlje pokreta MeToo

Suđenje, koje će vjerovatno biti jedno od najistaknutijih sudskih događaja vijeka s visokim ulozima za mnoge, otvara kritično poglavlje pokreta MeToo koji traži pravdu za žrtve koje su seksualno napali moćni muškarci, piše Gardijan (The Guardian).

Pored više od 80 žena koje su optužile Vajnstina za nedozvoljeno seksualno ponašanje, slučaj je takođe od intimnog značaja za širu zajednicu žrtava seksualnog uznemiravanja na radnom mjestu, ističe Gardijan, dodajući da je za njih pokret MeToo pokretačka snaga promjene.

I za Vajnstina ulozi ne mogu biti viši, ukazuje list. Iako je njegov pad bio dramatičan od objave prvih optužbi prije dvije godine, on je izbjegao lične kazne iz mnogih građanskih tužbi koje su pokrenute protiv njega. Prošlog mjeseca je postignuta načelna nagodba u iznosu od 25 miliona dolara u koju je uključeno više od 30 žena, ali dogovor nije dotakao Vajnstinov novac niti je nalagao da on prizna krivcu.

U pozadini procesa u sudnici biće epska figura koju je Vajnstin nekad predstavljao kao jedan od titana modernog nezavisnog filma. Drugi element će biti mnogi glumci čije je karijere i napredak pomogao Vajnstin, a za žene među njima, ističe Gardijan, pitanje koje će izvjesno biti postavljeno jeste da li su njihov zvezdani uspon uz pomoć Vajnstina, slava i bogatstvo došli po užasnoj cijeni.

Širi značaj

Suđenje čovjeku čiji su navodni neprikladni postupci pokrenuli pokret MeToo pažljivo je praćeno, uz kulturne implikacije koje nadilaze pravni značaj, ukazuje Volstrit džurnal (The Wall Street Journal).

Optužbe protiv Vajnstina za neprikladno seksualno ponašanje i seksualne napade ohrabrile su mnoge žene koje su decenijama ćutale da iznesu optužbe protiv drugih muškaraca, piše list, navodeći da je Vajnstinova ključna uloga u stvaranju pokreta MeToo dovela do šireg kulturnog interesa za suđenje.

Vajnstin, koji se žali da se prema njemu nepravično postupa, tvrdi da su zaboravljena njegova dostignuća, između ostalog da je napravio više filmova koje su režirale žene i koji se tiču žena od bilo kog drugog.

Ipak, dok prema nekim ocjenama, pristalice pokreta MeToo vide slučaj protiv Vajnstina kao pravnu potvrdu, pojedini advokati, kako navodi Volstrit džurnal, strahuju da bi oslobađajuća presuda mogla obeshrabriti žene koje iznose optužbe o seksualnim napadima da sarađuju u budućim procesima.

Seksualne zločine je, međutim, ponekad izuzetno teško dokazati, ukazuje Volstrit džurnal, dodajući da stare tvrdnje kao u Vajnstinovom slučaju obično nisu poduprte forenzičkim dokazima, pa se dokazi svode na navode i opise. Mimo kulturnih pitanja, presuda u Vajnstinovom slučaju će zavisiti od specifičnih optužbi na kojima je teret dokaza i pravnici upozoravaju da bi se, ako suđenje završi bez odgovornosti Vajnstina, lako moglo zaboraviti da se to desilo u određenom proceduralnom kontekstu.

Neizvestan ishod

Ishod procesa protiv holivudskog producenta je anticipiran kao presuda nečemu mnogo većem od postupaka jednog čovjeka, ali uprkos svoj pažnji i očekivanjima od istaknutog procesa, porotnici će slušati uskopravni slučaj s veoma nepredvidivim ishodom, ukazuje Njujork tajms.

Dok će mnoge pristalice pokreta MeToo gledati da li pravni sistem može donijeti pravdu žrtvama, advokati Vajnstina, koji je izgubio svoju kompaniju, ugled i brak, argumentuju da je njegov slučaj dokaz da je MeToo otišao predaleko, piše njujorški list.

Većina optužbi protiv Vajnstina je zastarjela da bi bila procesuirana, ili je izvan jurisdikcije njujorškog suda ili se tiče problematičnog ponašanja koje ne spada u krivične prekršaje, ukazuje Njuork tajms. Druge žene koje su iznijele optužbe nisu htjele da učestvuju u procesu, uvjerene da bi lični gubitak bio prevelik.

Očekuje se da suđenje traje više od dva mjeseca i sve dok ne budu iznijeti uvodni argumenti biće teško procijeniti snagu optužbe i odbrane, ističe Njujork tajms. Njujorški advokat i bivši tužilac Mark Bederou (Bederow) kaže da ne može da se sjeti nijednog slučaja gde je optuženi došao na sud s tolikim teretom percepcije krivice, ali je i upozorio da "dokazi u sudnici često nisu dokazi koji se pojavljuju u javnom prostoru".

Američka astronautkinja postavila rekord u najdužem boravku žene u svemiru

U.S. astronaut Christina Hammock Koch, member of the main crew of the expedition to the International Space Station, gestures to her relatives from a bus prior the launch of Soyuz MS-12 space ship, Baikonur cosmodrome, Kazakhstan, March 14, 2019.

Američka astronautkinja Christina Koch je u subotu premašila je rekord po najdužem pojedinačnom boravku u svemiru koji je napravila jedna žena, rušeći stari rekord od 288 dana.

Christina Koch, 40-godišnja inženjerka elektrotehnike iz Livingstona, savezna država Montana, stigla je na Internacionalnu svemirsku stanicu (ISS) 14. marta 2019. i u subotu je navršeno 289 dana njenog kontinuiranog boravka na ISS-u. Time je premašila rekord koji je postavila bivša zapovjednica svemirske stanice Peggy Whitson u periodu 2016. - 2017.

Očekuje se da će Koch provesti ukupno 328 dana, ili gotovo 11 mjeseci, na Internacionalnoj svemirskoj stanici prije nego što se vrati na Zemlju. Misije obično traju šest mjeseci, ali NASA je u aprilu najavila da produžuje misiju do februara.

Američki rekord za najduži svemirski let iznosi 340 dana, a postavio ga je Scott Kelly u periodu 2015.-2016. Svjetski rekord iznosi 15 mjeseci, a postavio ga je 1990. godine ruski kosmonaut na nekadašnjoj svemirskoj stanici Mir.

Produžena misija Christine Koch će pomoći NASA-i da sazna o više o efektima dugih boravaka u svemiru letova, a to su podaci za koje su NASA-ini dužnosnici rekli kako su potrebni za podršku budućim misijama svemirskih istraživanja Mjeseca i Marsa.

Prije nego što je srušila rekord boravka za žene u svemiru, Koch je učestovala u još jednoj prekretnici - kao dio tima prve potpuno ženske svemirske šetnje, zajedno sa Jessicom Meir.

Ranije, Koch je izjavila kako je mnogo korisnih savjeta dobila iz autobiografije Scotta Kellyja iz 2017. čiji je naslov "Izdržljivost".

Završeno 16 dana kampanje protiv nasilja nad ženama i djevojčicama

Završeno 16 dana kampanje protiv nasilja nad ženama i djevojčicama
please wait

No media source currently available

0:00 0:02:41 0:00

Žene koje su doprinijele razvoju Banjaluke nepravedno zaboravljene

Dragana Dardić izvršna direktorica HPBL

Bh. umjetnica za koju je slavni Richard Strauss rekao da je čekao cijeli život, prva diplomirana inženjerka u Njemačkom carstvu, prve bh. doktorice i borkinje za ljudska i ženska prava krajem 19. vijeka, samo su neki od primjera žena koje su ostavile neizbrisiv trag u Banjaluci, a koje su većinom zaboravljene.

Ukoliko prošetate Banjalukom primijetićete mnoštvo spomen bista posvećenih uglednim muškarcima - od Svetislava Tise Milosavljevića, Puškina, Njegoša, pa sve do ruskog cara Nikolaja Drugog. Žene kao da nisu živjele, radile i stvarale u gradu.

Takvu sliku u narednom periodu mogla bi da promijeni Feministička tura koju realizuje Helsinški parlament Banja Luka (HPBL), a koja predstavlja aktivistički odgovor na zanemarivanje značajnih žena. Ovaj vid turističko-edukativne šetnje prati život, borbe, uspjehe i stradanja više od 30 žena, a obuhvata istraživački rad, podatke, sugestije i entuzijazam brojnih osoba.

Tura počinje pričama o banjalučkim legendama. Najpoznatija je ona o ljubavi lijepe Safikade i vojnika (turskog/austrougarskog), koji gine na ratištu, nakon čega se Safikada, koja se zaklela na vječnu ljubav, ubija. Manje su poznata imena Bilbije Petronije Petre koja je učestvovala u podizanju ustanka na turske dahije u Hercegovini, te hajdučice Mare koja se odmetnula u hajduke, a koja se spominje u pjesmama Vuka Karadžića i Ivana Franje Jukića. Prva žena koja se povezuje sa istorijom grada na Vrbasu je Šemska – Kaduna, rođena sestra Mehmed-paše Sokolovića, koja je bila zadužbinarka jednog od četiri mosta koje je Banjaluka imala u 16. vijeku.

Banjalučka Koko Šanel

Malo je onih koji znaju da je Banjaluka prije Drugog svjetskog rata imala svoju Koko Šanel – Ravijojlu Jovetić Ravku, koja je držala prestižni krojački salon u Gospodskoj ulici. Nakon što je banici Nadeždi Lazarević sašila haljinu za bal, koja je, prema svjedočenjima, prisutne „ostavila bez daha“, počinje njena uspješna karijera. Imućnije Banjalučanke počele su da posjećuju Ravkin salon, a za njene kreacije pročulo se i van granica grada na Vrbasu. Istoričarka Dragojla Tošić opisala je Ravku kao „umjetnicu koja je Banjaluci udahnula smisao za modu i estetiku zbog čega je prozvana banjalučkom Koko Šanel“. Ravka je u svom salonu zapošljavala pet krojačica i jednog šegrta i bila je vrlo rijedak primjer mlade žene koja samostalno vodi sopstveni posao. Početkom Drugog svjetskog rata napušta Banjaluku i otvara salon u Beogradu, koji su posjećivale brojne domaće i svjetske ugledne dame.

Malo je poznata i činjenica da iza idejnog rješenja izgleda Banskog dvora stoje dvije žene Jovanka Bončić Katerinić i Anđelija Pavlović, te jedan muškarac Jovan Ranković. Inače, Jovanka je bila prva žena koja je stekla diplomu arhitekte na Visokoj tehničkoj školi u Darmštatu u Njemačkoj. Tom izuzetnom događaju, predaji diplome inženjera prvoj ženi, berlinske „Ilustrovane novine“ posvetile su naslovnu stranu, a nagrada koju dodjeljuje Univerzitet u Darmštatu, kao i jedna ulica u studentskom kampusu ovog grada nose ime ove izuzetne žene. Nijemci nisu zaboravili prvu školovanu arhitekticu, dok u Banjaluci niko ne zna da je ona uopšte postojala, iako je osmislila jedan od najreprezentativnijih objekata u gradu.

Feministička tura vodi nas i do Palate Republike ispred koje se nalaze dva kipa koja predstavljaju Krajišnike u narodnjoj nošnji. Figura žene sa srpom simbolizuje domaćinsto, a muškarca s kantarom u ruci trgovinu, te je ovo jedan od rijetkih prikaza oba pola ravnopravno.

Mimo ove figure, one rijetke ženske biste u gradu pripadaju narodnim heroinama Vahidi Maglajlić i Radi Vranješević, a nalaze se na Trgu palih boraca.

Spomen bista Vahide Maglajlić
Spomen bista Vahide Maglajlić

Uprkos patrijarhalnim stavovima Vahida Maglajlić je nakon završene Ženske stručne školu nastavila da ide na javna predavanja u Radnički dom i da od braće, koji su bili aktivni u društveno-političkom životu, uzima i čita knjige iz različitih oblasti. Kruti običaji nisu je spriječili da postane članica Ženskog pokreta, a kao i ostali iz njene porodice borila se protiv tadašnje ustaške vlasti, te je bila uhapšena i zatvorena u „Crnoj kući“. Uspjela je da pobjegne i priključi se partizanima, a pošto je bila izrazito politički aktivna brzo je postala članica Centralnog odbora Antifašističkog fronta žena. Poginula je 1943. godine. Prije prethodnog rata Medicinska škola u Banjaluci nosila je njeno ime, a danas je samo ova bista podsjećanje na heroinu koja je stradala u Drugom svjetskom ratu.

Rada Vranješević imala je samo 26 godina kada je poginula u Drvaru 1944. godine. Bila je jedna od prvih osnivačica “Glasa” današnjeg “Glasa Srpske”, čije je prvo izdanje objavljeno 1943. godine. Njeno ime danas nosi Dom za nezbrinutu djecu i jedna ulica u naselju Borik.

„Oni koji su je poznavali opisivali su je kao vrlo energičnu borkinju koja je žustro i sa puno žara propagirala ideje antifašističke borbe. Jedno vrijeme krila se u kući Vahide Maglajlić, jer su je vlasti zbog tog djelovanja proganjale“, kaže Dragana Dardić, izvršna direktorica HPBL.

Spomen bista Rade Vranješević
Spomen bista Rade Vranješević

Opismenjavanje žena u Banjaluci

Na mjestu nekadašnjeg kina Kozara davne 1898. godine nalazila se Viša djevojačka škola od koje je danas ostao samo jedan zid. Dvije najznačajnije upravnice ove škole bile su Jagoda Truhelka i Jelica Belović Bernadžikovska.

Jagoda je bila borkinja za ženska prava i smatra se začetnicom feminizima kako u BiH, tako i u Hrvatskoj. U svojim djelima u prvi plan stavlja samouvjerenu, obrazovanu i samostalnu ženu koja se ne povinuje društvenim stereotipima. Njeno ime danas nose jedan vrt i škola u Osijeku, kao i jedna ulica u Zagrebu.

“Rad ove žene u Banjaluci je zaboravljen. Ta škola je značajna za opismenjavanje i obrazovanje žena krajem 19. i početkom 20. vijeka i naša inicijativa će ići u tom pravcu da se bar postavi spomen ploča kao podsjećanje na taj period”, ističe Dragana Dardić.

Prema njenim riječima i Jelica je bila jedna od borkinja za ženska ljudska prava i mnogo je pisala o položaju žena tog vremena.

“1899. godine objavljuje članke ‘Žena u budućnosti’ i ‘Moderne žene’ u kojima se bavi pitanjima ženske samostalnosti, obrazovanja i usklađivanja porodičnog i poslovnog života zaposlenih žena tog vremena. To je tema o kojoj i danas pričamo”, objašnjava Dragana Dardić.

Ispred Narodnog pozorišta RS pričom je oživljeno i sjećanje na umjetnice koje su obilježile jednu epohu na banjalučkim pozorišnim daskama. Na njima je nastupala i Bahrija Nuri Hadžić bh. operska pjevačica čiji dometi na internacionalnoj sceni spadaju među najveće. Ostala je upamćena po ulozi Salome za koju je Richard Strauss rekao da je ona Saloma koju čeka 35 godina. Bahrija je vježbala 10 sati dnevno, a danas ne postoji nijedan tonski zapis njenog glasa.

Banjaluka poznata i po prvim doktoricama u BiH

Zgrada u kojoj se nalazi Higijenski zavod sagrađena je 1933. godine i bila je pravi reprezent modernističke arhitekture na prostoru Vrbaske banovine. Prvonagrađeno konkursno rješenje za ovu zgradu potpisivala je žena, arhitektica Zoja Petrovna Dumenglić. Zavod treba pamtiti i po nekoliko briljantnih žena koje su svoj život posvetile liječenju i to u vremenu kada se o obrazovanim doktoricama gotovo nije ni govorilo.

Prva žena doktor u Banjaluci bila je Gizela Januševski, Čehinja koja je diplomirala na Univerzitetu u Cirihu. U Banjaluku je došla 1899. godine i vrlo brzo stekla reputaciju vrsne doktorice. Prva žena u BiH sa diplomom medicinskog fakulteta, i to onog u Pragu bila je Staka Čubrilović Bokonjić, rođena 1884. godine u selu Ledenice nadomak Banjaluke.

Žene - zaboravljeni dio istorije

Kipovi ispred Palate Republike
Kipovi ispred Palate Republike

Banjalučani koji su imali priliku da učestvuju u prvim Feminističkim turama za većinu ovih žena nikad nisu čuli.

Književnica Tanja Stupar-Trifunović ističe za Glas Amerike da je veoma važno da oživimo onaj dio istorije koji smo iz nekog razloga potisnuli.

“Tura je veoma interesantna, edukativna i emotivno potresna, jer osvijestite činjenicu da sjećanje na veliki broj žena, koje su u ovom gradu nešto radile, stvarale i doprinijele, gotovo da ne postoji. Jednostavno je izbrisano, one nisu upamćene, niti su obilježena mjesta gdje su živjele ili radile”, objašnjava Stupar – Trifunović.

Cilj je da se ova tura nastavi razvijati i dograđivati novim pričama o znamenitim ženama iz prošlosti Banjaluke. Na taj način će se bar na trenutak otrgnuti od zaborava sve one koje su prkosile pravilima, pomjerale granice i popločavale put narednim generacijama žena i muškaraca.

Učitajte još

XS
SM
MD
LG