S rastom utjecaja klimatskih promjena – čiji je uzrok u velikoj mjeri ljudski faktor – raste i potreba za njihovim mjerenjem i boljim razumijevanjem. Jedan od vodećih svjetskih stručnjaka na tom polju je Warren Washington, znanstvenik koji je svoj život posvetio rješavanju tajni globalnih klimatskih promjena.
Kad je kao dječak u tridesetim godinama prošlog stoljeća promatrao nebo kroz teleskop svog oca, Warren Washington kaže da je već razmišljao kao znanstvenik. Jednostavno je želio, kaže, saznati kako stvari funkcioniraju. Iako mu je pedagog u srednjoj školi rekao da bi za njega, kao Amerikanca afričkog podrijetla, bilo bolje da odabere nešto praktično, poput biznisa, Washington nije htio odustati od svoje namjere. Naime, u to vrijeme, afro-Amerikancima s fakultetskom diplomom često nije bilo dozvoljeno da rade u struci.
Međutim, Washington kaže da su njegovi roditelji željeli da on ima bolju budućnost. Stoga su ga hrabrili da slijedi svoje snove. A on je hrabrio samoga sebe čitajući biografije utjecajnih znanstvenika pionira, poput Alberta Einsteina, izumitelja Thomasa Edisona i kemičara Georgea Washingtona Carvera, koji je i sam bio afro-Amerikanac. Njihovi su mu životi bili inspiracija, kaže Washington:
"To me je zapravo uvjerilo da se mogu opredijeliti za znanost. Jer, kad sam čitao njihove životne priče, shvatio sam da dolaze iz običnih, prosječnih obitelji, pa sam si rekao da to mogu učiniti i ja."
Na Sveučilištu Oregon State, profesor fizike s posebnim interesom za klimatske studije oživio je Washingtonovo zanimanje iz djetinjstva za nebeski svod. Washington je bio odličan u fizici. Počeo je raditi kao matematičar na istraživanjima sa znanstvenicima koji su tek počinjali koristiti kompjutere za prognoziranje vremena. Prema današnjim standardima, ti su strojevi bili vrlo primitivni. Međutim, kaže Washington, ako unesete točne podatke o današnjem vremenu, ti bi kompjuteri još uvijek mogli prognozirati sutrašnje vrijeme.
"Ono čime su svi bili izneneđeni je činjenica da je umijeće prognoze bila vrlo slično iskusnom prognostičaru. Stoga su svi odmah prepoznali da taj novi alat puno obećaje."
Warren Washington postao je drugi Amerikanac afričkog podrijetla u Sjedinjenim Državama koji je doktorirao iz znanosti o atmosferi. 1963. godine postao je članom Nacionalnog centra za atmosferska istraživanja u Boulderu, u Coloradu. Znanstvenici i istraživači u tom centru imali su jedan napredniji stroj: prostoriju punu divovskih kompjutera, svaki od kojih je bio veličine modernog frižidera. Washington kaže da su oni bili vrlo spori i da ga ne bi iznenadilo da je njihova mala memorija bila manja od one jednog današnjeg I-phonea. No, ti su kompjuteri omogućili znanstvenicima centra u Coloradu da prognoziraju vrijeme nekoliko dana unaprijed. A s Washingonovom stručnošću, njihove su se mogućnosti širile. Isprva je fokus Centra za atmosferska istraživanja bio na klimi, odnosno na prognoziranju, recimo, vuklanskih erupcija i bljeska sunca. Onda je, 1978. godine, američko Ministarstvo energetike zatražilo od znanstvenika da proučavaju nešto što nije bilo prirodno:
"Željeli su ubrzati korištenje naših modela za istraživanje klimatskih promjena uzrokovanih porastom ugljičnog dioksida. Drugim riječima, onog čiji je uzrok ljudski faktor."
Modeli Centra za atmosferska istraživanja otkrili su da će s ljudskim aktivnostima, poput elektrana na ugljen, koje stvaraju više ugljičnog dioksida, vremenske prilike širom svijeta biti sve ekstremnije. Washington je unaprijedio mogućnosti i kapacitete kompjutorskih modela i objasnio njihov način rada političarima. Kaže da je radio s dužnosnicima iz administracija pet američkih predsjednika.
Danas Nacionalni centar za atmosferska istraživanja koristi brze super-kompjutere za pohranjivanje i analizu podataka o cijelom nizu klimatskih uvjeta: od toga na koji način led mora i oceana utječe na klimu pa do toga kako biljke i ugalj koji sagorijeva, čak i paljenje trave, utječu na ono što bi se moglo dogoditi u skoroj budućnosti. Washington kaže da su moguće posljedice toga naširoko dostupne javnosti:
"Naše klimatske modele svatko može kopirati s interneta, a neki od njih mogu se koristiti u istraživanjima vezanim uz klimatske promjene."
Rad na izradi sofisticiranih klimatskih modela u Nacionalnom centru za atmosferska istraživanja Washingtonu je tijekom godina donio mnoga priznanja. 2007. godine primio je Nobelovu nagradu za mir, kao član Međuvladinog panela Ujedinjenih naroda o klimatskim promjenama. Tako je dječak koji je nekoć čitalo biografije znanstvenika i sam postao svjetski poznati znanstvenik. Međutim, Washington kaže da je njegov primarni motiv nešto puno dublje: bolja budućnost za njegovu djecu, baš kao što su i njegovi roditelji željeli bolju budućnost za njega.