Svi oni koji, slučajno ili namjerno, odluče prenoćiti ili provesti koji dan u hotelu čije bi se ime najlakše moglo prevesti kao "Stare daščare" neće uživati u luksuzu ovovremenih hotelskih zdanja. Gosti bivaju smješteni u jednokrevetnim ili dvokrevetnim sobama, daščarama u kojima su nekada živjeli siromašni crnci, berači pamuka u jednom od ruralnih dijelova američke savezne države Mississippi. Telefonskih brojeva hotela „The Shack Up Inn“ nema u telefonskim imenicima, hotel se ne reklamira, niti pokušava privući turiste na uobičajene marketinške načine. Ipak, domišljatim vlasnicima hotel, i takav kakav je, donosi pristojnu zaradu.
Za boravak u hotelu „The Shack Up In“ najkraće bi se moglo reći .... dođite da osjetite bijedu u kojoj se nekada živjelo „The Shack Up Inn“ je unikatan, osebujan, priprost, nimalo raskošan. Suvlasnik Bill Talbot je vrlo ljubazan, a potencijalni gosti često konstatuju „čuli smo za ovo mjesto, zvali jučer... i rečeno nam je da je sve zauzeto....“
Hotel "Stare daščare" je dio nekadašnje farme. Deset daščara izvana izgledaju očajno, ali to je upravo ono što su vlasnici htjeli.
I što im donosi novac.
„To što vidite... to smo mi. Ove godine imaćemo preko 12 hiljada noćenja“ - kaže Guy Malvezzi, drugi suvlasnik. On i Bill Talbot su geniji kada treba od ničega napraviti nešto.
„Dojam koje ostavljaju daščare je čudesan. Ako je nešto nakrivo, ako nije u vertikali.... nije nimalo bitno“ - kaže Bill Talbot.
Daščare odražavaju povijest juga Sjedinjenih Država. Nakon završetka građanskog rata 1865. godine i ukidanja ropstva, crnci su kao slobodni ljudi nastavljali živjeti i raditi na plantažama pamuka. Nisu bili vlasnici zemlje, pamuk su brali kao napoličari i dobivali tek mali dio profita koji je ostvarivao vlasnik zemlje i ubranog pamuka. Radili su i živjeli teško u malim, bijednim daščarama.
„Sada je unutrašnjost tih daščara pristojna“ - kaže Bill Talbot. U daščare, adaptirane u hotelske sobe, je uvedena voda i struja.
Boravak u hotelu „The Shack Up Inn“ za mnoge goste je čas istorije. Ima i onih koji prigovaraju da vlasnici zarađuju na bijedi ljudi što su nekada živjeli u tim daščarama.
Guy Malvezzi, pak, kaže da neka se ti što tako misle drže podalje od hotela.
Za Gretchen Bell, gošću "Starih daščara," inače odraslu na jugu Sjedinjenih Država gdje su njeni preci nekada bili robovi, boravak u hotelu je......
„.... prilika da sa drugima podijelim prošlost, da im pokažem i kažem odakle smo potekli. Bilo je svojevremeno velikih patnji, teškog života, ali prevladali smo to, išli ka boljem. Život je hod ka boljem, a ne tapkanje u mjestu“ - kaže Gretchen Bell.
Sve je unakolo "Starih daščara" kao nekada. Kao da su nekadašnji vlasnici tih ubogih krovova na glavom, otišli da prošetaju. Iza njih ostao je i dio afričke tradicije, kao na primjer stabla od staklenih boca.
„Ta stabla od boca bila su česta u dvorištima ispred daščara. Zvižduk noćnog vjetra, kako se vjerovalo, privlačio je demone, oni su se zavlačili u boce, bivali zaglavljeni i nisu mogli nikome nauditi“ - objašnjava Bill Talbot.
Sve u svemu, „The Shack Up Inn“ je vraćanje u četrdesete godine prošlog vijeka i zanimljiv zbor za prenoćiti.... Ili u jutarnjim satima uživati u ambijentu u kojem vrijeme kao da je stalo.
