Natalija Fedorčenko i njena porodica žive u kući u okolini Kijeva. Kada je Rusija napala Ukrajinu, Fedorčenko je, zajedno sa svojim suprugom i sinom, evakuisana u zapadni dio zemlje. Ali na kraju su se vratili u Kijev i pokušali da se prilagode životu tokom rata.
"Imamo rutinu. Ustajemo, doručkujemo, peremo zube, tuširamo se, idemo na posao i idemo u metro kada čujemo sirenu za vazdušni napad. To postaje dio tvog svakodnevnog života", kaže Natalija.
To je norma za mnoge Ukrajince od početka rata prije 17 mjeseci. Volonteri Air Alarmsa, internet stranice koja prikuplja i analizira podatke o vazdušnim napadima, kažu da su od početka rata do kraja maja Ukrajinci čuli preko 25 hiljada sirena za vazdušni napad, otprilike 1.680 mjesečno, širom zemlje.
Bohdan Vasilčuk iz Air Alarmsa kaže da "što ste bliže ruskoj i beloruskoj granici, to se više sirena čuje i duže traju."
Stručnjaci su istražili efikasnost tog sistema za uzbunu. Analizirajući anonimne podatke sa ukrajinskih mobilnih telefona, mogli su da prate kako lokalni stanovnici reaguju na sirene za vazdušni napad.
"Vremenom smo otkrili da ljudi manje idu u skloništa. Navikli su se na svakodnevnu stvarnost bombardovanja i napada, što je potencijalno rezultiralo porastom broja civilnih žrtava od 10 do 15 odsto", objašnjava Mark Poljak, predsjednik Ipsos Analitike.
Takozvani zamor od uzbune počeo je da utiče na Ukrajince oko tri do četiri mjeseca poslije početka rata, kažu istraživači. Više ljudi kao Natalija Ferdorčenko je počelo da ostaje kod kuće, birajući relativno sigurno mjesto između dva zida umjesto da ide u sklonište.
“Odlučili smo da tokom raketnih napada siđemo u metro. Kada Šahed iranski dronovi lete, mi se samo oslanjamo na naše vazduhoplovne snage i nadamo se da će nas zidovi zaštititi ako neka od olupina pogodi kuću. Tako, uzmemo našeg sina ovdje, legnemo i čekamo da eksplozije prestanu", dodaje Natalija.
Dobrotvorna organizacija Ujedinjena pomoć Ukrajine kupila je igračke, igre i školske potrepštine za djecu koja su primorana da se kriju u skloništima. Zaposleni u konsultantskoj firmi Deloitte sa sjedištem u Washingtonu volontirali su da spakuju poklone za isporuku Ukrajini.
Za Tetjanu Gagan i mnoge druge, rat je lična stvar:
"Imam 15-mjesečno dijete i mnogo mislim na ukrajinsku djecu. Možemo da uradimo malo, ali ćemo znati da će oni, čak i sjedeći u skloništu moći da misle na nešto drugo.”
Prema podacima Kancelarije Visokog komesara UN-a za ljudska prava, najmanje 7.000 civila u Ukrajini ubijeno je od početka rata.
