Teorije zavjere često se oslanjaju "crno-bijelo" gledanje na stvari i to može da natjera ljude da urade stvari na koje možda nikada nisu pomišljali ranije, kaže Piter Dito, profesor psihologije na Univerzitetu Kalifornije u Irvajnu.
“Moralisanje mobiliše ljude na akciju. Da sam ja vjerovao da su američki izbori ukradeni pravom pobjedniku, i ja bih vjerovatno upao u Kongres. To bi imalo smisla da su izbori zaista pokradeni. Problem je što se to nije dogodilo", ističe Dito.
ARHIVA - Pristalice bivšeg predsednika Donalda Trampa tokom upada u kompleks Kapitola
Ljudi koji su najviše skloni da vejruju u teorije zavjere manje su radoznali i često ispoljavaju narcisoidne tendencije - sujetni su, željni pažnje i divljenja, imaju problematične odnose sa drugima, nedostatak empatije i narušeno samopouzdanje, pokazuje istraživanje Univerziteta Emori.
Nika Kabiri, ekspert za proces donošenja odluka na Univerzitetu države Vašington u Sijetlu, kaže da su teorije zavjere potencijalno privačne za sve ljude, ali za neke više od drugih.
"Privlače nas zato što svi mrzimo nesigurnost. Niko od nas ne voli to što ne zna zašto se stvari događaju. Osjećamo se kako da nemamo nikakvu kontrolu u svijetu. Želimo zaključke. Za ljudski mozak je prirodno da traži ta objašnjenja", kaže Kabiri.
Teorija zavjere je način razmišljanja kojim se važan događaj ili određeni splet okolnosti objašnjava postojanjem tajnog plana iza kojeg obično stoje moćni ljudi. Takođe se vjeruje u to da postoji velika tajna koja se krije od javnosti.
Kada poznata osoba, bilo da je riječ o filmskom režiseru ili predsjedniku, iznosi teoriju zavjere, to dovodi do njenog brzog širenja.
"Ljudi u to vjeruju zato što su već nezadovoljni. Nisu sretni. Žele objašnjenje za nešto što im već ne odgovara i određena priča im daje odgovore", objašnjava Kabiri.
Neizvjesna vremena, kao što je pandemija, mogu da podstaknu širenje teorija zavere.
“Ljudi, naročito oni koji su skloni da vjeruju teorijama zavjere, podložni su takvom načinu razmišljanja kada se osjećaju da su u opasnosti ili su zabrinuti, kao što je to sada slučaj sa velikim brojem građana. Kada svijet izgleda zbunjujući i neshvatljiv, kao što je to sada slučaj. Kada su ljudi usamljeni i pokušavaju da se povežu sa drugima", ističe Dito.
Ljudi se često oslanjaju na teorije zavjere, zato što ne mogu da prihvate jednostavno objašnjenje za velike događaje, smatra Dito.
Prema velikoj teoriji zavjere o terorističkim napadima 11. septembra, kule bliznakinje u New Yorku su planirano urušene, a ne zato što su u njih udarili avioni.
ARHIVA - Spomenik na mestu srušenog Svetskog trgovinskog centra u Njujorku
Prema nedokazanim spekulacijama o pandemiji COVID19, virus je "procurio" iz kineske laboratorije i moguće je riječ o biološkom oružju.
Mnogim Amerikancima je teško da povjeruju da je predsjednika Džon F. Kenedija, ubio prosječan čovjek, zbog čega vjeruju u nedokazanu teoriju da je postojala veća zavjera za ubistvo.
Istraživači na Univerzitetu Emori utvrdili su da su ljudi, koji su najviše skloni da vjeruju u teorije zavjere, često manje savjesni, sa osjećajem uzvišenosti i da im im nešto s pravom pripada, ali su i depresivni i anksiozni.
"Ako ste u tijesno povezanoj zajednici, ili na društvenim mrežama ili u stvarnom životu, sa ljudima koji isto razmišljaju, onda je to vjerovanje još intenzivnije nego kada ste usamljeni u svom stavu", kaže Kabiri.
Dito kaže da je milion godina evolucije natjeralo ljude da se podijele u grupe sa onima koji slično misle.
"Veoma smo plemenski orjentisani. Povezani sa ljudima koji su nam slični. Veoma je neuobičajeno da imate mjesto gdje bi trebalo da se sprijateljite, povežete i sarađujete sa ljudima koji vam nisu slični i koji nemaju iste vrijednosti. Možda su drugačije vjere. Američki eskperiment je u suštini pokušaj da se radi protiv tih evolutivnih snaga i da se ljudi usmjere na saradnju na pozitivan način. Mnogo je lakše razbiti grupe", zaključuje Dito.