Sjedinjene Države su jedina demokratska zemlja u svijetu bez jake treće stranke, pogotovo stranke socijalističke ili radničke orijentacije?
Mnogi analitičari slažu se da su Sjedinjene Države tipična razvijena industrijska država, osim što nemaju snažnu socijalističku stranku na nacionalnoj razini. Politički stručnjak Gary Marks sa Sveučilišta North Caroline ističe da Amerikanci od osamostaljenja imaju – kako se često kaže – svoj kredo – ideale jednakosti, društvene mobilnosti, te oslanjanja na vlastite snage i državni aparat ograničenih ovlasti.
"Iako se često žalimo na preveliki državni aparat i pokušavamo ga smanjiti, on je zapravo najmanji u zapadnom svijetu. U Sjedinjenim Državama se razvila kultura koja naglašava individualizam i protivljenje državnim strukturama. Uloga države u zemlji poput naše mnogo je manja nego, na primjer, u europskim državama," kaže Marks.
Sa svakim novim valom useljenika, ljudi sa svih krajeva svijeta usvajaju američke etičke vrijednosti, koje, kažu mnogi stručnjaci, nisu bliske socijalizmu. Pred prvi svjetski rat, zahvaljujući lošim uvjetima života u američkim gradovima, socijalistički pokret se ipak pojavio. No, kako kažu stručnjaci, socijalisti su, kao manja treća stranka, mogli radnicima ponuditi malo – tek nadu u bolje sutra. Za razliku od socijalista, koji su bili podozrivi prema glavnim strankama, radnički sindikati uglavnom su surađivali s demokratima i republikancima, nastojeći poboljšati standarde života radnika. Prema Benjaminu Ginsbergu, direktoru Centra za studije američke vlade pri sveučilištu Johns Hopkins, radnike su više zanimala ekonomska, nego politička pitanja.
"U Sjedinjenim Državama, kada su radnici postali važna sila, muškarci – bijelci već su odavno imali pravo glasa. Više nije bilo potrebe za borbom za politička prava. Sindikati su uglavnom surađivali sa strankama koje su već postojale – demokratskom i republikanskom," objašnjava profesor Ginsberg.
Ekonomski potresi tijekom tridesetih godina dali su mnogim socijalistima nadu da će uskoro i Sjedinjene Države dobiti svoju radničku stranku. No, kako kaže profesor Ginsberg, za to je već bilo prekasno.
"U doba velike ekonomske recesije, bilo je više mogućnosti za osnivanje radničke stranke. No, s dolaskom Franklina Roosevelta i "New Deala", radnici su postali vrlo utjecajni u demokratskoj stranci, pa radnički čelnici više nisu imali potrebu osnivati svoju stranku," kaže profesor Ginsberg.
Radnički sindikati aktivno promiču sudjelovanje glasača u političkom procesu u okviru američkog dvostranačkog sustava. Od velike ekonomske recesije, radničke organizacije uglavnom podržavaju demokrate, koji obuhvaćaju velik broj ljudi ljevičarskih uvjerenja. Kako ističe politički stručnjak Gary Marks, u američkom sustavu na izborima nije cilj dobiti većinu glasova na nacionalnoj razini, već jednostavno dobiti više glasova od protivnika, što potiče stvaranje koalicija – i to prije izbora. Zato glavne stranke u normalnim okolnostima zaobilaze naglašavanje ideologije i pokušavaju privući najširi mogući spektar glasača, a manje stranke pokušavaju svoje ciljeve promicati kroz velike stranke. Od američkog građanskog rata, demokrati i republikanci na nacionalnim izborima osvajaju oko 95 posto glasova, što znači da za eventualnu socijalističku stranku – u političkom spektru jednostavno nema mnogo mjesta.