Situaciju vezanu za objavljivanje rezultata popisa stanovništva za naš program komentira Valery Perry, nezavisni konsultant pri Institutu za politiku demokratizacije, koja trenutno živi u Sarajevu. U telefonskom razgovoru sa Amrom Alirejsović, ona daje svoje mišljenje o tome da li su zabrinutosti i pritužbe od strane zvaničnika RS-a legitimne.
Zabrinutosti koje zvaničnici RS-a izražavaju u potpunosti potvrđuju da sve vladajuće stranke koje predstavljaju tri konstitutivna naroda jednostavno koriste popis stanovništva u svrhu dobijanja etno-nacionalističke prednosti u smislu koji narod živi na kojoj teritoriji. U nekoj zemlji koja normalnije funkcionira, svako bi volio vidjeti veće brojeve u svim dijelovima, jer se veoma često strukturalno financiranje zasniva na broju stanovnika u smislu pružanja podrške regionalnom razvoju. Činjenica da se RS tako žestoko bori da osigura da se zabilježi manji broj stanovnika u njihovom entitetu pokazuje da oni zapravo nisu zainteresirani za širi razvoj svog entiteta.
Reakcija RS-a u ovom trenutku je jednostavno preuveličati problem kako bi slijedili vlastite ciljeve, koji se protive generalnom provođenju reformi koje bi bile u korist svih stanovnika zemlje. O pravilima popisa je davno postignut dogovor, i pitanja koja su ostala neriješena su bila poznata svima još 2012. Ne bi se trebali kriviti samo lokalni zvaničnici za nepostizanje dogovora o odgovarajućoj metodologiji i proceduri na samom početku procesa, već i strani donatori koji su cijeli proces financirali i na njega potrošili 25 miliona eura. Za sva ta pitanja međutim postoji lako rješenje. Za EU, koja zahtjeva vjerodostojan popis, bilo bi veoma jednostavno da odluči da bi rezultati popisa mogli biti uzeti u obzir eliminiranjem tri osjetljiva pitanja koja Brisel ne zahtijeva, što bi osiguralo da su svi koji su sudjelovali u popisu predstavljeni. Ako to nije prihvatljivo političarima, kao plan B, bilo bi razumno da EU kaže da neće prihvatiti ovaj popis kao kredibilan, i bilo bi na lokalnim političarima da odluče kako da organiziraju i financiraju novi popis.
Koliko će ovo utjecati na proces pristupanja uniji zavisi od toga koliko će EU biti voljna da snizi svoje standarde. EU nikada nije zahtijevala osjetljiva etnička pitanja o vjeri, maternjem jeziku, i nacionalnosti. Za mene je interesantno da EU to nije jasno dala do znanja, kako bi dobila podršku javnosti za popis koji ima smisla. Pozvala bih evropske političare da zauzmu čvrst stav, jer su dosta uložili u ovaj popis. Nema razloga zašto se podaci koji su već sadržani u njemu ne bi mogli iskoristiti jednostavnim eliminiranjem tri spomenuta osljetljiva pitanja koja Brisel ionako ne zahtijeva. Što se ova situacija više odgađa, to će manje kredibilni rezultati biti, kaže za Glas Amerike Valery Perry.
