Vojske zapadnih zemalja koje sudjeluju u akciji nad Libijom tvrde da je zona zabrane leta nad tom zemljom u potpunosti profunkcionirala. Andre de Nesnera je nekolicini američkih stručnjaka postavio dva pitanja: što treba učiniti da se ova zona i održi te što bi trebao biti sljedeći korak.
Zona zabrane leta nad Libijom ima međunarodni mandat. Ona je izglasana u Vijeću sigurnosti Ujedinjenih naroda kako bi se spriječilo libijskog čelnika Moamera Gadafija da koristi ratno zrakoplovstvo protiv vlastitih sugrađana koji su se pobunili protiv njegova režima. Rezolucija Vijeća sigurnosti ovlašćuje države članice UN-a da poduzmu "sve potrebne mjere" kako bi se zaštitili libijski civili koje napadaju snage odane Gadafiju.
U ovom trenutku – nekih desetak dana nakon uspostave zone zabrane leta – Gadafijeva protuzračna obrana je uništena a zrakoplovstvo je nemoćno, prisiljeno da ne leti. Međutim, Ward Carroll - stručnjak za radare koji je kao časnik američke ratne mornarice radio na održavanju zone zabrane leta nad Irakom i Bosnom – kaže da je ovu zonu razmjerno lako uvesti, ali ju je teško održati. Za održavanje zone su potrebni avioni raznih vrsta, a ne samo borbeni lovci. Drugo, zonu je prilično skupo održavati.
"Procjenjuje se da samo prvi, inicijalni val za uspostavljanje zone košta oko milijardu dolara. Nakon toga, tjedan dana trajanja zone – odnosno njezino održavanje - košta između 100 i 300 milijuna dolara" - kaže Ward Carroll.
Bez obzira na znatne snage i cijenu, čini se da zapadna avijacija nije spriječila napade na libijsko civilno stanovništvo – kaže umirovljeni general američkog ratnog zrakoplovstva Mike Dunn: "Ako je cilj zaštita civila, onda je njihova zaštita od napada iz zraka tek dio posla. Drugi je dio misije – zaštititi ih od napada s kopna. Na tom planu nismo do sada vidjeli mnogo. A to je mnogo teže ostvariti."
Marc Ginsberg, bivši američki veleposlanik u Maroku slaže se da zračni udari imaju ograničen učinak: "Stvarna dilema krije se u činjenici što je zona zabrane leta već uspostavljena. Ali, očito je da se prava bitka odvija na kopnu, u urbanim područjima. Zona zabrane leta ne može zaustaviti minobacačku ili tenkovsku vatru, pod kojom se nalaze uporišta pobunjenika. Prema tome, prije tri tjedna, zona zabrane leta bila je izvrsna ideja. Ali danas, očito je da ona ne može spriječiti humanitarnu krizu do koje je došlo."
Da li bi stradanja civila mogle prekinuti kopnene snage. Marc Ginsberg kaže – možda, ali nikako ne američke: "Kada bi Sjedinjene Države u Libiju poslale svoje kopnene snage bila bi to katastrofa koja bi se teško mogla popraviti. Neka to rade Francuzi, recimo njihova Legija stranaca. Oni su ionako najviše željeli ući u konflikt s Gadafijem."
Ward Carroll misli isto. Amerika ima dvije prekomorske vojne misije, Afganistan i Irak, koje odnose mnoge živote. Osim toga, kaže Ward Carroll, tu je i pitanje novca, svaka takva misija je jako skupa. No, napominje ovaj američki stručnjak, u Libiji ginu nevini ljudi - i američka je javnost instinktivno naklonjena ideji da im se nekako mora pomoći.
