Nakon izborne pobjede predsjednika Busha Europljani preispituju aktualnu situaciju u transatlantskim odnosima. Neki vjeruju da je drugi mandat predsjednika Busha prilika za ponovno jačanje tih odnosa, a drugi pak pozivaju Europsku uniju da postane neovisniji čimbenik na svjetskoj sceni.
Mnogi Europljani smatraju drugi mandat predsjednika Busha ne samo dokazom da su Amerikanci prihvatili njegovu unilateralističku strategiju nacionalne sigurnosti, već i da su odbacili određene ideale za koje su Europljani vjerovali da su važni objema stranama. U britanskom Guardianu, kolumnist Jonathan Steel piše: "Amerikanci s Europljanima ne dijele iste vrijednosti, već iste institucije. To je važna razlika. Kao i mi, i Amerikanci imaju podjelu vlasti na izvršnu i zakonodavnu, te imaju neovisno sudstvo i vladavinu zakona. No, društvene i moralne vrijednosti Amerikanaca vrlo su različite od europskih."
Europljani su protiv smrtne kazne i privatnog vlasništva nad osobnim naoružanjem, i znatno su manje religiozni od Amerikanaca. Neki Europljani su čak spremni istupiti iz NATO saveza, jer smatraju da ta organizacija spriječava Europu da izgradi vlastite strukture sigurnosti. Europljani, kao američki saveznici u NATO-savezu, kažu kritičari, ponekad moraju pristati na američku politiku s kojom se ne slažu.
Charles Kupchan, direktor Europskog programa pri Vijeću za međunarodne odnose i profesor međunarodnog prava na sveučilištu Georgetown u Washingtonu, kaže da se politička klima u Europi u zadnje vrijeme znatno promijenila, te da se Europljani više ne žele oslanjati samo na NATO savez, kada se radi o zaštiti. "S ove strane Atlantika, snage odlučnog nacionalnizma pobijedile su tradicionalni liberalni internacionalizam. To je donekle pojačalo i europsku okrenutost Europi na račun – da ga tako nazovem – euro-transatlantizma. To pak znači da će Britaniji, Italiji i Poljskoj biti sve teže biti na strani Sjedinjenih Država. Mislim da kritike na račun NATO saveza zapravo odražavaju sve jaču želju nekih za jačom i neovisnijom Europskom unijom."
Iako je u proteklih pedeset godina bila glavna ujedinjujuća snaga u Europi, Amerika je danas jedno od glavnih pitanja koje se nameće Europskoj uniji. Neki vjeruju da NATO savez danas ima samo jednu svrhu – dati Amerikancima 'nepravedan utjecaj' na europsku vanjsku politiku.
Međutim, Helle Dale iz Zaklade Heritage ističe da je Europa kontinent sastavljen od prilično različitih zemalja s dugom povijesti, koja uključuje i kontradiktorne odnose sa Sjedinjenim Državama: "Mnoge od tih zemalja žele jaču transatlantsku suradnju. Tako razmišljaju, na primjer, Britanija, skandinavske zemlje, Nizozemska, Italija, Poljska i niz drugih zemalja bivšeg istočnog bloka. Ima mnogo zemalja koje odnose sa Sjedinjenim Državama smatraju najvažnijim dijelom svoje vanjske politike. No, ima i drugih, kao što su Francuska, Njemačka, Belgija i sada Španjolska, koje su zahladile odnose sa Sjedinjenim Državama. Mislim da su europske zemlje podijeljene među sobom i da ih Sjedinjene Države ne trebaju posebno, dodatno dijeliti."
Sjedinjene Države predane su očuvanju NATO saveza – dodaje Helle Dale. "NATO je vrlo važan za proširenje i čuvanje slobode na europskom kontinentu, kao i za ujedinjavanje Istočne i Zapadne Europe, kojima NATO garantira sigurnost kako to Europska unija nikada ne bi mogla. NATO također Americi osigurava saveznike za misije diljem svijeta. Europa i dalje ostaje najbolji saveznik Washingtona, najbolji izvor saveznika. Mislim da američka administracija vjeruje da će tako biti i dalje."
Ipak, Halle Dale ističe da bi u transatlantskom partnerstvu moglo uskoro doći do novog kritičnog spora – ovaj puta oko Irana. Iako su Washington i Bruxelles koordinirali diplomatske napore kako bi uvjerili Tehearn da odustane od svojeg nuklearnog programa, Sjedinjene Države zadržale su pravo na moguće korištenje vojne sile, ukoliko se iranska vlada ogluši na međunarodne zahtjeve.
Europa bi se vjerojatno protivila takvom rješenju. Profesor Kupchan kaže da bi novi spor mogao dovesti u opasnost i same temelje trans-atlantskih odnosa: "Mislim da bi to ojačalo političke snage u Europi koje traže veću neovisnost. Ukoliko se to dogodi, ukoliko se Europska unija počne definirati kao protuteža Sjedinjenim Država, moglo bi doći u pitanje možda najveće dostignuće 20. stoljeća, a to je atlantska zona mira. Mislim da se bližimo točki u kojoj u toj zoni više neće postojati ravnoteža snaga."
Analitičari kažu da je i Europi i Sjedinjenim Državama u interesu da postignu neki oblik slaganja, s NATO-om ili bez njega, o nizu pitanja koja se pred njima nameću.