Novi ugovor START potpisan je između Washingtona i Moskve u travnju i zamjenjuje stari ugovor START 1 iz 1991. koji je istekao u prosincu prošle godine. Novi sporazum postavlja limit od 1550 razmještenih strateških - odnosno dugog dometa - nuklearnih bojevih glava. Također se postavlja limit i na sustave za lansiranje tih bojevih glava na 700. Riječ je o sustavima kao što su interkontinentalne balističke rakete ili teški zrakoplovi bombarderi. Sporazum također osigurava ono što američki dužnosnici nazivaju snažne odredbe o verifikaciji kako bi se osiguralo da nijedna strane "ne vara" onu drugu glede obveza iz ugovora.
James Miller je glavni zamjenik ministra obrane za politička pitanja. Na nedavnom saslušanju u Senatu rekao je da odredbe o verifikaciji uključuju striktne inspekcije na lokacijama. On je također rekao da sporazum predviđa i opsežnu razmjenu podataka o lokacijama gdje se nalaze sustavi za lansiranje i jedinstveni sustav identifikacije svake rakete i bombardera. "Bez ovog ugovora i njegovih verifikacijskih mjera, Sjedinjene Države bi imale znatno manji uvid u ruske strateške snage, tako da bi naša vojska morala planirati na temelju pretpostavki za najgori scenarij. To bi bio skupi i potencijalno destabilizirajući pristup koji ova zemlja ne bi smjela usvojiti".
Međutim, neki kritičari tvrde da odredbe o verifikaciji u novom sporazumu nisu tako striktne kao one u sporazumu START 1. James Miller se s time ne slaže. "Prema START-u 1, bilo je 70 lokacija u četiri različite zemlje – uz Rusiju, još i u Ukrajini, Bjelorusu i Kazahstanu. A u novom sporazumu Rusi deklariraju 35 lokacija. Imamo pravo na 18 inspekcija – 18 inspekcija na lokacijama godišnje, prema novom START-u – imali smo pravo na 28 inspekcija prema START-u 1, tako da je ovo proporcionalno zapravo bolje"
Daryl Kimball izvršni direktor privatne organizacija Udruga za kontrolu naoružanja također tvrdi da START 1 i novi SART imaju snažne odredbe o verifikaciji koje su prilagođene specifičnim detaljima tih ugovora. "START 1 je bio ugovor koji je sadržavao brojna ograničenja ne samo u ukupnom broju raketa naoružanih nuklearnim bojevim glavama, već je uspostavljao i tzv. pod-limite koliko tih glava može biti na nekom konkretnom sustavu. Tako da je sustav verifikacije koji je uspostavljen za taj sporazum bio vrlo striktan i detaljan".
Joseph Cirincione predsjednik je Zaklade Ploughshares koja se bavi politikom nuklearnog oružja. On kaže da ova dva sporazuma treba postaviti u povijesnu perspektivu. "Godine 1991, primjerice, pokušavali smo nadgledati 6000 bojevih glava – toliko ih je bilo dopušteno prema tadašnjem sporazumu. Sad govorimo o 1550 bojevih glava, a imamo i puno više iskustva koje smo nakupili tijekom tih 20 godina o tome kako Rusi operiraju, tako da smo znatno bolje upoznati s tehnikama. I iskreno govoreći, mi si uzajamno puno više vjerujemo, izgradili smo povjerenje da će se ona druga držati sporazuma".
Da bi novi sporazum stupio na snagu moraju ga ratificirati američki Senat i ruska Duma. Očekuje se da senatski Odbor za vanjske poslove neće o sporazumu glasovati prije sredine rujna. Potom se o njemu treba izjasniti Senat u punom sazivu, gdje – da bio ratificiran – za njega mora glasovati 67 od 100 senatora.