Kissinger je imao 100 godina, a umro je u svom domu u Connecticutu, saopštila je firma, ne navodeći više detalja. Biće sahranjen u krugu porodice, a kasnije će u New Yorku biti održana javna komemorativna služba.

Kissinger je bio aktivan i nakon što je proslavio 100. rođendan. Prisustvovao je sastancima u Bijeloj kući, objavio knjigu o liderskim stilovima i svjedočio pred senatskim odborom o nuklearnoj prijetnji koju predstavlja Sjeverna Koreja. U julu 2023. je iznenada posjetio Peking da bi se sastao sa kineskim predsjednikom Xi Jinpingom.

1970-ih je, kao državni sekretar u administraciji Richarda Nixona, učestvovao u ključnim globalnim događajima te decenije. Njegovi napori su doveli do diplomatskog otvaranja Kine, historijskih razgovora SAD i Sovjetskog Saveza o kontroli naoružanja, proširenja veza između Izraela i njegovih arapskih susjeda, i Pariskog mirovnog sporazuma sa Severnim Vijetnamom.

Kissingerova vladavina kao glavnog tvorca američke spoljne politike je prestala kada je Nixon podnio ostavku zbog afere Watergate. Pa ipak, ostao je diplomatska sila za vrijeme Nixonovog nasljednika, predsjednika Geralda Forda, i nastavio da iznosi snažna mišljenja do kraja svog života.

Dok su mnogi veličali Kissingera zbog briljantnosti i širokog iskustva, drugi su ga opisivali kao ratnog zločinca, zbog podrške anti-komunističkim diktaturama, posebno u Latinskoj Americi. Kasnijih godina, putovanja su mu bila ograničena zbog pokušaja drugih nacija da ga uhapse zbog ranije američke spoljne politike.

Nobelova nagrada za mir 1973, koja je dodijeljena Kissingeru i lideru Sjevernog Vijetnama Le Duc Tohu, koji je odbio da je primi - bila je jedna od najkontroverznijih u historiji. Dvoje članova Nobelovog komiteta je podnijelo ostavku zbog tog izbora, a postavljena su i pitanja o američkom tajnom bombardovanju Kambodže.

Ford je Kissingera nazvao "super državnim sekretarom", ali je također pominjao njegovu osornost i samouvjerenost, koje su kritičari bili skloniji da zovu paranojom i egoizmom.

Namrgođen i promuklog glasa, sa njemačkim akcentom, Kissinger je bio daleko od privlačnog muškarca, ali je ipak stekao reputaciju zavodnika, i prije braka je izlazio sa brojnim starletama po Washingtonu i New Yorku. Moć je - kako je rekao - ultimativni afrodizijak.

Početak karijere

Heinz Alfred Kissinger rođen je u Furthu u Njemačkoj 27. maja 1923. i preselio se u Sjedinjene Države sa porodicom 1938, prije nego što su nacisti krenuli u kampanju istrijebljenja evropskih Jevreja.

Ime je "amerikanizovao" u Henry i postao naturalizovani državljanin SAD 1943. Služio je u američkoj vojsci u Drugom svjetskom ratu, i dobio stipendiju Harvardskog univerziteta, gdje je magistrirao 1952, i doktorirao 1954. godine. Predavao je na Harvardu narednih 17 godina.

U to vrijeme je služio kao konsultant vladinih agencija, a 1967. je bio posrednik State Departmenta u Vijetnamu. Iskoristio je svoje veze sa administracijom predsjednika Lindona Johnsona da Nixonovom timu dostavi informacije o mirovnim pregovorioma.

Kada je Nixonu obećanje da će okončati Vijetnamski rat donijelo pobjedu na predsjedničkim izborima 1968. godine, poveo je Kissingera u Bijelu kuću, kao svog savjetnika za nacionalnu bezbjednost.

Međutim, proces "vijetnamizacije" - kada je teret rata sa pola miliona američkih vojnika prebačen na vojsku Južnog Vijetnama - bio je dug i krvav, a obilježili su ga veliko američko bombardovanje Sjevernog Vijetnama, miniranje luka sjevera i bombardovanje Kambodže.

Kissinger je 1972. proglasio da je "mir na domak ruke", ali je pariski mirovni sporazum u januaru 1973. bio samo uvod u konačno komunističko preuzimanje Južnog Vijetnama dvije godine kasnije.

1973. godine, pored uloge savjetnika za nacionalnu bezbjednost imenovan je za državnog sekretara - zbog čega je dobio neprikosnoveni autoritet u spoljnopolitičkim pitanjima.

Zbog sve snažnijeg arapsko-izraelskog konflikta, Kissinger je krenuo u svoju prvu misiju "shuttle diplomatije" - vrste vrlo lične i energične diplomatije vršenja pritiska, po kojoj je bio poznat.

Trideset dva dana putovanja između Jerusalima i Damaska pomogli su Kissingeru da postigne dugotrajni sporazum između Izraela i Sirije na Golanskoj visoravni koju je okupirao Izrael.

U nastojanju da smanji sovjetski uticaj, okrenuo se glavnom komunističkom rivalu Sovjeta - Kini, i dva puta posjetio tu zemlju, uključujući tajnu posjetu tokom koje se susreo sa premijerom Zhouon Enlaijom. Rezultat je bio Nixonov historijski samit u Pekingu sa Mao Zedongom, i kasnije uspostavljanje formalnih odnosa dvije zemlje.

Sporazum o strateškom naoružanju

Afera Watergate, koja je primorala Nixona da podnese ostavku, jedva da je okrznula Kissingera, koji nije bio povezan sa zataškavanjem, i nastavio je da radi kao državni sekretar kada je Gerald Ford stupio na dužnost u ljeto 1974. Međutim, Ford ga je smijenio sa položaja savjetnika za nacionalnu bezbjednost u želji da čuje više ideja o spoljnoj politici.

Kasnije te godine, Kissinger je sa Fordom otputovao u Vladivostok u Sovjetskom Savezu, gdje se predsjednik sastao sa sovjetskim liderom Leonidom Brezhnevom i dogovorio okvire pakta o strateškom naoružanju. To je bila kruna Kissingerovih napora da se smanje tenzije u odnosima SAD i Sovjetskog Saveza.

Međutim, Kissingerove diplomatske vještine su imale limit. 1975, nije uspio da ubijedi Izrael i Egipat da pristanu na drugu fazu povlačenja na Sinaju.

U ratu Indije i Pakistana 1971, Nixson i Kissinger su žestoko kritikovani zbog naklonosti prema Pakistanu.

Kao i Nixon, plašio se širenja ljevičarskih ideja po zapadnoj hemisferi, a potezi koje je povukao izazvali su duboku sumnjičavost prema Washingtonu u brojnim zemljama Latinske Amerike godinama kasnije.

1970. godine, kovao je planove sa CIA-om kako da destabilizuje i smijeni markističkog, ali demokratski izabranog predsjednika Čilea Salvadora Alendea, a u memorandumu uoči krvavog puča u Argentini 1976. godine rekao je da bi trebalo podržati vojne diktatore.

Kada je Ford izgubio izbore od Jimmyja Cartera, demokrate, 1976, Kissingerovi dani moći su bili u najvećoj mjeri završeni. Sljedeći republikanac u Bijeloj kući Ronald Reagan distancirao se od Kissingera, za koga je smatrao da ne odgovara njegovom konzervativnom biračkom tijelu.

Kada je napustio vladu, Kissinger je formirao skupu, moćnu konsultantsku firmu u New Yorku, koja je nudila savjete svetskoj korporativnoj eliti. Bio je član bordova brojnih kompanija i raznih spoljnopolitičkih i bezbjednosnih foruma, pisao je knjige i postao redovni medijski komentator za međunarodna pitanja.

Poslije napada 11. septembra 2001, predsjednik George Bush je izabrao Kissingera da predvodi istražnu komisiju, ali je zbog protivljenja demokrata, koje su vidjele konflikt interesa zbog brojnih klijenata njegove konsultantske firme, bio primoran da se povuče iz komisije.

Henry Kissinger razveo se od svoje prve supruge Ann Fleischer 1964, sa kojom je imao dvoje djece, a zatim se oženio Nancy Maginnes, saradnicom guvernera New Yorka Nelsona Rockfellera 1974.

„NATO ima ključnu ulogu u pomoganju državama u regionu da ostvare napredak na svom putu ka članstvu u EU i široj evropskoj sigurnosti. NATO već dugo predstavlja okosnicu sigurnosti na Zapadnom Balkanu”, rekao je Blinken.

Kako je naveo državni sekretar SAD-a, Alijansa je „odlučno odgovorila akterima koji nastoje da destabilizuju sjever Kosova”, uputivši dodatne trupe na Kosovo ranije ove zemlje.

„Produbljujemo našu saradnju sa snagama koje predvodi EU i u BiH. Dakle, ovo je bio još jedan važan dio našeg razgovora u posljednja dva dana”, dodao je Blinken.

Početkom ovog mjeseca, Vijeće sigurnosti UN je produžilo mandat snagama EUFOR-a (Snage Evropske unije) u BiH na još godinu dana.

Uoči sastanka ministara vanjskih poslova NATO saveza, generalni sekretar Alijanse Jens Stoltenberg je rekao kako se povećavaju tenzije na Zapadnom Balkanu, posebno u BiH, gdje „raste i zapaljiva retorika”, dok na Kosovu „imamo i ozbiljno nasilje”.

„Možete biti sigurni da će NATO uraditi što je neophodno kako bi se osigurala stabilnost u tom području, jer je to važno, ne samo za Zapadni Balkan, već i za cijelu Evropu, te za NATO”, rekao je Stoltenberg, podsjetivši kako se NATO prisutnost ogleda u saradnji sa EUFOR-om u BiH i na KFOR-om na Kosovu.

Generalni sekretar NATO-a boravio je nedavno u BiH, rekavši da je zabrinut zbog secesionističke retorike i ruskim utjecajem.

Dodik je najavljivao sastanak sa predsjednikom Rusije ranije ovog mjeseca, ali je njegov put u Rusiju otkazan zbog, kako je rekao, Putinovih neodložnih obaveza.

Novinarima u Banjaluci danas je rekao kako se ovih traži novi termin za sastanak.

„Rusija je strateški partner Republike Srpske, koji uvijek iskreno štiti njene interese na međunarodnom planu”, navodi Dodikova stranka SNSD na mreži X, bivši Twitter.

Ako dođe do novog putovanja u Rusiju u ovoj godini, to će biti četvrti put da se Dodik sastaje sa Putinom otkako je Rusija pokrenula invaziju na Ukrajinu u februaru 2022.

Američki zvaničnici Dodika smatraju faktorom destabilnosti Bosne i Hercegovine zbog njegove secesionističke retorike i podrivanja Daytona.

Ranije ovog mjeseca, generalni sekretar NATO saveza Jens Stoltenberg je rekao kako ga brine upravo secesionistička retorika i ruski utjecaj u BiH.

Dodik se nalazi pod američkim sankcijama zbog antidaytonskog djelovanja i korupcije, što on negira.

„Amerikanci za prosperitet” (AFP), politički ogranak moćne Kochove mreže, zvanično su podržali predsjedničku kampanju Nikki Haley u utorak, obećavajući da će angažovati armiju aktivista širom zemlje – i praktično neograničena sredstva – da joj pomognu da pobijedi bivšeg predsjednika Donalda Trumpa u trci za republikansku predsjedničku nominaciju.

„AFP akcija sa ponosom daje punu podršku Nikki Haley, koja nudi Americi priliku da okrene stranicu aktuelne političke ere, da pobijedi na stranačkim izborima republikanaca i trijumfuje protivJoea Bidena sljedećeg novembra”, napisala je predsjednica i izvršna direktorica AFP-a Emily Seidel u saopštenju u kojem se obrazlaže odluka grupe.

„Ona ima sve što je potrebno da se uhvati u koštac sa najvećim izazovima naše zemlje i pomogne da se osigura da pred nama budu najbolji dani. Sa resursima i podacima koje donosimo u ovu trku, nijedna druga organizacija nije opremljenija da to bolje uradi.”

Uprkos tome što joj posljednjih mjeseci raste podrška, posebno u državama u kojima se održavaju prvi stranački izbori, kampanji bivše ambasadorice SAD u Ujedinjenim nacijama nedostajalo je ljudstvo na terenu kako bi osigurala da njene pristalice izađu na glasanje.

Ali sada, ona nasljeđuje organizacionu moć onoga što je možda najuticajnija konzervativna organizacija u zemlji. Koch mreža, ranije poznata po imenu Braća Koch, već nekoliko godina gradi mrežu plaćenih konzervativnih aktivista i volontera u ključnim državama.

Samo tokom ovog ljeta i jeseni, aktivisti organizacije „Amerikanci za prosperitet” su već razgovarali sa šest miliona birača na primarnim izborima, bilo lično ili telefonom, rekla je Seidel.

Ovaj razvoj događaja predstavlja posebno bolan udarac za guvernera Floride Rona DeSantisa, koji se zalagao za konzervativne prioritete u toj državi, ali se borio da se pojavi kao jasna alternativa Trumpu na republikanskom nadmetanju za nominaciju.

Nejasno je, međutim, da li podrška Koch mreže može da utiče da se oslabi Trumpova pozicija s obzirom na njegovo ubjedljivo vodstvo u trci za republikansku nominaciju u odnosu na DeSantisa i Haley.

Još u proljeće, Koch mreža je počela da prikazuje oglase širom Iowe, New Hampshirea i Južne Karoline – prve tri države u kalendaru za primarne izbore za predsjedničku nominaciju u taboru republikanaca – usredsređujući se na pitanja o šansama za Trumpov izbor u duelu sa Bidenom.

Seidel je rekla da će „Amerikanci za prosperitet” odmah početi da preusmjeravaju napore na podsticanje kampanje Haley strateškim ulaganjima u reklamiranje, slanjem materijala poštom i kontaktima sa glasačima kroz mrežu više hiljada konzervativnih aktivista.

Ti aktivisti su proveli posljednjih nekoliko mjeseci prikupljajući informacije sa republikanskih predizbornih glasanja.

Istovremeno, Seidel je rekla da će se njena organizacija usredsrediti na ubjeđivanje sigurnih glasača na predsjedničkim izborima, koji obično ne glasaju na primarnim izborima, da podrže Haleyu nadmetanju za nominaciju.

Portparol Trumpove kampanje Steven Cheung nazvao je organizaciju „Amerikanci za prosperitet” „političkom rukom pokreta Kina prva, Amerika posljednja”.

„Nikakva količina sumnjivog novca Georgea Sorosa, demokrata i republikanskih grupa protiv Trumpa neće spriječiti pokret MAGA ili predsjednika Trumpa da bude republikanski kandidat i pobijedi nepoštenog Joea Bidena“, naveo je Cheung u saopštenju.

U taboru DeSantisove kampanje nisu bili zadovoljni. Andrew Romeo, DeSantisov portparol, uporedio je Kochovu podršku sa doprinosom Trumpovoj kampanji.

„Čestitam Donaldu Trumpu na tome što je obezbijedio podršku Kocha. Establišment koji se zalaže za otvorene granice podržao je umjerenu osobu koja nema matematičke šanse da pobijedi bivšeg predsjednika” napisao je Romeo na društvenoj mreži X.

„Svaki dolar potrošen na kandidaturu Nikki Haley treba da se prijavi kao nenovčani doprinos Trumpovoj kampanji. Niko nema veće uspjehe u pobjedi nad establišmentom od Rona DeSantisa, i ovaj put neće biti ništa drugačije.”

Ipak, Koch mreža je uvjerena da je Haley u boljoj poziciji da pobijedi Trumpa i Bidena, nego DeSantis. Viši savejtnik Michael Palmer istakao je da Haley „ima konstantan zamah posljednjih mjeseci”.

„Guverner DeSantis je bio jak lider na Floridi”, rekla je Seidel u utorak. „Ali svi dokazi koje smo već podijelili ukazuju na činjenicu da je Nikki Haley najjači kandidat u ovoj trci i zato smo odlučili da je podržimo”.

U međuvremenu, Haley je rekla da je počastvovana što ima podršku „Amerikanaca za prosperitet”, „uključujući i milione članova te organizacije na lokalnom nivou širom zemlje“.

„Članovi AFP Akcije znaju da je preveliki ulog na ovim izborima da bi sjedili po strani” rekla je ona u saopštenju. „Ovo je izbor između slobode i socijalizma, individualne slobode i velike vlade, fiskalne odgovornosti i rastućeg duga. Imamo zemlju koju treba da spasimo i zahvalna sam što je AFP Akcija uz nas.”