Samit lidera sjeverno i južno-američkih država ranijih godina nije bio u nekom istaknutijem fokusu medija Sjedinjenih Država. Ove godine biće drugačije jer je Kuba, nakon niza godina izoliranosti, pozvana da bude učesnik samita koji će za koji dan, 10. i 11. aprila, biti održan u Panami. Na tom skupu će, kako se očekuje, predsjednik Sjedinjenih Država, imati priliku da se susretne sa kubanskim predsjednikom Raulom Castrom po prvi put nakon, i u Havani i u Washingtonu, krajem prošle godine najavljenog normaliziranja odnosa dvije zemlje.
Prethodni samit lidera zemalja dva američka kontinenta u Kartaheni u Kolumbiji prije dvije godine obilježen je skandalom u koji su bili uključeni agenti tajne službe Sjedinjenih Država i tamošnje prostitutke. Ove godine najviše pažnje biće posvećeno Kubi. Po prvi put, nakon 50 godina izolacije, predstavnici kubanske vlade biće za konferencijskim stolom.
Predsjednik Barack Obama pozdravlja učešće kubanskih predstavnika i ističe:
"Naš zaokret prema Kubi dolazi u vrijeme jačanja značaja naših kontinenata u svijetu. Spremni smo na predstojećem samitu otvoriti vrata pridruživanju Kube nacijama naše hemisfere."
Otvarajući se prema Kubi, Bijela kuća se nada će obnoviti lidersku poziciju u zemljama Latinske Amerike, zasjenjenu donedavnim vlastitim ekonomskim slabostima i jačanjem ekonomskog i političkog uticaja Kine na južno-američkom kontinentu.
Sankcije i blokade Sjedinjenih Država prema komunističkom režimu Kube bile su krupno pitanje za mnoge vlade latino-američkih država. Prije dvije godine na samitu u Kartaheni, lideri tih zemalja snažno su izrazili nezadovoljstvo isključivanjem Havane iz tih okupljanja.
Michael Shifter iz Asocijacije za među-američki dijalog poziv Kubi da bude učesnik predstojećeg samita ocjenjuje vrlo značajnom političkom gestom:
"To je, i simbolički i realno, ogroman korak nakon što su Sjedinjene Države pedeset godina Kubu držale u izolaciji, stezale je i politički i ekonomski, ne tretirajući je kao suverenu državu. Za Latinsku Ameriku ta promjena je vrlo, vrlo značajna."
Oponenti normalizaciji odnosa Wahingtona i Havane poziv Kubi za učešće na samitu ocjenjuju krupnim korakom nazad u naporima za ostvarivanje demokratskih ideala u latinsko-američkim državama.
Frank Calzon iz vašingtonskog Centra za slobodnu Kubu ističe da na Kubi još uvijek nema nikakvih naznaka demokratskih reformi, da nema makar kao u Venecueli, koliko toliko demokratski birane vlade i vlasti:
"Postoji velika razlika između djelimične, krnje demokratije u kojoj se krše osnovna ljudska prava i totalitarnog režima koji svojim zakonima i stegama sputava, u korijenu sasijeca svaki pokušaj ostvarivanja ljudskih prava."
Učešće kubanskih predstavnika na samitu u Panami biće uglavnom simbolično. Washington Kubu još uvijek drži na listi zemalja označenih kao sponzori terorizma.
Wayne Smith, nekadašnji diplomata u američkoj ambasadi na Kubi, a kasnije i u sekciji koja je zastupala interese Sjedinjenih Država, smatra da bi se to trebalo promijeniti i dodaje:
"Kubanski predstavnici mogu doći na sumit i učestvovati u radu ako su sve druge zemlje, članice saglasne. Nisam siguran gdje bi moglo voditi Kubu i Sjedinjene Države. Može se desiti da ne bude potpune saglasnosti da Washnington i Havana budu u istom krugu."
Predsjednik Obama želi Kubu skinuti sa liste zemalja sponzora terorizma, ali ta se mogućnost još uvijek ne najavljuje. Samit u Panami, sa predstavnicima Kube za stolom sa liderima drugih južno i sjeverno američkih zemalja je, mada simboličan, vrlo je krupan korak na dugom putu normaliziranja odnosa i veza, prije svega Sjedinjenih Američkih Država i Kube.
