Demokrate Ben Cardin i Tim Caine, istaknuti članovi Senatskog odbora za spoljne odnose, predstavili su u srijedu rezoluciju u kojoj se administracija poziva da "koristi svoj glas i u međunarodnim institucijama glasa da podrži uspostavljanje specijalnog međunarodnog krivičnog suda koji će pozvati na odgovornost lidere Ruske federacije koji su predvodili i podržali agresiju na Ukrajinu".

Rezolucija podržava dugogodišnji zahtjev Ukrajine za osnivanjem Posebnog tribunala za ruski "zločin agresije". Generalna skupština UN-a bi morala da odobri predloženi tribunal, a Ukrajina i Ujedinjene nacije bi pregovarali o uslovima.

Drugačiji tretman

Zločin agresije – definisan kao "planiranje, priprema, inicijacija ili izvršenje" čina agresije, kao što je oružana invazija – razlikuje se od ratnih zločina, zločina protiv čovječnosti ili genocida.

Međunarodni krivični sud može da procesuira te druge zločine, ali ne i zločin agresije. Njegova nadležnost nad tim zločinom odnosi se samo na zemlje koje su ratifikovale Rimski statut kojim je uspostavljen sud. Rusija, kao i Sjedinjene Države, nisu strane u tom sporazumu.

Zato Ukrajina i njeni saveznici insistiraju na alternativnom mehanizmu prema kojem bi ruski lideri bili odgovorni.

Bidenova administracija predložila je u martu "internacionalizovani tribunal" unutar ukrajinskog pravosudnog sistema, ali sa spoljnom podrškom.

Međunarodni elementi

"Zamišljamo da takav sud ima značajne međunarodne elemente — u obliku materijalnog prava, osoblja, izvora informacija i strukture", izjavila je Beth van Schaack, najviša diplomatkinja State Departmenta za globalno krivično pravosuđe, najavljujući podršku administracije.

Sud bi u početku mogao da funkcioniše van Ukrajine, negdje drugdje u Evropi, rekla je ona.

Američki plan ima podršku G-7 zemalja, ali se suočava sa protivljenjem ukrajinskih zvaničnika koji kažu da bi sprovođenje tog plana zahtijevalo ustavni amandman, koji nije praktično rješenje tokom rata.

Ukrajinski zvaničnici kažu da bi sud u stilu Nirnberškog suda, kojeg podržavaju Ujedinjene nacije, zatvorio "jaz u odgovornosti" u međunarodnom pravu i da bi, za razliku od suda sa sjedištem u Ukrajini, uživao međunarodni legitimitet. Prošlog mjeseca, predsjednik Ukrajine Volodimir Zelenski ponovio je svoj poziv za takvu inicijativu, koju podržava nekoliko malih evropskih zemalja.

"Ako želimo istinsku pravdu, ne treba da tražimo izgovore i ne treba da se pozivamo na nedostatke sadašnjeg međunarodnog zakona, nego da donosimo odvažne odluke koje će ispraviti nedostatke tih normi", rekao je Zelenski u govoru u Hagu prošlog mjeseca.

Međunarodni krivični sud je u martu izdao nalog za hapšenje ruskog predsjednika Vladimira Putina, optužujući ga za nasilno deportovanje stotina ukrajinske dece u Rusiju. Ali nalog se odnosio na Putinovo učešće u navodnim ratnim zločinima, a ne za zločin agresije.

Rusija je odbacila nalog za hapšenje i dovela u pitanje legitimitet specijalnog suda.

Pravni stručnjaci kažu da američki plan zavisi od ukrajinske podrške. Također kažu da će Putin i njegov bliski krug izbeći krivično gonjenje sve dok ostaju na vlasti.

"Zabrinuta sam da podrškom ovakvom hibridnom modelu Sjedinjene Države šalju poruku da im je stalo do odgovornosti za agresiju ali na način koji štiti arhitekte zločina“, kaže Rebecca Hamilton, vanredna profesorica prava na Američkom univerzitetu u Washingtonu.

Portparol State Departmenta rekao je da oni ne komentarišu predložene zakone ili rezolucije i uputio Glas Amerike na izjave Beth van Schaack.

"Kao što je ambasadorica van Schaack rekla: "Nema mira bez pravde u Ukrajini. Pravde za milione ljudi kojima su životi poremećeni i uništeni, kao rezultat besmislenog, neisprovociranog i ilegalnog rata za teritorijalno osvajanje kojeg je pokrenuo Vladimir Putin", naveo je portparol.

Posljednji put je zločin agresije procesuiran 1940-ih, kada je njemačkim i japanskim liderima suđeno u Nirnbergu i Tokiju za ono što je Međunarodni vojni sud nazvao "najvišim međunarodnim zločinom."

Na saslušanju u Senatu u srijedu, senator Cardin je kritikovao plan Bidenove administracije. Sud sa sedištem u Ukrajini, rekao je Cardin, suočiće se sa pitanjima o "percepciji nepristranosti" i potencijalnim zahtjevima za imunitet ruskih zvaničnika.

Prema međunarodnom pravu, ni jedan nacionalni sud ne može da tuži šefa druge države ili slične zvaničnike.

"Ne znam kako biste to prevazišli metodom koju planirate", rekao je Cardin u obraćanju van Schack, referirajući se na nepristrasnost suda.

Prepreke

Van Schack je odgovorila da je administracija izabrala hibridni model jer bi se sud koji podržava UN suočio sa sopstvenim pravnim i praktičnim preprekama.

Legalno, Generalna skupština UN-a možda neće imati ovlaštenje da osnuje sud sa nadležnošću nad ruskim liderima.

Praktično, "postoje ozbiljne zabrinutosti oko toga da li imamo glasove u Generalnoj skupštini za osnivanje tela takve prirode", rekla je ona.

Međutim, Cardin je uzvratio, pozivajući administraciju da zatraži međunarodnu podršku.

"To ne može da bude napor jedino SAD" rekao je Cardin. "To mora da bude kolektivna akcija. Mora da se radi na tome to prije glasanja."

Portparolka senatora Cardina rekla je da bi i drugi senatori mogli da se pridruže kao kosponzori rezolucije, ali su je do sada potpisali samo Cardin i Kaine. Ona je u mailu Glasu Amerike navela da nema određenog datuma za glasanje o rezoluciji.

Rebecca Hamilton, bivša advokatkinja u tužilaštvu Međunarodnog krivičnog suda, u intervjuu Glasu Amerike je rekla da je Cardin-Kaineova rezolucija značajna jer je to "snažan signal da Kongres želi da ide u drugom pravcu od onog koji predlaže administracija".

"Mislim da bi također moglo biti značajno za zagovornike međunarodnog suda, van SAD, a posebno za Ukrajinu, da čuju da postoje dijelovi američkog sistema koji bi barem podržali istinski međunarodni tribunal", zaključila je Hamilton.

Govoreći u Helsinkiju u Finskoj, najnovijoj članici NATO saveza, Blinken je rekao da "prekid vatre kojim bi se samo zamrzla trenutna linija fronta", a ruskom predsjedniku Vladimiru Putinu omogućilo da konsoliduje teritoriju koju je zauzela - "nije pravedan i trajan mir" i da bi Moskvi i "drugim potencijalnim agresorima širom svijeta" poslao pogrešnu odluku.

Blinken je dodao da će SAD podržavati mirovne inicijative drugih zemalja, uključujući prijedloge Brazila i Kine, sve dok se pridržavaju povelje Ujedinjenih nacija i poštuju ukrajinski suverenitet, teritorijalni integritet i nezavisnost.

Rusija, međutim, želi da se u mirovnim pregovorima razgovara i o zahtjevu Ukrajine da se pridruži NATO-u. Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski zalaže se za članstvo Ukrajine u zapadnom vojnom savezu, što Kremlj doživljava kao prijetnju.

"To pitanje će biti jedna od glavnih iritacija i potencijalnih problema u godinama pred nama", izjavio je u petak potrparol Kremlja Dmitrij Peskov.

Za to vrijeme, zvaničnici u Ukrajini saopštili su u petak da je ukrajinska vojska oborila više od 30 ruskih projektila i dronova iznad Kijeva. U saopštenju Vojnog vazduhoplovstva navodi se da je protivvazdušna odbrana oborila 15 krstarećih raketa i 21 dron. Zvaničnici kažu da je najmanje dvoje ljudi povrijeđeno kada su na zemlju pali djelići oborenih projektila.

Ukrajinska prijestolnica je simultano gađana iz različitih pravaca dronovima Šahid, proizvedenim u Iranu, kao i krstarećim raketama iz Kaspijskog regiona, napisao je na aplikaciji Telegram visoki ukrajinski zvaničnik Serhi Popko.

Britansko Ministarstvo odbrane u petak je saopštilo najnoviju procjenu obavještajnih agencija o ruskoj invaziji na Ukrajinu, prema kojoj se Rusija sada suočava sa "velikom dilemom" da li da jača odbranu u regionima na granici ili ojača svoju liniju fronta u okupiranim dijelovima Ukrajine.

Ukrajinski predsjednik Zelenski u četvrtak je komentarisao izvještaje da su ljudi pokušali da uđu u jedno sklonište u Kijevu, ali je ono bilo zatvoreno.

Predsjednik je izjavio: "Dužnost je lokalnih vlasti, veoma specifična dužnost, da se postaraju da su skloništa dostupna 24 sata dnevno. Ako se ta obaveza ne ispuni na terenu, institucije za sprovođenje zakona imaju direktnu dužnost da odgovorne privedu pravdi."

Prijedlog je usvojen sa 63 glasa za i 36 protiv, samo četiri dana prije nego što su SAD mogle da ostanu bez novca. Zakon sada ide na potpis predsjedniku Joeu Bidenu.

"Večeras su senatori iz obje stranke glasali za zaštitu teško zarađenog ekonomskog napretka koji smo postigli i sprečavanje da SAD, prvi put, ne mogu da plate svoje račune", naveo je Biden u saopštenju.

Predstavnički dom je zakon usvojio u srijedu uveče, uz podršku i republikanskih i demokratskih poslanika. Zakonom se predviđa da vlada može da pozajmi više novca u narednih godinu i po dana, kako bi ispunila svoje finansijske obaveze - što premašuje sadašnjih 31,4 triliona dolara.

Ovlaštenje za zaduživanje bi se produžilo do 2. januara 2025. godine, dva mjeseca nakon predsjedničkih izbora 2024.

Pored toga, zakon predviđa da se većina federalne potrošnje zadrži na trenutnom nivou u novoj fiskalnoj godini koja počinje u oktobru, uz povećanje od 1 posto u narednih 12 mjeseci.

"Odgovorna stvar za Ameriku je da ga usvoji", rekao je pred glasanje demokratski senator Dick Durbin.

I lider demokratske većine u Senatu Chuck Schumer, kao i lider republikanske manjine Mitch McConnell, podržali su ukidanje ograničenja duga i pozvali na brzo usvajanje zakona.

"Vrijeme je luksuz koji Senat nema ako želimo da spriječimo neizvršenje obaveza. Ne postoji nijedan dobar razlog da se ovaj proces ne završi. Zemlja to sada sebi ne može da priušti", poručio je Schumer.

Predstavnički dom je usvojio zakon sa 314 glasova za i 117 protiv, uprkos prigovorima republikanskih predstavnika sa krajnje desnice, koji su rekli da ne ide dovoljno daleko u smanjenu potrošnje. Sa druge strane, progresivne demokrate kažu da je zakon previše smanjio vladinu potrošnju.

U izjavi nakon glasanja u srijedu, Biden je pozdravio sporazum kao "dvostranački kompromis".

"Štiti ključne prioritete i dostignuća iz protekle dvije godine, uključujući historijske investicije koje otvaraju radna mjesta širom zemlje. I u skladu je sa obećanjem koje sam dao da ću zaštititi zdravstveno osiguranje za starije Amerikance, i socijalno osiguranje. Štiti programe od suštinske važnosti za milione vrijednih porodica, studenata i veterana", rekao je Biden.

Predsjedavajući Predstavničkog doma, republikanac Kevin McCarthy, rekao je da usvajanje zakona "nije bila laka borba". On je istakao uštede u budžetu i kritikovao demokrate koje žele da razdvoje debatu o budućoj vladinoj potrošnji od potrebe da se ukine granica zaduživanja, kako bi se mogle izmiriti tekuće finansijske obaveze.

"Stavili smo građane Amerike na prvo mjesto i išli lakšim putem. Nismo samo, kao u prošlosti, podigli plafon duga, već smo postigli i da se troši manje", kazao je on.

Ova mjera ne povećava poreze, a ne sprječava ni daljni rast nacionalnog dug, što se procjenjuje za još 3 triliona dolara do januara 2025.

Zakon predviđa i smanjenje broja novih agenata Poreske uprave, uslov da države vrate 30 milijardi dolara neutrošene pomoći za pandemiju federalnoj vladi, i povećanje starosne granice sa 50 na 54 godine za dobijanje bonova za hranu.

Turski lider je u proteklim godinama bio jedan od najznačajnijih, ali i najkomplikovanijih članova transatlantskog vojnog saveza.

Biden je u ponedjeljak razgovarao sa Erdoganom da bi mu čestitao na izbornoj pobedi i trećem predsjedničkom mandatu, navodeći da su dvojica lidera razmatrali pitanje pridruživanja Švedske NATO-u i zahtjev Turske za rekonstrukciju i proširenje njene flote američkih lovaca F-16.

"Još uvijek želi da radi na nečemu oko F-16. Rekao sam mu da želimo dogovor sa Švedskom, pa hajde da to obavimo. I tako ćemo ponovo biti u kontaktu “, rekao je Biden, dodajući da će o tome više govoriti "sljedeće nedelje".

To je prvi put da je Biden povezao ta dva pitanja. Ni Bijela kuća ni turska vlada nisu pomenule potencijalnu prodaju aviona F-16 u svojim izvještajima o razgovoru.

Zvaničnici američke administracije su više puta odbacivali prijedloge dogovora po principu: proširenje transatlantskog vojnog saveza za prodaju oružja.

"To nije uslov", navela je portparolka Bijele kuće Karine Jean-Pierre tokom konferencije za novinare u utorak. "Predsjednik Biden je više puta jasno rekao da podržava prodaju F-16."

U utorak, na zajedničkoj konferenciji za novinare sa švedskim premijerom Ulfom Kristerssonom u Luleji, u Švedskoj, američki državni sekretar Antony Blinken rekao je da oba pitanja "treba da se sprovedu što je prije moguće."

Kao odgovor na rusku invaziju na Ukrajinu, Finska i Švedska podnijele su zahtev za članstvo u NATO alijansi u maju 2022. godine. Odlučivanje o zahtjevima, koje moraju da odobre sve članice NATO-a, usporeno je zbog prigovora Turske i Mađarske, iako je aplikacija Finske konačno odobrena u aprilu.

F-16 avioni

Ankara je dugo pokušavala da kupi 40 lovaca F-16, koje proizvodi američka kompanija Lockheed Martin, kao i skoro 80 modernizacionih kompleta za postojeće ratne avione njenih vazduhoplovnih snaga - što je transakcija vredna 20 milijardi dolara.

Avioni F-16 predstavljaju najveći dio turskih borbenih aviona, nakon što je Trumpova administracija 2019. godine izbacila Ankaru iz programa pete generacije borbenih aviona F-35, zbog odluke Turske da kupi sisteme za vazdušnu odbranu S-400 proizvedene u Rusiji.

Kongres SAD, koji ima ovlaštenje da blokira velike prodaje oružja, protivi se prodaji F-16 iz razloga širih od proširenja NATO-a. Kongres želi da Ankara ublaži tenzije sa Grčkom, suzdrži se od invazije na sjevernu Siriju i sprovede sankcije protiv Rusije zbog njenog rata protiv Ukrajine.

U aprilu, oko dvije nedjelje nakon što je Turska ratifikovala podršku Finskoj za pridruživanje NATO-u, Washington je odobrio prodaju 259 miliona dolara vrijednog modernizovanog softvera za sadašnju flotu borbenih aviona F-16. Međutim, Ankara i dalje zadržava kandidaturu Švedske zato što vjeruje da Stockholm krije"teroriste" - militante iz zabranjene Kurdistanske radničke partije (PKK), koja je počela oružanu borbu protiv turske države 1984. godine.

Švedski parlamentarci usvojili su legislativu kojom se ojačavaju antiteroristički zakoni te zemlje, za šta se očekuje da će pomoći da se ubijedi Turska. Američki i švedski zvaničnici izrazili su nadu da će članstvo Švedske biti potvrđeno do sastanka lidera NATO-a u Viljnusu, u Litvaniji, sredinom jula.

Iako će Erdogan vjerovatno iskoristiti svoju podršku Švedskoj, on je također pragmatičar, rekao je Asli Aydintasbas, turski novinar i saradnik u Centru za Sjedinjene Države i Evropu u institutu Brookings.

"Ono što ćemo vidjeti je malo drame u poslednjem trenutku pred samit u Viljnusu", rekao je on za Glas Amerike. "Na kraju, moguće je da će to biti riješeno u noći samita."

Osetljivi odnosi

"Na stranu F-16, američko-turske veze ostaće osjetljive", kaže James Jeffrey, bivši američki ambasador u Turskoj, koji je sada predsjednik Bliskoistočnog programa u Wilson centru.

"To je komplikovan, transakcioni odnos", rekao je on za Glas Amerike. "Nikad nije 100 odsto na našoj strani. Nadamo se da neće biti više od 50 odsto suprotno od nas, ali mnogo toga zavisi od ličnog odnosa između Bidena i Erdogana. Do sada je bio hladan, ali poziv je dobar prvi korak."

Čvrste veze sa Ankarom biće "dramatično strateške u pogledu obuzdavanja Rusije", kao i u pogledu obuzdavanja Irana i terorističkih pokreta u regionu – što su sve ključni ciljevi za Washington, dodao je Jeffrey.

Međutim, Erdoganove prijateljske veze sa ruskim liderom Vladimirom Putinom, dok NATO pomaže Ukrajini da se brani od ruske invazije, uznemirile su zapadne zvaničnike.

"Nismo ograničeni sankcijama Zapada", rekao je Erdogan u intervjuu televizijskoj mreži CNN ranije ovog mjeseca. "Snažna smo država i imamo pozitivne odnose sa Rusijom."

Ankara je prilagodila svoj odgovor na rat u Ukrajini u skladu sa sopstvenim strateškim interesima, osuđujući invaziju i ograničavajući ruske ratne brodove i vojne letove preko svoje teritorije, ali i odbijajući da se pridruži zapadnim sankcijama protiv Rusije i proširujući trgovinske odnose sa Moskvom.

Istovremeno, Erdogan je održavao dobre odnose sa ukrajinskim predsjednikom Volodimirom Zelenskim. Njegova vlada je pružila pomoć i dronove Ukrajini i bila je ključna u dogovoru koji podržavaju Ujedinjene nacije, a koji ukrajinskim brodovima sa žitaricama omogućava pristup globalnim tržištima preko Crnog mora.

S-400 sistemi

Odluka Turske da preuzme ruske sisteme vazdušne odbrane S-400 ostaje najteži problem za SAD, ocijenio je Howard Eissenstat, saradnik Bliskoistočnog Instituta.

"To će biti stvarno teško riješiti", rekao je on za Glas Amerike.

Washington insistira da neće dozvoliti Ankari da se vrati u zajednički program F-35, dok Ankara ne napusti rusko oružje. Ranije ovog mjeseca, turski mediji su prenijeli da je Ankara odbacila zahtjev administracije predsednika Bidena da Turska svoje sisteme protivvazdušne odbrane S-400 pošalje Ukrajini.

Sljedeće nedjelje Biden će biti domaćin britanskom premijeru Rishiju Sunaku i danskoj premijerki Mette Frederiksen. Očekuje se da će lideri razmatriti proširenje NATO-a, uključujući i pitanje kako da se Ankara privoli da to podrži.

"To su dobri sagovornici za predsjednika", rekao je Jeffrey. "To su ljudi koji razumijeju geostratešku situaciju u Evropi."

Anita Powell je sarađivala u pisanju ovog teksta.

U prethodnom postupku osuđeni su jedino za zločine srpskih snaga u Bosanskom Šamcu, a konačnom presudom odgovorni su ratne zločine koje su srpske snage počinile i u Bijeljini, Doboju, Sanskom Mostu, Trnovu i Zvorniku.

Stanišić i Simatović su proglašeni krivim i za ubistvo na Daljskoj planini u Hrvatskoj.

U odnosu na prvostepenu presudu, kazne su im povećane za po tri godine.

Žalbeno vijeće je utvrdilo kako su Stanišić i Simatović „posjedovali zajedničku namjeru da ostvare zajednički zločinački cilj da prisilno i trajno uklone većinu nesrba iz velikih dijelova Hrvatske i Bosne i Hercegovine vršenjem krivičnih djela za koja se terete u optužnici”.

„Isto tako, eliminirana je svaka razumna sumnja da Stanišić i Simatović nisu posjedovali namjeru da se počinje krivična djela u osnovi optužbi u optužnici”, rekla je predsjedavajuća Vijećem Graciela Gatti Santana.

Krivi su da su organizovali obuku, a zatim i angažovali srpske snage koje su učestvovale u zauzimanju i zločinima, zaključuju sudije.

Prema konačnoj presudi, Stanišić i Simatović su u okviru udruženog zločinačkog poduhvata proglašeni krivim za prisilno premještanje i progon, ubistva, deportacije i kršenje običaja ratovanja.

Žalbeno vijeće je obrazložilo da nije konstatovano da su Stanišić i Simatović učestvovali u planiranju ili izvršenju bilo kojeg od krivičnih djela za koja su osuđeni, kao i da su rukovodili ili imali ovlasti nad bilo kim od izvršilaca u bilo koje vrijeme kada su zločini počinjeni.

Ovo je jedina presuda kojom su tadašnji zvaničnici Srbije proglašeni krivim za zločine u Bosni i Hercegovini.

Presuda Stanišiću i Simatoviću je posljednja žalbena presuda iz predmeta koji su započeti pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju, a koje je naslijedio Međunarodni rezidualni mehanizam za krivične sudove.

Brammertz: Presuda pokazuje međunarodni sukob u BiH

Serge Brammertz, glavni tužilac Međunarodnog rezidualnog mehanizma za krivične sudove, kaže nakon presude kako su tužioci zadovoljni presudom.

„Pokazalo se, po našim tvrdnjama, da to nije bio građanski rat, niti nekakav unutrašnji sukob u granicama Bosne i Hercegovine, već se radilo o međunarodnom sukobu u kojem su učestvovala politička vodstva susjednih zemalja, u ovom slučaju konkretno Beograda”, kaže Brammertz.

Podsjetio je kako je riječ o individualnoj krivičnoj odgovornosti rukovodilaca obavještajnih službi.

„Ovom posljednom odlukom naše su misli sa svim žrtvama i njhovim porodicama. Kao što znamo, mnogi od njih još uvijek čekaju na pravdu. Za nas je ovo bio zadnji predmet, ali postoji još na stotine predmeta kojima će se morati baviti domaće zakonodavstvo i pravosudni organi i mi ćemo u naednim godinama pružati svu moguću pomoć”, rekao je Brammertz.

Reakcija žrtava

Žrtve kažu da su zadovoljne ishodom suđenja, naročito onim dijelom presude kojim je utvrđena odgovornost zvaničnika iz Srbije.

Konačnom presudom, Stanišić i Simatović su proglašeni odgovornim za zločine kod Trnova, odnosno za ubistva šest muškaraca iz Srebrenice koje su u julu 1995. godine ubili pripadnici Škorpiona.

„Onaj snimak koji je obišao čitav svijet... pokazalo se da je pravda zadovoljena. Majke su umrle, a nažalost, majka čiji je sin bio najmlađi (...) nije doživjela ovaj dio pravde”, rekla je Munira Subašić, predsjednica Majki enklava Srebrenica i Žepa.

Američka ambasada o presudi

Na presudu je reagovala i Ambasada SAD u BiH: „Pozdravljamo današnju odluku Žalbenog veća Međunarodnog rezidualnog mehanizma za krivične sudove (Mehanizam) u predmetu Jovica Stanišić i Franko Simatović. Ovo je ključan korak ka pozivanju na odgovornost pojedinaca koji su odgovorni za ogromnu patnju naroda Bosne i Hercegovine. Nadamo se da će žrtvama i njihovim porodicama pružiti osjećaj pravde.”

Tok postupka

Jovica Stanišić i Franko Simatović su uhapšeni u Srbiji 2003. godine i prebačeni u Međunardni krivični sud za bivšu Jugoslaviju.

Operativna optužnica protiv Stanišića i Simatovića je podignuta 2008. godine.

Stanišiću i Simatoviću se sudilo za učešće u u udruženom zločinačkom poduhvatu od aprila 1991. do kraja 1995. Prema optužnici, cilj zločinačkog poduhvata, u kojem je bio tadašnji predsjednik Savezne Republike Jugoslavije Slobodan Milošević, bio je prisilno i trajno uklanjanje većine nesrpskog stanovništva s velikih područja u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini.

Milošević je umro 2006. godine i postupak je okončan bez donošenja presude.

U vezi Bosne i Hercegovine, Stanišiću i Simatoviću se sudilo za zločinje počinjene Bijeljini, Zvorniku, Bosanskom Šamcu, Doboju, Trnovu i Sanskom Mostu.

Prvostepenom presudom Međunardnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju iz 2013. godine oslobođeni su krivice po svim tačkama optužnice.

U junu 2021. godine, nakon obnovljenog prvostepenog procesa, Stanišić i Simatović su proglašeni krivim za za pomaganje i podržavanje krivičnog djela ubistva kao kršenja zakona i običaja ratovanja i zločina protiv čovječnosti, te krivičnih djela deportacije, prisilnog premeštanja i progona kao zločina protiv čovječnosti, koja su počinile srpske snage nakon zauzimanja Bosanskog Šamca u aprilu 1992.

„Konkretno, Pretresno vijeće je konstatovalo da su optuženi pružali praktičnu pomoć koja je imala značajan učinak na počinjenje zločina, obučavanjem i slanjem na teren pripadnika specijalne jedinice Službe državne bezbjednosti Srbije i lokalnih Srba iz Bosanskog Šamca da učestvuju u preuzimanju opštine”, navodi Međunarodni rezidualni mehanizam za krivične sudove, koji je naslijedio Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju.

Osuđeni su na po 12 godina zatvora.

U presudi se kaže da Pretresno vijeće zaključuje da su srpska policija i Teritorijalna odbrana 17. aprila 1992. napale i zauzele Bosanski Šamac. Dalje se navodi kako su u preuzimanju vlasti paravojne formacije koje su stigle u Batkušu, a među kojima je bila i grupa od 30 muškaraca iz Srbije pod komandom Crnog i oko 20 mještana iz Bosanskog Šamca, učestvovale u napadu kao potčinjene 17. taktičkoj grupi JNA.

„Pretresno vijeće također konstatuje da spis pokazuje da su premlaćivanja vršile paravojne snage iz Srbije i da su među onima koji su zlostavljali zatočenike bili i pripadnici grupe iz Srbije koja je došla iz Batkuše, kao i muškarci iz samog Bosanskog Šamca”, kaže se, između ostalog, osuđujućoj presudi.