Cloud City, Tomása Saracena, negdje između zemlje i neba

Metropolitan muzej umjetnosti u New Yorku ima u svojem fundusu nekih dva milijuna seminalnih djela, od drevnog Egipta do suvremene Amerike. Ali svakog ljeta posjetitelje privlači i otvoreni prostor na krovu muzeja, s njegovim masivnim umjetničkim instalacijama. Ove godine, instalacija pod nazivom Cloud City, Tomása Saracena, privlači na tisuće posjetitelja. Iako neki kritičari kažu da Cloud City nije prava umjetnost, za druge, među njima i novinarku Glasa Amerike Danielu Schrier, struktura na vrhu Meta je čudnovata i zadivljujuća.


Cloud City je načinjen od 16 modula, izrađenih od akrilika i zrcala, međusobno isprepletenih i povezanih nehrđajućim čelikom i vijcima. Pa ipak, cijela ta instalacija ostavlja dojam nečeg laganog i prozračnog. Čovjek nikad ne bi pomislio da je teška 20 tona.

Argentinski umjetnik Tomás Saraceno svoju je inpiraciju našao u nebu, zamišljajući zrak ispunjen mjehurićima od sapunice. Ali, da bi bila potpuna, kaže Saraceno, njegova instalacija treba ljude. I njihove reakcije.


“Kad sam je prvi put postavio, živo me je zanimalo kako će ljudi reagirati. Kad sam po prvi put sâm u nju kročio, bio sam malo preplašen. Njen se pod miče pod nogama i proizvodi zvukove.”


Površine instalacije se zrcale i igra su odraza pa donekle dezorijentiraju. Ponekad se iz nje otvara pogled na nebo, a ponekad pogled na Central Park ili na Manhattan i njegove obrise.

Kustosica Anne Strauss kaže za Saracena: “To je umjetnik koji inspiraciju traži i nalazi u atmosferi, ne u zemlji, a ovo mu mjesto upravo tu mogućnost i nudi.”


Vrt na krovu Meta velika je atrakcija otkako je otvoren, prije 15 godina. Instalacija Cloud City do sada je privukla 100.000 posjetitelja. Deset tisuća ih je ušlo u Saracenovu instalaciju i svatko je doživio nešto drugo, imao neku drugu reakciju.


Kao da sam se našao u nekom labirintu... Utjecala je na moj osjećaj ravnoteže i orijentacije... Čudan osjećaj, ali ne neugodan, dopalo mi se... Osjetiti vjetar u lice, to je bilo vrlo cool...Prelijepo, prelijepo... neki su od komentara.


Instalacija je na krov prenesena divovskom dizalicom, u dijelovima, modul po modul, potom na krovu sastavljena i učvršćena, da bi mogla odoljeti jakim vjetrovima.

Saraceno u svojem Cloud Cityju vidi prototip za novi nomadski život, u kojemu ljudi žive u letećim strukturama; povezane s drugima, visoko u zraku, one čine lebdeće kotinente.


“A to može predstavljati izazov, ne samo u tehničkom smislu, već i u društvenom i političkom – kako odrediti naše geografske i političke podjele.”


Takva vizija, ona koja ruši i pomiče granice, možda je upravo ono što umjetnost općenito čini uspješnom.


“[Saracenova instalacija] je kao neka sprava koja čovjeku otvara spektakularni pogled na nebo, na grad, na druge koji sudjeluju u toj fascinantnoj mreži zanimljivih iskustava i opažanja," kaže kustosica Anne Strauss.


Štogod mislili, Cloud City je jedan uzbudljiv doživljaj, negdje između zemlje i neba.