Pokušaje prelaska preko granice ka nekoj od zemalja EU, migranti i izbjeglice koji se nalaze u zemljama duž "balkanske rute" nazivaju - "igra".
"Oni to zovu 'igra' jer je lakše igrati igru nego misliti da onim što upravo radite riskirate svoj život, zdravlje, sve", kaže za Radio Slobodna Evropa, Natalia Zaba, novinarka i režiserka dokumentarnog filma "The Game" (Igra) sa kojim su nedavno Zaba i njen kolega Michal Vít sa Metropolitan univerziteta u Pragu, krenuli na evropsku promociju.
"Kada se pripremaju da pređu granicu kažu 'ovo je moja odjeća za igru'. Postoji cijela posebna priprema te odjeće koja postaje odjeća za 'igru'. Nažalost, ne znam paštu, ne pričam arapski, ali je jasno da se ova cijela borba zove 'igra' kako bi olakšali taj proces, dosta je sarkazma u tom naslovu i mi smo željeli da tako zvuči", navodi Zaba.
Nedavni izvještaj Amnesty Internationala "Gurnuti do ruba: Nasilje i zlostavljanje izbjeglica i migranata duž Balkanske rute" navodi kako je prvih deset mjeseci 2018. godine, najmanje 12 ljudi se utopilo u nekoj od zemalja Zapadnog Balkana, većinom pokušavajući preći granicu iz Hrvatske ka Sloveniji. Na desetine ljudi umrlo je na druge načine pokušavajući preći neku od granica.
Zaba i Vit su planove za film napravili prije tri godine, ali su sa snimanjem krenuli tek na ljeto 2017. a završili u januaru 2018. godine. Priča dokumentarca "The Game" pokušava da približi probleme nevidljivih smrtnih slučajeva koji se dešavaju na "balkanskoj ruti" i na, kako navode autori "zaboravljenim vanjskim EU granicama u Srbiji, Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj". Jedna od priča koje se nalaze u fokusu filma jeste priča o pogibiji Madine Hosseini.
"Naša prva ideja je bila da pokažemo šta se dešava u predgrađu Evropske unije nakon što su granice zatvorene, jer niko ne priča o tome. Naše je mišljenje da su se stvarno grozne stvari dešavale i dešavaju se, što nije normalno, i nije ljudski, nije evropski, nije balkanski. Nije način na koji tretiraš ljude u ovim područjima“, pojašnjava Natalia Zaba.
Zaba i Vit su putovali oko granica i upoznavali razne ljude: krijumčare, ljude koji žele preći granicu, lokalno stanovništvo koje želi pomoći ali i one koji ne žele. Priča o Madini, kako oni navode, samo se desila.
„Dvije sedmice nakon što se ova tragična situacija dogodila mi smo otišli da se sretnemo sa njenom porodicom. To nije bilo lako, situacija je bila veoma krhka, srpske vlasti nisu bile kooperativne i gotovo bukvalno smo se sa porodicom sreli u tajnosti.“
Natalia Zaba i Michal Vít
Natalia pojašnjava da je porodica Madine Hosseini došla u Srbiju malo prije no što su se granice zatvorile i da su kao i brojni drugi ostali zaglavljeni, ali da to nije promijenilo njihovo mišljenje da nastave potragu ka putu za neku od zemalja Evropske unije. Njihov pokušaj prelaska nastupa u momentu kada je dogovor između EU i Turskom potpisan.
"Što je značilo da ne mogu preći tako lako jer su granice zatvorene. Ali to ih nije obeshrabrilo da probaju preći granicu. Nakon ne znam koliko puta pokušaja da pređu granicu, oni su krenuli ka Hrvatskoj jer im je neko rekao da se može preći. Majka sa šestero djece je krenula, vjerovatno sa krijumčarem, pješke iz Šida ka Hrvatskoj. Granična policija im je rekla da se moraju vratiti nazad u Srbiju jer niko ne može proći. Za njih nije postojala druga opcija nego da slušaju naredbu i da se vrate nazad", pojašnjava Natalia.
Porodica je krenula nazad po mraku i kiši prateći tračnice, nastavlja Natalia. "Odjednom je došao voz, Madina nije uspjela pobjeći, voz ju je udario i umrla je najvjerovatnije na putu ka bolnici u Hrvatskoj."
Natalia kaže da im je ovaj slučaj pokazao koliko malo prava migranti imaju.
“Svaka nedosljednost u kršenju osnovnih ljudskih prava, kažu nam da je sve u skladu sa zakonom. Razgovarali smo sa hrvatskom policijom, mađarskom, policija iz Srbije nije odgovorila, ali svi su sretni i zadovoljni sa nivoom saradnje, ali je situacija stvarno loša. Mislim da je ovo veoma opasna situacija i mi smo u momentu koji može da ide na jednu ili drugu stranu i stvarno je loše", pojašnjava Natalia.
Ponašanje Unije
Film je djelomično sponzoriran od strane EPP grupe (Evopska narodnjačke stranka), najstarije političke grupacije Evropskog parlamenta, što im je, kako pojašnjava Natalia, dalo nadu i optimizam da postoje ljudi koji se nalaze na pozicijama moći u EU koji se, kako ona ističe barem ne pretvaraju da ne znaju šta se dešava.
"Način na koji se EU ponaša, zapitam se. Ja sam iz Poljske, znam jednu drugu Evropsku uniju kao organizaciju i za mene to je organizacija koja je donijela nadu, koja i dalje ima nekih svojih nedostataka. Deset godina koje sam provela na Balkanu mi je pokazalo da ima i drugo lice, koje uopšte nije pozitivno. Način na koji se EU odnosi prema migrantima pokazuje liderima balkanskih zemalja da mogu raditi šta god hoće", smatra Zaba.
Njen kolega Michal Vít kaže kako je zemljama članicama najlakše reći kako one sprovode šengenske propise, ali da u stvarnosti granična policija implementira kontrolu na granicama a državne vlasti nadgledaju tu implementaciju.
"Tako da Unija ili sud nemaju pravo da nadgledaju kako se Šengen implementira na granicama. Time postoji sudar između EU institucija i zemalja članica, što ustvari čini sve sretnim jer svi mogu da rade šta žele i niko nije odgovoran. To je kontekst političke situacije koja je ovo stvorila", smatra Vit.
Zaštititi osnovna ljudska prava
Ono što autori filma ističu jeste da je, umjesto razmišljanja o komplikovanim odnosima i situacijama potrebnije da se misli o problemima osnovnih ljudskih prava.
"Svako na ovoj planeti, naročito u Evropi, ima pravo da živi, ima pravo na slobodno kretanje, imamo sve prave znakove, svaka evropska zemlja je potpisala deklaraciju [Univerzalnu deklaraciju o ljudskim pravima] i to je još na snazi. Ovo je problem zakona i mi moramo da se vratimo nazad i da stvarno krenemo da štitimo osnovna ljudska prava", smatra Zaba.
Dvije godine nakon što su krenuli da rade film, za koji je Zaba smatrala da neće biti aktuelan jer će se situacija na granici riješiti, problemi sa kojim se migranti i izbjeglice suočavaju su i dalje prisutni. Zaba kaže da su svjesni da se radi o komplikovanoj situaciji koja neće biti riješena tako lako "kroz dvije konferencije", no da treba krenuti od pretvaranja da "ne vidimo da se osnovna ljudska prava i zakoni zaboravljaju".
"Postoje samo dvije velike priče našeg vremena: klimatske promjene, šta će se desiti sa ovom planetom i migrantska kriza. Unutar njih imate ogromna pitanja na koja moramo odgovoriti kako bismo preživjeli. I to je to. Mislim da dosta ljudi to razumije, samo treba da se ujedine i da pronađu načine da riješe velike probleme našeg vremena", zaključuje Zaba.