Izvještaj za 2022. godinu tek je objavljen na stranici Parlamenta Bosne i Hercegovine i nije uporediv s ranijim izvještajima zbog metodologije prikupljanja podataka, koja nije jedinstvena niti obavezujuća za sve institucije od kojih su podaci traženi, piše Detektor.
Dokument na 40 strana ne sadrži pojedinačne primjere niti predmete diskriminacije, već zbirne podatke institucija, ako tretiraju ovu problematiku u svom radu. Uz njega su objavljene i preporuke Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice.
U izvještaju za 2022. godinu se navodi da BiH nema ustanovljenu jedinstvenu evidenciju slučajeva diskriminacije u krivičnim, parničnim i izvršnim postupcima. Također, institucije nisu uspostavile evidencije o slučajevima diskriminacije – razvrstane prema vrsti, osnovu i obliku.
Zbog toga, navode, nije bilo moguće uraditi sveobuhvatan i kvalitetan pregled stanja o pojavama diskriminacije u BiH.
Ministarstvo je za izradu ovog izvještaja tražilo zbirne informacije od ukupno 22 institucije u Bosni i Hercegovini. Detektor donosi pregled najvažnijih odgovora institucija koji su dostavljeni za ovaj izvještaj.
Ne postoji jedinstvena baza slučajeva diskriminacije
Institucije prikupljaju podatke na različite načine ili potpuno ignorišu evidentiranja, zbog čega je nemoguće uraditi uporednu analizu. Većina institucija je u odgovorima za ovaj izvještaj navela da nisu imali evidentiranih slučajeva diskriminacije.
Prema ovom izvještaju, još uvijek nije uspostavljena centralna baza podataka o predmetima diskriminacije na osnovu koje bi Ministarstvo izradilo izvještaj, te je jedini način – na osnovu kojeg mogu prikupiti podatke – direktna potraga od institucija.
“Zatražena je dostava podataka i drugih informacija o slučajevima diskriminacije, kao i broju odluka i presuda u kojima je utvrđena diskriminacija razvrstana po oblicima i područjima diskriminacije”, navedeno je u izvještaju.
Podaci za izradu ovog izvještaja zatraženi su od Ureda registara Ustavnog suda BiH, Ureda zastupnika Vijeća ministara BiH pred Evropskim sudom za ljudska prava, Visokog sudskog i tužilačkog vijeća, Agencije za ravnopravnost spolova, Agencije za državnu službu, Ministarstava pravde, civilnih poslova, sigurnosti, komunikacije i prometa, Vlada FBiH, RS-a, Brčko distrikta, te od svih deset kantona.
Stotine predmeta koji se vode duže i od godinu dana
Neke institucije nisu imale podatke koje bi dostavile, odnosno predmete diskriminacije, dok su pravosudne imale i nekoliko stotina.
Visoko sudsko i tužilačko vijeće BiH je dostavilo informaciju da su tokom 2022. godine primili ukupno 812 predmeta diskriminacije na sudovima u BiH, od kojih su u samo 188 donijeli odluku.
Najveći broj predmeta je zabilježen u Općinskom sudu u Sarajevu, gdje imaju 501 predmet. Od ukupno 188 predmeta, njih 37 je pravomoćno okončano, a postupak je u prosjeku trajao 297 dana.
Prema vrstama diskriminacije, najveći broj predmeta se odnosi na segregaciju i to njih 80, potom na mobing i poticanje na diskriminaciju – 18 predmeta, izdavanje naloga drugima za vršenje diskriminacije – 15 te uznemiravanje 12 predmeta.
U predmetima segregacije kao osnova dominira invaliditet koji se veže za čak 45 predmeta iz socijalne zaštite.
Uzroci diskriminacionih praksi, poput segregacije na osnovu invaliditeta, povezani su s društvenom stigmom i zabludama, nedostatkom pristupačnosti i prilagođavanja, neznanjem ili nedostatkom razumijevanja, sistemskim preprekama, te nedostatkom zastupanja i predstavljanja.
Ustavni sud Bosne i Hercegovine je u dva predmeta donio odluku kojom je utvrdio da je prekršena zabrana diskriminacije, dok je Agencija za ravnopravnost spolova BiH evidentirala pet zahtjeva u kojima su ispitivali povrede Zakona o ravnopravnosti spolova.
Institucija ombudsmana je registrovala ukupno 208 predmeta diskriminacije – što je za oko 40 predmeta više nego prethodne godine. Među njihovim predmetima najveći broj žalbi se odnosi na mobing, gdje su evidentirali ukupno 48 predmeta, a iza kojeg po broju slijede predmeti diskriminacije po etničkoj pripadnosti, nacionalnog i socijalnog porijekla.
Provedena samo trećina mjera iz Akcionog plana
Akcionim planom za provedbu prijedloga mjera za sprečavanje pojave diskriminacije u BiH za 2015. i 2016. godinu predviđena je provedba ukupno 32 mjere koje su se odnosile na identifikovane potencijalne oblike diskriminacije u područjima rada i zapošljavanja, obrazovanja, slobode govora, informisanja, prava mirnog uživanja imovine, jednakopravnosti spolova i prava LGBT populacije, osoba s invaliditetom, nacionalnih manjina i slobode vjeroispovijesti.
Od 32 predložene mjere, u proteklom periodu realizovano je u cijelosti , ili se nalazi u konačnoj fazi provedbe, tek njih 13.
Iz oblasti rada i zapošljavanja, od tri predložene, realizovana je samo jedna mjera, kao i za obrazovanje – gdje je bilo predloženih čak njih pet. Od šest planiranih mjera u oblasti jednakopravnosti spolova i prava LGBT populacije, također je sprovedena samo jedna. Šest mjera je sprovedeno, od planiranih deset, za oblast koja se tiče osoba s invaliditetom, jedna od tri planirane za nacionalne manjine, te dvije od tri za slobodu vjeroispovijesti.
“Mjere koje nisu realizirane uglavnom su iz područja obrazovanja i tiču se izrade specijalnog izvještaja o pravu djece na obrazovanje u BiH, koje je trebala izraditi Institucija ombudsmana”, navodi se, između ostalog, u izvještaju.
Ovim mjerama potrebno je i inicirati godišnje izvještaje o razvoju obrazovanja u BiH, te osigurati provođenje programa za edukaciju nastavnog kadra u školama u svrhu promicanja etničke različitosti.
Kontinuitet u provođenju ovih mjera se odnosi i na strategiju za unapređenja prava i položaja osoba s invaliditetom u Federaciji BiH i Republici Srpskoj.
Provjeriti razloge odbijanja tužbi za diskriminaciju
Diskriminacija je u pravnom okviru Bosne i Hercegovine zabranjena, prije svega, Ustavom BiH, zatim entitetskim ustavima i statutom Brčko distrikta BiH, te domaćim zakonima.
Zakonom o zabrani diskriminacije u BiH uspostavljen je odgovarajući pravni okvir za ostvarivanje jednakih prava i mogućnosti svim osobama u BiH, te sistem zaštite od diskriminacije.
Ovaj zakon diskriminaciju definiše kao “svako različito postupanje, uključujući svako isključivanje, ograničavanje ili davanje prednosti prema bilo kojem licu – na osnovu boje kože, jezika, vjere, etničke pripadnosti, invaliditeta, starosne dobi, nacionalnog ili socijalnog porijekla, ili bilo kojeg drugog uvjerenja ili pripadnosti, koje ima za posljedicu da licu onemogući ravnopravnost”.
Prema preporukama navedenim u izvještaju, u svrhu zaštite od diskriminacije nalaže se pregled sudskih slučajeva gdje su odbijene tužbe za diskriminaciju, kako bi se identifikovali razlozi, zatim provođenje kampanje zbog podizanja svijesti i zagovaranja primjene zaštitnih mjera, analiza slučajeva diskriminacije i pokretanje internih protokola u relevantnim institucijama, te osiguravanje pristupačnosti informacijama.
Od potrebnih resursa za provedbu navedenih prijedloga, u izvještaju se navode pravne ekspertize, dodatni materijali za podizanje svijesti, alati za širenje informacija, platforma za prikazivanje najboljih praksi, te finansijska sredstva za kreiranje prilagođenih materijala, platformi i angažovanje stručnjaka.
