Članak 203. Kaznenog zakona Republike Hrvatske kojim se po općoj ocjeni novinarske struke, dijela pravnika, te Organizacije za europsku sigurnost i suradnju, olakšava kazneni progon novinara u Hrvatskog zbog kaznenog djela klevete, već mjesec dana predmet je javnih polemika. Naime, taj je članak kaznenog zakona pooštren prilikom najnovije reforme Kaznenog zakona usvojene u Saboru početkom ovog mjeseca.
Iako je predstavnik za medije OESS-a Freimut Duve pismeno upozorenje na tu zakonsku odredbu hrvatskom ministru vanjskih poslova uputio još sredinom lipnja, dakle prije izglasavanja izmjena Kaznenog zakona, nitko u hrvatskoj Vladi, pa ni Ministarstvu vanjskih poslova, do danas na to upozorenje nije reagirao.
Piculinu reakciju potaknulo je i jučerašnje upozorenje šefa misije OESS-a u Zagrebu, Petera Semenbya, izrečeno u Splitu, da sporni članak KZ-a doista ugrožava slobodu medija u Hrvatskoj. Ministar Picula u svom odgovoru OESS-u ističe da su hrvatske kazne za klevetu među najblažima u Europi, te da je izmjenom odredbe KZ-a koja se odnosi na progon novinara, Hrvatska svoje zakonodavstvo uskladila s europskim standardima.
Niz europskih zakona, piše ministar Picula u pismu OESS-u, poput njemačkog, previđa znatno oštrije kazne za klevetu od onih koje propisuje hrvatski kazneni zakon.
Međunarodne novinarske asocijacije i predstavnik za medije OESS-a, međutim, uporno ističu da tranzicijske zemlje, kad su u pitanju propisi koji reguliraju slobodu i odgovornost medija, ne mogu slijepo prepisivati zakone razvijenih europskih država. Ključni argument je taj da je sudska praksa zemalja razvijene demokracije neusporediva sa sudskom praskom tranzicijskih država, jer sudska praksa zapadnoeuropskih država gotovo i ne poznaje kazneni progon novinara. Omoguće li zakoni u tranzicijskoj zemlji represiju nad medijima, velika je mogućnost, drže u međunarodnim asocijacijama, da će se represija u sudskoj praksi često i primjenjivati i tako ograničavati slobodu medija.
Hrvatski novinari i urednici podsjećaju da su sudovi u proteklom razdoblju, a naročito u doba HDZ-ove vlasti nerijetko na zahtjev tužitelja, medijima presuđivali astronomske financijske kazne za takozvane "duševne boli" koje je objavljena informacija izazvala kod političara.
Dosuđene financijske kazne u više su navrata prijetile financijskim uništenjem medija. U strahu od recidiva takve sudske prakse, OESS upozorava da odgovornost medija za objavljene informacije svakako treba zakonski regulirati, ali ne kaznenim zakonom i propisivanjem zatvorske kazne za novinare, već nekim drugim zakonom koji bi propisivao umjerene novčane kazne.