Nesiguran pristup svježoj vodi je među najvećim prijetnjama sigurnosti u svijetu, navodi se u procjeni koju su početkom mjeseca u Kongresu iznijeli zvaničnici američkih obavještajnih agencija. Nedostatak vode, sve veća zagađenost, poplave i klimatske promjene mogu povećati nestabilnost unutar neke zemlje ili između zemalja. Danas, na Svjetski dan vode, Ujedinjeni narodi navode da nedostatak vode može voditi i do suradnje, ali i do sukoba.
Ograda od bodljikave žice dijeli zemljoradničke posjede u Indiji i Pakistanu, susjedima koji su nuklearno naoružani, i koji dijele istoriju nasilnih sukoba. Ali voda koja im daje život ne zna za granice. Korito rijeke Ind se proteže kroz obje zemlje. Obje se oslanjaju na tu vodu za navodnjavanje, kao pitku vodu i vodu za hidroelektrane. Ali najveći dio njihovih nesuglasica zbog vode je završen rukovanjem, a ne nasiljem, zahvaljujući sporazumu iz 1960, kaže stručnjak za sigurnost okruženja David Michel u centru Stimson, washingtonskoj istraživačkoj grupi.
Sporazum o vodi rijeke Ind je stvoren i potpisan uveliko zbog toga jer su strane shvatale moguće posljedice nepostizanja sporazuma o rijeci koja prelazi njihove granice, kaže David Michel.
Ali upravljanje riječnim resursima bi moglo postati teže u godinama koje dolaze. Obje zemlje se brzo razvijaju, što dovodi do povećane potražnje za hranom, vodom i energijom. A u koritu rijeke nema dodatnih količina vode. David Michel kaže da se to ne dešava samo u južnoj Aziji.
Sve više se suočavamo s ograničenjima raspoloživih obnovljivih zaliha vode u mnogim dijelovima svijeta, kaže on.
Na rijeci Mekong u jugoistočnoj Aziji, planovi za izgradnju 12 brana koje bi proizvodile električnu energiju uzrokuju zabrinutosti za one koji žive nizvodno, koji ovise o rijeci koja im daje vodu za njihova polja i ribnjake. A prava na rijeke i podzemnu vodu su sporne tačke u sub saharskoj Africi i na srednjem istoku. Podjela tih resursa će biti sve veći izazov dok klimatske promjene mijenjaju i padavine u svijetu, stvarajući pobjednike i gubitnike. Ali to nije sve, kaže David Michel.
Klimatska promjena nije jedini, pa čak ni najvažniji pritisak u bliskoj budućosti. Rast stanovništva zapravo predstavlja glavni izazov za vodene resurse u narednih nekoliko decenija, kaže David Michel.
Veće populacije znače i veću potražnju, ali i veće zagađenje. Gospodin Michel kaže da može doći do veće potražnje čak i za zagađenom vodom.
Nedostatak vode će često primorati ljude da se koriste većim izvorima zagađene vode. Jedna veoma zabrinjavajuća posljedica toga je utjecaj na zdravlje ljudi.
Bolesti koje se prenose vodom su samo Indiju koštale više od 6% njenog bruto nacionalnog dohotka svake godine. A zagađenje teče nizvodno. Iako to dovodi do veće prijetnje sukobom zbog vode, gospodin Michel kaže da ratovi nisu neizbježni.
Veća korist se povećava sa većom suradnjom. I zemlje, čak i one koje imaju nesuglasice, to shvataju, kaže David Michel.
On dodaje da vidi budućnost sa manje ratova zbog vode i više prijateljskih sporazuma.
Ograda od bodljikave žice dijeli zemljoradničke posjede u Indiji i Pakistanu, susjedima koji su nuklearno naoružani, i koji dijele istoriju nasilnih sukoba. Ali voda koja im daje život ne zna za granice. Korito rijeke Ind se proteže kroz obje zemlje. Obje se oslanjaju na tu vodu za navodnjavanje, kao pitku vodu i vodu za hidroelektrane. Ali najveći dio njihovih nesuglasica zbog vode je završen rukovanjem, a ne nasiljem, zahvaljujući sporazumu iz 1960, kaže stručnjak za sigurnost okruženja David Michel u centru Stimson, washingtonskoj istraživačkoj grupi.
Sporazum o vodi rijeke Ind je stvoren i potpisan uveliko zbog toga jer su strane shvatale moguće posljedice nepostizanja sporazuma o rijeci koja prelazi njihove granice, kaže David Michel.
Ali upravljanje riječnim resursima bi moglo postati teže u godinama koje dolaze. Obje zemlje se brzo razvijaju, što dovodi do povećane potražnje za hranom, vodom i energijom. A u koritu rijeke nema dodatnih količina vode. David Michel kaže da se to ne dešava samo u južnoj Aziji.
Sve više se suočavamo s ograničenjima raspoloživih obnovljivih zaliha vode u mnogim dijelovima svijeta, kaže on.
Na rijeci Mekong u jugoistočnoj Aziji, planovi za izgradnju 12 brana koje bi proizvodile električnu energiju uzrokuju zabrinutosti za one koji žive nizvodno, koji ovise o rijeci koja im daje vodu za njihova polja i ribnjake. A prava na rijeke i podzemnu vodu su sporne tačke u sub saharskoj Africi i na srednjem istoku. Podjela tih resursa će biti sve veći izazov dok klimatske promjene mijenjaju i padavine u svijetu, stvarajući pobjednike i gubitnike. Ali to nije sve, kaže David Michel.
Klimatska promjena nije jedini, pa čak ni najvažniji pritisak u bliskoj budućosti. Rast stanovništva zapravo predstavlja glavni izazov za vodene resurse u narednih nekoliko decenija, kaže David Michel.
Veće populacije znače i veću potražnju, ali i veće zagađenje. Gospodin Michel kaže da može doći do veće potražnje čak i za zagađenom vodom.
Nedostatak vode će često primorati ljude da se koriste većim izvorima zagađene vode. Jedna veoma zabrinjavajuća posljedica toga je utjecaj na zdravlje ljudi.
Bolesti koje se prenose vodom su samo Indiju koštale više od 6% njenog bruto nacionalnog dohotka svake godine. A zagađenje teče nizvodno. Iako to dovodi do veće prijetnje sukobom zbog vode, gospodin Michel kaže da ratovi nisu neizbježni.
Veća korist se povećava sa većom suradnjom. I zemlje, čak i one koje imaju nesuglasice, to shvataju, kaže David Michel.
On dodaje da vidi budućnost sa manje ratova zbog vode i više prijateljskih sporazuma.
