Internet često pruža priliku da se oglase oni koji inače moraju šutjeti. U lipnju prošle godine, mobitelska snimka jedne mlade Iranke ustrijeljene za prosvjeda u Teheranu šokirala je svijet i naelektrizirala oporbene prosvjednike koji su se bunili protiv izbornih rezultata u Iranu. Tijekom nemira u Burmi, 2007., amaterske video snimke i fotografije prosvjeda i udara vladinih snaga na demonstrante dospjele su putem interneta u sve kutke svijeta.
U jednom govoru, ranije ove godine, američka državna tajnica Hillary Clinton kazala je da su informatičke mreže novi živčani sustav našeg planeta: "Čak i u autoritativnim zemljama, informatičke mreže pomažu ljudima da saznaju nove činjenice i vlade čine uračunljivijima."
Cynthia Wong, iz Centra za demokraciju i tehnologiju, kaže da je Washington upozorio svijet da slobodu izražavanja na internetu smatra jednom od svojih temeljnih vrijednosti: "Smatramo da je to povijesna stvar. To je prvi put da je globalna sloboda interneta postavljena na tu razinu. To je zaista iskazalo uviđanje da je očuvanje slobode interneta apsolutno neophodno za čitav niz vanjskopolitičkih ciljeva, od zaštite ljudskih prava pa do promicanja ekonomskog razvitka."
Glasnija retorika po pitanju slobode interneta dolazi u vrijeme spora između kompanije Google i Kine. Najveći internetski pretraživač oštro reagira na nedavni kibernetski napad na svoju infrastrukturu koji je potekao iz Kine i rezultirao povećanjem cenzuriranja od strane vlade u toj zemlji. Kineske vlasti odgovaraju da se Google mora pokoravati kineskim zakonima. Peking optužuje Washington da pokušava nametnuti internetski imperijalizam, a kompaniju Google doživljava kao dio tog nastojanja.
Specijalistica za Internet Rebecca MacKinnon kaže da stvari nisu tako jednostavne: "Jedna je stvar potpuno jasna iz diskusija na kineskim blogovima, kao i iz onoga što mi kažu ljudi iz Kine, a to je da je Google mnogo popularniji među kineskim korisnicima interneta nego što su to Sjedinjene Države. Ljudi osjećaju veću lojalnost, osjećaju se emocionalno povezani s Googleom na način koji je – kažimo to tako – više čisto pozitivan nego što je ono što osjećaju prema Sjedinjenim Državama, što je mnogo više konfliktno."
Reakcije kineskih korisnika interneta variraju. Dok neki stavljaju cvijeće pred vrata sjedišta Googlea u Pekingu, dotle mu drugi na blogovima žele sretan put i da se više ne vraća.
Stephen Yates, iz konzultantske tvrtke Asia Advisory, u Washingtonu, kaže da je epizoda s Googleom samo pomogla da se ponovno rasplamsa rasprava o slobodi govora u kibernetskom prostoru: "Jedna je stvar kad svijet misli da je kineska vlada grubijan koji se petlja u živote svojih građana. No, činjenica da je ona voljna i sposobna da učini to isto gotovo svakome u svijetu u kome kuca političko srce, mnogo je veća prijetnja od onoga što Peking priznaje svijetu."
Yates kaže da će ovakva pažnja navesti Washington na pojačavanje pritiska za slobodom interneta, što će vjerojatno gurnuti druge autoritativne vlade da još više pojačaju svoju kontrolu nad kibernetskim prostorom.
No, Rebecca MacKinnon kaže da postoje granice do kojih može ići jedna autoritativna vlada. Kad se pređu te granice, internet praktički postaje intranet, a veze s vanjskim svijetom više nisu dostatne za krepki ekonomski razvitak.
Moć interneta u širenju informacija čak i kada ga vlade pokušavaju prigušiti navela je administraciju predsjednika Obame da nedavno najavi da internetske kompanije mogu izvoziti svoje usluge u Kubu, Sudan i Iran usprkos zabrane drugih oblika trgovanja.
Državna tajnica Clinton kaže da s ekonomske točke gledišta nema razlike između cenzuriranja političkog govora i komercijalnog govora jer, kako kaže, postoji izravna povezanost između online slobode i ekonomskog rasta.