Bivšem direktoru Uprave za indirektno oporezivanje devet godina zatvora zbog pranja novca i primanja mita

Kemal Čaušević

Sud Bosne i Hercegovine donio je prvostepenu presudu kojom je bivši direktor Uprave za indirektno oporezivanje (UIO) Kemal Čaušević osuđen na jedinstvenu kaznu od devet godina zatvora za primanje dara i drugih oblika koristi, te pranje novca, a Anes Sadiković na dvije godine zatvora za davanje dara pri uvozu tekstila.

Prvostepenom presudom Čaušević je oslobođen optužbe za zloupotrebu službenog položaja.

Za krivično djelo primanje dara osuđen je na četiri godine, a za pranje novca na šest, te mu je izrečena jedinstvena kazna od devet godina zatvora. Od njega se oduzima imovinska korist pribavljena izvršenjem krivičnog djela, i to novac u iznosu od 575.000 konvertibilnih maraka (KM), četiri stana i isto toliko poslovnih prostora te zemljište.

Čaušević je proglašen krivim što je 2007. stupio u kontakt sa uvoznicima tekstila Sedinetom Karićem i Sadikovićem te im obećao povlašteni status prilikom uvoza u vidu smanjenja iznosa za carinjenje, bez detaljnih pregleda i priznavanja faktura s netačnim podacima, tražeći da mu kao protuuslugu daju iznos od 1.000 KM po uvezenom kamionu, što su njih dvojica pristali i davali mu novac u Sarajevu i Banjoj Luci.

U presudi je navedeno da je Čaušević od 2007. do februara 2011. primio iznos ne manji od 1,7 miliona KM, od čega je Sadiković dao 1.297.000 KM, a Karić oko 425.000 KM.

Karić je bio optužen u ovom predmetu, ali je na samom početku osuđen na godinu zatvora za davanje dara i drugih oblika koristi po sporazumu o priznanju krivnje sklopljenom s Tužilaštvom BiH.

Čaušević je, kako stoji u presudi, novac za koji je znao da je pribavljen izvršenjem krivičnog djela iskoristio za kupovinu nekretnina, odnosno stanova, poslovnih prostora i njiva, u iznosu većem od milion KM, koji se od njega oduzimaju kao protivpravno pribavljena imovinska korist, te novčani iznos od 575.000 KM.

Predsjedavajuća Sudskog vijeća Biljana Ćuković je u obrazloženju presude navela da je Tužilaštvo optužnicom na teret stavilo “pasivno podmićivanje”, te da iz iskaza svjedoka Sedineta Karića proizlazi da je Čaušević zahtijevao dar.

“Iz Karićevog iskaza proizilazi da je za to saznao Sadiković, te su njih dvojica otišli zajedno u Banju Luku, gdje je Sadiković pristao da će poslovati na isti način kao Karić, odnosno da se na fakturama neće prikazivati stvarne cijene i da se kamioni s robom neće detaljno pregledati”, kazala je sutkinja Ćuković, navodeći da ovo proizlazi iz iskaza drugih svjedoka i materijalnih dokaza.

Prema njenim riječima, Sud nije prihvatio tezu Sadikovićeve Odbrane koja je osporavala iskaz Karića i navodila da je imao motiv za zaključenje sporazuma i davanje iskaza, dok je Čaušević u svojoj završnoj riječi na 3.000 stranica navodio kako su svjedoci Tužilaštva imali namjeru da se osvete optuženom.

Sud je na osnovu iskaza vještaka i ostalih dokaza utvrdio da je Čaušević novac pribavljen krivičnim djelom stavio u legalne tokove na način da je isti upotrijebio za kupovinu nekretnina, te da dokazi koje je izvela Odbrana nisu pokazali suprotno.

Obojica optuženih su, prema ocjeni Vijeća, postupali s direktnim umišljajem, a sutkinja Ćuković je podsjetila da je za primanje dara zaprijećena kazna u rasponu od jedne do deset godina, za davanje dara od šest mjeseci do pet godina, dok je za pranje novca zaprijećena kazna od najmanje tri godine zatvora.

“Koruptivna krivična djela utiču na kriminalitet sa višim stepenom opasnosti po društvo”, kazala je predsjedavajuća Sudskog vijeća.

Kod Sadikovića je Sud od olakšavajućih okolnosti cijenio korektno ponašanje i porodične prilike, od otežavajućih količinu djela, dok su od olakšavajućih okolnosti kod Čauševića cijenjene porodične prilike.

“Kod Čauševića su među otežavajućim okolnostima i ponašanje u sudnici, nepristojni kontakti u podnescima koje je stalno dostavljao Sudu”, rekla je sutkinja Ćuković.

Čaušević je oslobođen optužbe za zloupotrebu položaja, odnosno da je nakon tendera za vršenje usluga štampanja poreskih markica na vrijednosnom papiru prekoračio svoja ovlaštenja i pravnom licu “Glas srpski – Grafika a.d. Banja Luka” pribavio protivpravnu imovinsku korist od 200.000 KM.

“Iz dokaza ne proizilazi da je optuženi potpisao dokument o vansudskom poravnanju, već je to uradilo drugo lice”, navela je sutkinja.

Ćuković je podsjetila da je suđenje u ovom predmetu počelo 6. jula 2017., a dokazni postupak je okončan 25. februara 2020. godine, te da zbog pandemije, bolesti optuženih i odsustva stranaka suđenje nije moglo biti završeno ranije i nisu se ročišta mogla održavati svake sedmice.

Sam Čaušević je, kako je rekla, tokom suđenja promijenio tri branioca, te je uputio osam zahtjeva za izuzeće predsjednika, članova Vijeća i postupajućeg tužioca.

Čauševiću će u kaznu biti uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 18. juna do 12. septembra 2014., a Sadikoviću od 19. juna do 15. jula 2014., dok su obojica obavezni nadoknaditi troškove sudskog postupka, čiju će visinu Sud odrediti naknadno.

Na ovu presudu postoji mogućnost žalbe.