Bilo je lijepo vidjeti koliko su se ljudi, naročito pripadnici lovačkog društva u Kreševu angažovali oko spašavanja medvjedice. Bili smo svjedoci da su ljudi molili za pomoć nesretnoj životinji preko društvenih mreža i praktično je cijela zemlja pratila slučaj. Da podsjetimo, u subotu 23. maja ove godine na društvenim mrežama se pojavio snimak medvjedice koja se ne može kretati, a sa njom su bila dva mladunca. Jedan od mladića koji su među prvima vidjeli ovu životinju, Stjepan Kvesić, rekao je da medvjedica teško diše i da se ne može kretati. Dobra stvar u cijeloj priči je da su mještani, ali i svi oni koji su pratili slučaj, bili veoma svesni toga da se radi o vrsti koja je kod nas ugrožena i zaštićena te da je životinju potrebno zaštiti. Međutim, loša stvar je to što gotovo niko nije znao šta treba učiniti u ovoj situaciji ili sličnim situacijama.
Međutim, tu se ne radi o neupućenosti građana: problem je što ne postoji pravni okvir koji bi omogućio djelovanje kada se nešto ovako desi. Da bi neko mogao pomoći ovakvoj divljoj životinji, morao bi postojati interventni tim, sastavljen od stručnjaka različitih profila, poput veterinara, biologa, šumara. Međutim, takav tim u Federaciji BiH ne postoji. U Republici Srpskoj postoji, ali na ovakvom timu u RS treba još mnogo raditi i poboljšavati ga. Treba imati na umu da, kako se medvjed (Ursus arctos) nalazi na Crvenoj listi i u FBiH, i u RS, te je prema Zakonu o lovstu u oba entiteta zaštićena vrsta, tako se pripadnicima ove vrste ni ne smije pružiti veterinarska pomoć u ovakvim situacijama bez odobranja odgovarajućih državnih intitucija - u RS, to je entitetski inspektorat za lovstvo, a u FBiH kantonalni i federalni inspektorat.
BiH ima tri velike krovne zvijeri – medvjeda (Ursus arctos), vuka (Canis lupus) i risa (Lynx lynx). One se nalaze na Crvenim listama entiteta, međutim, to što je neka vrsta na Crvenoj listi, ne znači automatski i da je zaštićena. „Crvena lista procjenjuje rizik od nestanka neke vrste na nekom području, ne znači zaštitu neke vrste, vec je to stručna procjena rizika od nestanka“, objašnjava Dejan Kulijer, biolog-entomolog kustos pri Zemaljskom muzeju Sarajevu i dodaje kako se crvene liste za FBiH i RS razlikuju. „Crvena lista FBiH ima kategorizaciju vrsta prema visini rizika od nestanka, RS nema, prema tome i nije prava Crvena lista, a obje imaju velikih nedostataka, posebno RS zbog kategorija koje nisu date. Brčko bi trebalo imati svoju Crvenu listu, koliko znam ništa nije do sada urađeno po tom pitanju“, kaže Kulijer.
Kako je medvjed lovna vrsta i krovna zvijer, njegova zaštićenost je regulisana Zakonom o lovstvu. Gospodarenje lovištem i divljači u Federaciji Bosne i Hercegovine propisano je Zakonom o lovstvu i provedbenim propisima donesenim na osnovu tog zakona. Kako je zaštićena vrsta i kako je naša regija jedna od rijetkih u Evropi u kojima prirodno obitava ova zvijer, to znači da je medvjed praktično „državno vlasništvo“. Gospodarenje lovištem, u smislu člana 3. Pravilnika o uslovima gospodarenja lovištima („Službene novine Federacije BiH ”, broj: 63/06), obuhvata, između ostalog, određivanje namjene površina lovišta, površina rezervata i dinamike zaštite staništa i očuvanja divljači, površina za izgradnju stalnih i privremenih prihvatilišta za fazanske piliće i površina za ograđivanje za intezivni uzgoj krupne divljači, praćenje zdravstvenog stanja divljači i saradnju sa veterinarskom službom (dostava uzoraka i obavještavanje u vezi nalaza) te poduzimanje preventivnih i represivnih mjera.
Međutim, postavlja se pitanje šta ako divljač, naročito krupne zvijeri ili veprovi budu pronađeni bolesni, povrijeđeni ili načine štetu van lovišta? Zakonom o lovstvu regulisane su samo akcije unutar zone lovišta, ali ne možemo računati na to da će životinje, pogotovo zvijeri, koje se po prirodi kreću, ostati na tom području i da neće zaći u prostore koji nisu regulisani ovim zakonom ili van zaštićenog područja, gdje se naš odnos prema njima reguliše drugim dokumentima. Jedini zakon koji bi se mogao odnositi način na koji možemo reagovati jeste Zakon o dobrobiti životinja, donesen na državnom nivou, naročito važan s aspekta zaštite divljih životinja jer zabranjuje držanje divlje životinje u zatočeništu, ali sam ovaj zakon nije dostatan u regulaciji situacija poput one s početka ovog teksta.
Članom 35. stav 1. Zakona o zaštiti i dobrobiti životinja ("Sl. glasnik BiH", br. 25/2009 i 9/2018), propisano je formiranje Stručnog savjeta za zaštitu i dobrobit životinja, a stavom 3. istog člana definisani su zadaci Stručnog savjeta: ocjenjuje stanje u oblasti zaštite i dobrobiti životinja, određuje strategiju zaštite i dobrobiti životinja, prati i ocjenjuje sprovođenje ovog zakona, pruža savjete u vezi sa zaštitom i dobrobiti životinja te daje mišljenje i predlaže propise koji se odnose na zaštitu i dobrobit životinja. Međutim, status ovakvog Stručnog savjeta na državnom nivou je misterija, a zadaci Stručnog savjeta koji su propisani ovim zakonom također nisu dovoljni da bi se rješavali slučajevi pronalaska divljih iznemoglih, bolesnih životinja, naročito zvijeri, unutar ili van zaštićenih područja i lovišta.
Slučaj bolesne medvjedice iz Kreševa
U ovom slučaju, učinjeno je jedino što se moglo uraditi – o situaciji su obaviješteni veterinari s Veterinarskog fakulteta i Poljoprivrednog fakulteta Univerziteta u Sarajevu, dr. Nihad Fejzić te dr. Vedad Škapur, koji su dalje obavijestili o situaciji Federalni inspektorat i dobrovoljno se uputili u Kreševo da ustanove u kakvom je stanju medvjedica. Na licu mjesta medvjedici je te subote data terapija i odluka je bila da je za nju najbolje da ostane na tom lokalitetu te da se prati njeno stanje. Procjene veterinara dr. Vedada Škapura, koji inače jedini u FBiH ima dozvolu za rad sa ovakvim divljim životinjama, nisu nimalo obećavale, s obzirom na zatečeno stanje. Međutim, jedina racionalna odluka je bila ostaviti medvjedicu u prirodi, s obzirom na to da je svaki njen kontakt s ljudima veliki stres za nju, a prebacivanje takve životinje i kontakt s ljudima umanjuje njene šanse za oporavak. Nažalost, stanje zvijeri se nije poboljšavalo i ona je za nekoliko dana dovezena na Kliniku Veterinarskog fakulteta UNSA, gdje je i uginula.
Nažalost, dosta ljudi ne razumije zašto medvjedica nije mogla odmah biti prebačena na Veterinarski fakultet i kako je to zapravo pogrešan način pomaganja životinji. „U ovakvim situacija ili ako se nađe mladunče, najosnovnije je da se divlja životinja, pogotovo zvijer, odmah ne uzima i ne nosi kući, u neku ustanovu, ambulantu ili slično“, naglasio dr Vedad Škapur, osvrćući se na cijelu situaciju. „Za takve situacije, životinjama pod anestezijom možemo dati terapiju i onda ih ostaviti u prirodi te za dan-dva obići da vidimo u kojem je stanju, a ne nositi i i iznositi iz divljine, jer to je ogroman stres za životinju te treba obavijestiti onog ko gazduje tom površinom da nadzire situaciju“, objašnjava Škapur.
Ako je životinja bolesna, ne treba je liječiti na svoju ruku. „Onda se zove ona veterinarska služba koja može da pruži skrb, ali to ne može svaka veterinarska služba“, objašnjava Škapur. Naime, nemaju svi veterinari iskustva u radu s divljim životinjama, jer je većina njihovog posla vezana za domaće životinje niti sve veterinarske stanice imaju opremu za rad sa divljim životinjama. Divljoj životinji je praktično nemoguće dati terapiju ukoliko nije anestezirana, a način anestezije i analgezije je regulisan Zakonom o dobrobiti životinja. Nije isto ni imati divlju zvijer u prirodi i onu koja je u zoo-vrtu. Pravi postupak bi bio obavijestiti lokalnog veterinara, koji bi znao protokol, imao kontakte koga dalje obavijestiti. Kada bi postojao interventni tim, onda bi ovo tijelo bila instanca koja bi se zvala u takvim situacijama. U trenutnim okolnostima, jedini način je kontaktirati veterinare koji imaju dozvolu za rad s divljim životinjama, primjerice dr Škapur i nadati se da će oni imati mogućnost i sredstva doći na lokalitet i na volonterskoj osnovi pomoći zvijeri. Ili pozvati Veterinarski fakultet, koji, premda nema ingerenciju za rad u ovakvim situacijama, kao insitutucija zna kome se obratiti.
Što se tiče pronalaska mladunčadi, u ovom slučaju dva medvjedića, koja su ostali bez majke u slučaju iz Kreševa, dr Škapur nas uvjerava da oni imaju najbolju moguću brigu te da se o njima skrbi Federalna uprava za inspekcijske poslove. Oni se trenutno nalaze u Bingovom zoo-vrtu u Tuzli i iz Federalne uprave za inspekcijske poslove za Glas Amerike kažu kako je Rješenjem Federalnog ministarstva okoliša i turizma data saglasnost za držanje mladunaca u zoo vrtu „Bingo“ u Tuzli te da je izričito zabranjeno držanje ove vrste bez odgovarajućeg staranja. Ovo podrazumijeva da se mladunci ne smiju držati na način koji iskrivljuje saznanja o biologiji vrste ili bez stručne veterinarske skrbi. Saglasnost je data na godinu dana, poslije čega se će vidjeti da li će se medvjedi vraćati u prirodno stanište ili će se produžiti navedeni rok za smještaj. Bingov zoo vrt trenutno ima uposlenog veterinara koji je prošao potrebnu obuku za rad s divljim životinjama. Drugim, riječima, za sada su medvjedići u dobrim rukama.
Zaključci obdukcije
Ovo nije prvi medvjed u ovoj godini, koji je stradao: u Republici Srpskoj su zabilježena još tri slučaja uginuća, u Kotor Varoši, Kneževu i Čelincu. S medvjedicom iz Kreševa, i njena dva mladunca, ovo znači da je BiH u svega par mjeseci izgubila 6 medvjeda iz staništa, iz prirode. Premda su medvjedići spašeni, oni su prebačeni u zoo- vrt, jer su premali da bi se mogli brinuti o sebi u divljini. Teško je znati da li će se ovi primjerci moći vratiti u prirodu.
Iz Instituta Vaso Butozan za Glas Amerike navode kako su obavješteni od strane Ministarstva poljoprivrede RS, da je pronađen leš medvjeda na području opštine Kotor Varoš, nakon čega je obavljeno terensko izviđanje. „Kako je leš bio zahvaćen uznapredovalim postmortalnim promjenama, obavljena je parcijalna obdukcija prilikom koje je uzorkovan materijal za laboratorijske analize koje su u toku.“, objašnjavaju iz Instituta Vaso Butozan. Naime, jako je teško odrediti uzrok smrti putem obdukcije na ostacima koji su u stanju raspadanja, te će sudbina ovih uginulih jedinki vjerovatno ostati nejasna.
To što su četiri jedinke medvjeda nastradale u ovako kratkom roku je na prvi momenat upućivalo na to da su možda otrovani. Među prvim procjenama, treba naglasiti, bilo je to da je možda došlo do nenamjernog trovanja zvijeri usljed upotrebe nekog novog pesticida, a ne da se striktno radilo o tome da su ljudi otrovali s namjerom životinje.
Ipak, obdukcija medvjedice iz Kreševa na Veterinarskom fakultetu imala je drugačije zaključke te se odbacuje trovanje kao uzrok smrti. „Nakon analize ustanovljenih makroskopskih i mikroskopskih lezija ustanovljenih u tkivima i organima uginule medvjedice smatramo da je uginuće najvjerovatnije posljedica srčane insuficijencije uslijed šoka uzrokovanog traumom, mogući udar motornog vozila”, izjavio je za Glas Amerike patolog na Veterinarskom fakultetu UNSA, dr Amer Alić.
Također, bitno je napomenuti da je nakon urađene obdukcije ostalo krzno uginule medvjedice, predmet koji također podliježe zakonskim aktima, s obzirom na to da se radi o krznu ugrožene životinja, a trgovina i posjedovanje ovakvih predmeta mora biti regulisana zakonskim aktima. Krzno se trenutno nalazi na Veterinarskom fakultetu UNSA, a vlasnik predmeta je resorno ministarstvo SBK (Ministarstvo šumarstva). Odlukom Kantonalnog ministra koža-krzno se ustupa Savezu lovačkih organizacija u BiH gdje će se koristiti u edukativne svrhe, naveli su iz Federalne uprave za inspekcijske poslove za Glas Amerike.
Potreba za interventnim multidisciplinarnim timom
Međutim, šta god da je bio uzrok uginuća medvjedice, ovakva situacija je neodrživa. Naime, postoji niz mogućih situacija u kojima bi postojanje interventnog tima omogućilo djelovanje te pomoć ovim životinjama, ali i pomoć ljudima. S novim informacija o pojavi bjesnila u području Istočne Bosne, interventni tim postaje prijeka potreba.
A niz je ovakvih situacija – primjerice, pojava bijesne divlje zvjeri, upad medvjeda, vuka ili risa u gazdinstva, kada načine značajnu materijalnu štetu uzgajivačima stoke i peradi, pronalazak mladunaca bez majke, postojanje zatočene divlje životinje, pronalazak povrijeđene ili bolesne životinje - u kojima treba reagovati. Također, jedan ovakav tim bi mogao raditi i na prebrojavanju jedinki divljih zvijeri, njihovom praćenju, stavljanju ogrlica te istraživanju genofonda. Suštinski, svaki problem s ovim opasnim životinjama koji se javi na granici divljine i djelovanja čoveka te u zaštićenim zonama, ali i prakse i procedure potrebne za izradu planova zaštite ili lova ovih životinja bi bio nadleženost interventnog tima za divlje zvijeri.
Rješavanje ovakvih situacija i pomoć divljim zvijerima se ne može i ne smije zasnivati na volonterskom radu i dobroj volji nekolicine pojedinaca koji pri tome troše svoje resurse i resurse svojih institucija, poput lijekova, opreme, goriva. To nije dugoročan modus reagovanja pri ovakvim situacijama. Također, ovakve akcije nisu ni u nadležnosti Veterinarskog fakulteta UNSA, s obzirom da se radi o naučno-nastavnoj instituciji, koja nema ingerencije koje bi imao, za sada nepostojeći, interventni tim za divlje zvijeri.
„Mi možemo raditi isključivo u svrhu edukacije studenata“, objašnjava dekan Veterinarskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu, prof. dr. Muhamed Smajlović i dodaje kako Veterinarski fakultet nema obučene ljude za takve situacije. „Jedini stručnjak kod nas za takvo nešto, za divlje životinje je docent Škapur“. Veterinarski fakultet je kao institucija uključen u inicijativu da se osnuje interventni tim stručnjaka koji bi mogli reagovati u situacijama sličnim onoj sa medvjedicom iz Kreševa ili drugim situacija. „Mi smo, kao fakultet, poslali Dopis na ruke federalnog premijera, zatim na ruke Šemsudina Dedića, federalnog ministra poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva te Edite Đapo, ministrice u Federalnom ministarstvu okoliša, baš zbog ove situacije i sličnih situacija koje će se neminovno dešavati u budućnosti“, rekao je Smajlović u razgovoru za Glas Amerike.
„Interventni tim ne može biti sastavljen samo od veterinara i mi to ne želimo“, govori dr. Vedad Škapur i nastavlja: „potrebno je da ovakvo tijelo čine i veterinari, i biolozi, i šumari te drugi profili“. Zasigurno bi takvom timu trebali još čak i ekonomisti i pravnici, posebno specijalizirani za oblasti upravljanja okolišom te za zakone koji se tiču okoliša i doborobiti životinja.
Iz Federalnog ministarstva okoliša i turizma potvrđuju kako na području Federacije Bih još uvijek nije formiran interventni tim koji bi reagovao u ovakvim i sličnim situacijama koji bi se bavio urgentnim situacijama u cilju humane brige i dobrobiti životinja, velikih zvijeri jer za to još uvijek nema zakonskog uporišta i finansijskih sredstava.
„Inicijativa za formiranje Interventnog tima pokrenuta je od strane Veterinarskog fakulteta Univerziteta Sarajevo, koju nam je dostavilo Federalno ministarstvo poljoprivrede vodoprivrede i šumarstva, u cilju intersektorskog poduzimanja aktivnosti i formiranja istog”, odgovorila nam je Zineta Mujaković, Šef odsjeka za očuvanje biološke i pejzažne raznolikosti pri Federalnom ministarstvu okoliša i turizma (FMOIT). „Federalno ministarstvo okoliša i turizma je podržalo u potpunosti formiranje navedenog tima , iako ne postoji zakonsko uporište za formiranje istog u propisima ovog federalnog ministarstva te je pokrenulo aktivnosti na uspostavi Interventnog tima.”, dodaju iz ovog Ministarstva. Sama ministrica Đapo naglašava kako je osnovni problem nepostojanja te odredbe u Zakonu o lovstvu koje je u nadležnosti Federalnog mistarstva poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva. „Nadamo se da će Federalno ministarstvo poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva predložiti izmjene i dopune zakona ili pak iznaći neko drugo rješenje za formiranje interventnog tima”, kaže Đapo.
Međutim, dok se iz FMOIT nadaju kako će se pronaći modus procedendi za formiranje interventnog tima, iz Federalnog ministarstva poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva na pitanje o problematici formiranja takvog tijela za Glas Amerike stiže sljedeći odgovor: „Podržavamo inicijativu za formiranje interventnog tima, ali Federalno ministarstvo poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva nema zakonskog osnova za formiranje interventnog tima, te samim tim ne može obezbijediti finansijska sredstva u Budžetu FBiH za nabavku opreme i troškove rada interventnog tima.
Očigledno je da će se morati izvršiti još pritisaka na nadležne institucije i stalno podsjećati na potrebu za ovakvim tijelom koje će imati pravni okvir, ingerencije i sredstva za rad u situacijama kada se životi divljih zvijeri isprepliću sa životima ljudi. A takvi događaja je bilo i biće – od upada vukova u stada, pronalazaka napuštene mladunčadi, pronalaženja bolesnih i onemoćalih zvijeri. Treba istaći i to da u BiH nemamo ni utočište za stare životinje, gdje bi one mogle, neometano od posjetilaca i ljudske znatiželje, provesti svoj životni vijek. Ili utočišta za mladundčad u kojem bi oni imali uslove slične onima u prirodi, bez puno interakcije i navikavanja na ljude, kako bi se poslije te mlade životinje mogle vratiti u prirodu, s prirodnim strahom od čovjeka. Ovo su sve problemi koje ćemo kao društvo morati rješavati ukoliko imamo i mrvicu senzibiliteta za održavanje biodiverziteta i, naročito, održavanje broja divljih zvijeri, koje često uzimamo kao simbol biodiverziteta.
