U Sjedinjenim Američkim Državama ove se godine, na mnoge prigodne načine obilježava 20-ta godišnjica usvajanja zakona kojim se zabranjuje bilo kakva diskriminacija osoba sa fizičkim ili mentalnim ograničenjima. Jedan od tih prigodnih načina je i dokumentarni film pod naslovom "Neporaženi" u kojom je filmskom kamerom, riječju i slikom, bilježena jedna od najtežih i najdužih utrka osoba u invalidskim kolicima. Film je inspirirajuća priča o hrabrosti, odlučnosti i istrajnosti invalida u suočavanju sa ogromnim psihološko-fizičkim izazovima.
Trkati se u invalidskim kolicima je izazov sam po sebi. Ali preći 530 kilometara cestom koja ide i preko planinskih prevoja izgleda skoro nemoguće.
To nemoguće podstaklo je 57-godišnjeg Geoffreya Ericskona da učestvuje:
“Na neki način bilo je to zabavno. Kada izađete iz bolnice kao invalid mnogi su govorili šta ne mogu da radim, na šta sam ograničen. To me je ljutilo.”
Gospodin Erickson je prije 33 godine imao udes vozeći motor. Nakon oporavka, svojom snažnom voljom prevazišao je mnoga ograničenja i jedan je od glavnih likova u dokumentarcu.
Film "Neporaženi" prati 31 paraplegičara tokom šestodnevne utrke na invalidskim kolicima na stazi dugoj 530 kilometara koja se spušta i uspinje između Fairbanksa i Anchoragea u američkoj saveznoj državi Alaska.
“Kada sam vozio uz uspon, bilo je zaista bolno. Nastojao sam ostati skoncentriran, ne misliti na bol. A bilo je brutalno. Još uvijek pamtim bol u ramenima, leđima, rukama....” - prisjeća će gospodin Erikson najtežih trenutaka sa staze.
Takmičari voze dnevno po jednu dionicu dugu 88 i po kilometara.
U jednoj od filmskih sekvenci izgledalo je da je Geoffrey Erickson na 65 kilometru najteže dionice, na usponu, ostao bez daha, bez snage. Kamera je bilježila bol i agoniju kroz koju je u tim trenucima prolazio. Ipak, i on je, kao i drugi učesnici trke, smogao dovoljno snage i volje da bude jedan od "Neporaženih."
Sredinom filma reditelj Steven C. Barber usmjerava se na najbolje trkače u invalidskim kolicima, članove američkog tima na Olimpijskim igrama paraplegičara 2008. godine u Pekingu.
Oscar Oz Sanchez, bivši marinac, veteran iz Iraka i Afganistana, bio je najbrži:
“Biti osvajač zlatne medalje, biti svjetski šampion, znači postaviti neke standarde za koje vjerujete da ih možete ostvariti, bez obzira na vaša osobna ograničenja. To što ste invalid ne znači da snovi ne mogu biti ostvareni. Treba samo naći pravi način da se stigne do cilja. To je suština.”
Producentu i reditelju "Neporaženih" Stevenu C. Barberu trebalo je tri godine da dovrši dokumentarac:
“Obično mislimo da je osoba u invalidskim kolicima nemoćna. A to je apsolutno pogrešno. Prevesti dnevno 88 i po kilometara je čudo čak i za najbolje takmičare-trkače. Ljudi u invalidskim kolicima nisu osobe sa ograničenjima. Naučio sam da ne znači da je invalid neko koje u invalidskim kolicima.”
Gospodin Barber ističe da je njegov film "Neporaženi" odavanje počasti hrabrosti i odlučnosti invalida i poruka nade milionima osoba sa ograničenjima širom svijeta. "Neporaženi" pokazuju svijetu šta paraplegičari mogu i dokazuju da su riječi "hendikepiran" i "prepreka" samo riječi.
