U izvješću iz 2007. godine, panel Ujedinjenih naroda za klimatske promjene je objavio da je globalno zatopljavanje u tijeku, a uzrok mu je, još od 1950. godine, ljudska aktivnost. Većina znanstvenika slaže se da su klimatske promjene stvarne te da su uglavnom nastale izgaranjem fosilnih goriva iz atomobila, kamiona i elektrana. No, istraživanja pokazuju da sve manje Amerikanaca vjeruje da globalno zatopljavanje predstavlja prijetnju, odnosno da mu je uzrok ljudski faktor.
Kad je nedavno, za vrijeme svoje predsjedničke kampanje u New Hampshireu, upitan o globalnom zatopljavanju, guverner Teksasa i republikanac Rick Perry je odgovorio: "Da, naša se klima mijenja. Mijenja se otkada postoji svijet. Ali ja ne vjerujem skupini znanstvenika za koje se, u nekim slučajevima, otkrilo da manipuliraju podacima".
Rick Perry nije jedini koji sumnja u znanost. Prošlogodišnja anketa Gallupa pronašla je da je, između 2007. i 2010. godine, broj Amerikanaca koji vjerjuju da je globalno zatopljavanje ozbiljna prijetnja opao sa 64 na 55 posto. A broj onih koji tvrde da klimatske promjene uzrokuje ljudska aktivnost – na primjer industrijska proizvodnja ili ovisnost o automobilima - pao je sa 61 na 50 posto. Zašto toliko puno Amerikanaca ne vjeruje znanosti? Profesorica povijesti na Sveučilištu Kalifornije, Naomi Oreskes, obrađuje to pitanje u knjizi Merchants of Doubt, “Trgovci sumnjom”. Njezina teza izražena je u podnaslovu knjige koji otprilike glasi: “Kako je grupica znanstvenika prikrila istinu o pitanjima koja se kreću od dima cigarete do globalnog zatopljavanja.” Priča počinje prije pedeset godina u duhanskoj industriji, kad su medicinski stručnjaci objavili da katran u cigaretama izaziva rak. Naomi Oreskes kaže da su čelnici duhanske industrije počeli strahovati za svoj profit.
Zbog toga su se obratili jednoj kompaniji za odnose s javnošću, s ciljem da ‘zamagle’ problem: "Njihova je strategija bila da koriste nekoliko izjava od kojih svaka za sebe nije nužno netočna, no koje su, zajedno napisane, stvorile sliku koja JEST netočna. To je iznimno mudra strategija jer njen smisao nije tvrdnja da je duhan dobar po zdravlje, već da ne možemo zasigurno znati je li dobar ili loš".
Duhanska industrija financirala je istraživanja i uposlila renomirane znanstvenike kako bi potkrijepila postojeće sumnje. No, Naomi Oreskes kaže da specijalnost tih znanstvenika nije bilo javno zdravstvo, već - oružje i raketna znanost. Ali, to je, kaže ona, upravo bio dio njihove strategije – boriti se protiv znanosti znanošću. Isti znanstvenici, dodaje ona, kasnije su radili u jednom washingtonskom think-tanku kao stručnjaci za hladni rat. A kad je on završio, svoju su pažnju usmjerili na novu prijetnju - radikalnu ekologiju: "Oni smatraju da se po pitanju ekoloških problema pretjeruje iz političkih razloga. Oni se boje da će se ekološki problemi, kao što je globalno zatopljavanje, iskoristiti kao izgovor za širenje državne moći, regulaciju svega i svačega te državnu kontrolu nad tržištem. Što po njima znači, polako, ali sigurno okretanje prema socijalizmu".
Naomi Oreskes tvrdi da ova debata o klimatskim promjenama nema veze s fizičkim zagrijavanjem planeta, već s politikom. To objašnjava odbijanje američkog Kongresa da usvoji plan za smanjivanje emisije ugljičnih plinova, uzročnika klimatskih promjena. Da nema znanstvenih dokaza o njihovoj štetnosti po klimu, dodaje ona, onda bi imalo smisla odbiti da se troši mnogo novca na alternativne tehnologije. Isto to ponovio je i republikanski predsjednički kandidat Rick Perry u svojoj kampanji: on se protivi trošenju – kako je rekao – “milijardi dolara na programe smanjenja emisije ugljika.” Međutim, – u raspravama oko globalnog zatopljavanja moraju vladati jednaka pravila igre za sve, ističe Naomi Oreskes. U znanosti se ne radi o mišljenju, već o činjenicama - kaže ona. Ako netko tvrdi da globalno zatopljavanje ne postoji ili da nije uzrokovano ljudskim faktorom, onda to treba i dokazati: "Teret dokazivanja je na njima. Kad bi mediji tražili da se dokazi pokažu, saznali bi da dokaza u puno slučajeva ili nema ili su iskrivljeni, izvađeni iz konteksta ili krivo protumačeni. Ili se, u nekim slučajevima, radi o dokazima koji su stari 20 ili 30 godina i koji su u međuvremenu pobijeni".
U knjizi “Trgovci sumnjom,” Naomi Oreskes piše: “Kisele kiše, pasivno udisanje duhanskog dima, uništavanje ozona u stratosferi i globalno zatopljavanje – sve su to stvarni, postojeći problemi. Stvarno pitanje je kako se s njima treba uhvatiti u koštac i na koji način ih riješiti. “ Poricanjem istine – ističe ova autorica – “ti problemi neće nestati.”