Oko 12 hiljada ljudi je prošle godine posjetilo vinariju Hillsborough u Purcellville-u u Virginiji – osamdesetak kilometara od Washingtona – da probaju njihova vina. Prema riječima vlasnika Bore Bakija, bez obzira na recesiju, posao ide dobro:
- Na turskom imamo poslovicu – ne znam da li možete tačno da je prevedete – kada ste tužni, pijete, a pijete i kada ste srećni. Prema tome, bez obzira što je ekonomija loša, ljudi pronađu način da uživaju, barem u jednoj čaši vina...
Baki nije planirao da vodi vinariju kada je 1979. došao u Sjedinjene Države iz Turske. Bio je već spreman za penziju i okončavao je svoj uvozni biznis, kada ga je sin Karem – prije 10 godina - ubijedio da počne da proizvodi vino:
- Završavao sam fakultet, redovne studije i obojica smo razmišljali šta dalje da radimo.
Karem je nastavio postdiplomske studije na vinarskom odsjeku. On sada ne samo da pravi vino u okviru porodičnog biznisa, nego kaže da radi i za druge vinogradare u Virginiji:
- S obzirom na regionalnu raznolikost Virginije, imate gotovo savršene uslove. Imamo, naravno, svoje sopstvene probleme i komplikacije, ali što se tiče regionalnih vinogradarskih potencijala, prilično su veliki.
Kada je Hillsborough otvoren 2003., bio je 96. vinarija u Virginiji. Taj broj se danas povećao na 190. Ann Heidig, predsjednica Udruženja vinarija u Virginiji, otvorila je vinariju Lake Anna 1990., kada je u toj državi bilo svega desetak vinarija:
- Mislim da je kvalitet virdžinijskih vina privukao neke veće investitore da dođu i počnu da gaje grožđe i prave vino u Virginiji. Nekoliko ljudi je čak iz Californije došlo ovdje i otvorilo vinarije. Rekla bih da svi oni smatraju da je to dobra prilika, jer je industrija mlada i razvija se, a takođe je samoodrživa u kontekstu poljoprivrede.
Međutim, većina vinarija su male i svega nekoliko proizvede do četrdesetak hiljada sanduka godišnje. U prosjeku prave dvije i po do pet hiljada sanduka, od čega se 60 posto proda u samoj vinariji. Vinarsku industriju ovdje pokreće turizam, kaže Pandit Patil, koji je novembra 2009., sa suprugom, otvorio vinariju Narmada u Amissville-u:
- Za pet godina, želio bih da svima ovo bude glavno, a ne slučajno odredište, i to je ono na čemu radimo.
Poput mnogih vinarija u Virginiji, i Narmada je okružena prelijepim pejzažom. A subotom i nedjeljom, posjetioce dočekuje živa muzika. I još nešto što ostale lokalne vinarije nemaju, kaže posjetilac Ted Sevigny:
- Ne možete nigdje drugo da nađete indijsku vinariju. Većinom su italijanske ili šta god, a ova je zaista jedinstvena.
- Mi smo jedinstveni s obzirom na indijsko porijeklo. Neka od naših vina se vrlo dobro slažu sa indijskim jelima koja ovdje služimo kao dodatak vinu,
kaže Sudha Patil koja je vino počela da pravi 2008. Već je osvojila nekoliko medalja na nadmetanjima. Ta priznanja bi mogla da budu veoma važna za Narmadu, ako vinarska industrija u Virginiji nastavi da se širi.
Ali Annette Boyd, direktorka Reklamnog odjeljenja Upravnog odbora virdžinijskih vinarija, kaže da tržište još nije zasićeno:
- Ovo ne može da ide beskonačno, ali u ovom trenutku, s obzirom na rast potrošnje, povećava se i interesovanje za lokalna vina i saznanje o tome šta se pravi u vašem sopstvenom dvorištu. Rekla bih da nam predstoji dugačak put prije nego što stignemo do te tačke.
Za sada, virdžinijski vinari, kao što su Karem Baki… i Sudha Patil, trude se da naprave najbolja vina koja mogu da daju njihovi vinogradi.
